Tog prosinačkog jutra prije 10 godina kao bomba Hrvatskom je odjeknula vijest da je u Sabor stigao zahtjev DORH-a da se Ivi Sanaderu, HDZ-ovu bivšem premijeru koji je u srpnju 2009. naprasno, bez ikakva obrazloženja, dao ostavku, ukine imunitet zbog pokretanja kaznenog progona. Jer Sanader je u tom trenutku bio saborski zastupnik, iako je nakon neuspjela puča početkom 2010. ekspresno izbačen iz HDZ-a. I dok se Mandatno-imunitetno povjerenstvo (MIP) tek trebalo sastati kako bi odlučilo o zahtjevu DORH-a, Sanader je izišao iz svoje vile u Kozarčevoj i sjeo u automobil koji je vozila jedna od njegovih kćeri. Bio je to nevjerojatan potez nekada najmoćnijeg čovjeka u državi, koji se od pandža hrvatskog pravosuđa, kao mnogi prije i poslije njega, pokušao spasiti bijegom.
No Sanaderov bijeg nije dugo trajao jer je kao zadnji kriminalac nekoliko sati kasnije uhićen na austrijskoj autocesti te ekspresno odveden u austrijski pritvor, u kojem je bio do srpnja 2011. kada je izručen Hrvatskoj. Njegovo uhićenje trebalo je poslužiti kao ogledni primjer hrvatske borbe protiv korupcije, što je u to vrijeme bio jedan od zahtjeva EU. Bez progona korupcije na svim razinama, Hrvatska nije mogla zatvoriti 23. poglavlje ni okončati pregovore za ulazak u EU. Uhićenje bivšeg HDZ-ova premijera, kao i uhićenje brojnih ministara iz njegove Vlade, visokih državnih dužnosnika, šefova državnih poduzeća, političara svih stranačkih boja, koja su uslijedila godinama nakon toga, bila su navodni dokaz da se Hrvatska ozbiljno bori protiv korupcije. Zahvaljujući toj “borbi”, Hrvatska je 2013. napokon ušla u EU, a time je prestao i nadzor EU nad hrvatskim pravosuđem. Pokazat će se da je to bila loša stvar, jer iako su se od Sanaderova uhićenja do danas sve vlade klele u borbu protiv korupcije i neovisnost pravosuđa, to je ipak ostala više proklamacija nego stvarna volja političkih elita, pogotovo kada se uzme u obzir da je poveći broj pripadnika tih istih političkih elita u proteklih 10 godina uhvaćen s rukama u pekmezu te su komfor svoga dotadašnjeg nedodirljiva života barem nakratko zamijenili životom u skučenoj ćeliji zatvora u Remetincu.
>> VIDEO Ivo Sanader: Ovo je jedan od najbezveznijih predmeta
No rijetki od njih su na kraju za djela koja su im se stavljala na teret i pravomoćno osuđeni, a da su sudski postupci u Hrvatskoj neopravdano predugi, u svom posljednjom izvješću upozorila je i Europska komisija. Zbog čega se Ivo Sanader, Nadan Vidošević, Milan Bandić, Ivica Todorić... godinama povlače po sudovima bez pravomoćne presude složeno je pitanje na koje nema jednostavnog odgovora. Neki kažu da je stvar u nesposobnosti, nevoljkosti i nekompetentnosti pravosuđa da se uhvati ukoštac s koruptivnim predmetima te obračuna s njima u primjerenom roku. Drugi će prst uprti u tužitelje koji svoje optužnice pišu na više stotina stranica te ih podebljavaju desecima tisuća stranica dokaznog materijala u kojima pojašnjavaju što točno stavljaju na teret desecima optuženika koji su optužnicama obuhvaćeni. Treći će reći da je problem u optuženicima i njihovim braniteljima koji koriste sva zakonom predviđena sredstva legalne opstrukcije obrane kako bi odužili sudske postupke. Četvrti će pak uprijeti prstom u Zakon o kaznenom postupku (ZKP), koji je najvažniji zakon u našem kaznenopravnom sustavu, a od donošenja 2009. mijenjan je devet puta i sada se pripremaju nove izmjene. Ovisno o tome koja se strana u postupku pita – sud, optužba ili obrana – svatko će imati svoje razloge i objašnjenja za dugotrajnost sudskih postupaka i svako od njih moglo bi držati vodu.
– To je kompleksno pitanje jer su u velikim predmetima kojima je obuhvaćeno puno okrivljenika činjenični opisi kaznenih djela opširni, broj prikupljenih dokaza je velik, a obrazlaganje tih dokaza zahtijeva određeno vrijeme. U Hrvatskoj imamo tužiteljsku istragu, što po mojem mišljenju nije najbolje rješenje. Tužitelj je taj koji prikuplja dokaze, a optuženici i njihovi branitelji u tome ne sudjeluju. Zakon je takav da se svjedoci u istrazi ispituju bez nazočnosti optuženika i njihovih branitelja. To znači da tijekom sudskog postupka sve te dokaze morate provesti ponovo, jer obrana nije imala mogućnost ispitivati svjedoke i propitkivati kvalitetu dokaza koje je tužiteljstvo prikupilo. Smatram da je neprirodno da tužitelj prikuplja dokaze jer on mora prikupljati i one koji idu njemu u korist, ali i one koji idu u korist optuženika, a to mu ponekad može zamagliti percepciju. Držim da bi sudačka istraga bila bolja jer u njoj i obrana i optužba sudjeluju tijekom istrage, no u pravnim krugovima prevladava stav da su sudačke istrage anakrone – kaže Ljiljana Planinić, odvjetnica koja se godinama bavi kaznenim pravom, te je zastupala brojne poznate optuženike, a posljednji među njima je Ivica Todorić.
Prava optuženika koja su, dojam je javnosti, preširoka i ponekad se zlorabe, česta su tema rasprava u pravosudnim krugovima. Pogotovo kada se optuženici koriste onim što se kolokvijalno zove legalna opstrukcija obrane pa opetovano traže izdvajanje određenih dokaza kao nezakonitih, izuzeća sudaca ili tužitelja, odgode zbog nedolaska branitelja... Na sve te odluke može se uložiti žalba, o kojoj odlučuje viši sud, pa ping-pong s predmetima između županijskih sudova, Vrhovnog i Ustavnog suda ponekad može trajati godinama. No Ljiljana Planinić smatra da se procesna prava optuženika ne bi smjela dokidati ni dirati.
>> Ivica Todorić: Nisam kriv, sam ću se braniti
– Efikasnog suđenja ne može biti ako se ne poštuju prava optuženika jer mora postojati jednakost oružja između strana u postupku.
Optuženicima to nije u interesu
Optuženik ima pravo izabrati branitelja i da taj branitelj bude nazočan na raspravama. Ako se dogodi da branitelj zbog druge rasprave ne može nazočiti, pravo je optuženika i da traži odgodu. Isto tako, optuženik ima pravo ukazivati i propitkivati je li neki dokaz prikupljen zakonito ili nezakonito. Pa bolje je da se pogreška, ako je ima, odmah ispravi nego da suđenja traju godinama ili da sve poslije dođe do Europskog suda za ljudska prava te da se plaćaju odštete. Ne mislim da su takvi potezi optuženika legalna opstrukcija jer je opstrukcija sama po sebi nešto loše, a ukazivanje na neke nepravilnosti ne znači da se radi o odugovlačenju postupka. Osim toga, sud ima postupovna pravila kojima može onemogućiti odugovlačenje postupka, a optuženicima sigurno nije u interesu da suđenja predugo traju. Jer u velikim postupcima optuženicima je blokirana imovina, nemaju izvora prihoda, neki ostanu i bez posla, pa teško da im odgovara da tako žive godinama – kaže Ljiljana Planinić.
Smatra i da postojeći zakon ima dobrih rješenja, samo ih treba doslovno primjenjivati. Ukazuje i na optužna vijeća koja odlučuju o pravomoćnosti optužnica te smatra da bi mogla biti aktivnija. U optužnim vijećima sjede tri suca profesionalca i oni ne mogu utvrditi svaki dokaz, ali bi morali vidjeti podupiru li prikupljeni dokazi činjenični supstrat optužnice.
– To je filigranski posao, no kada bi se to češće radilo, možda bi se odmah u startu utvrdilo da prikupljeni dokazi nisu dovoljni ni da potvrde osnovanu sumnju. Optužno vijeće može optužnicu potvrditi, vratiti je tužiteljstvu u nadopunu, no može i obustaviti postupak. Ovo posljednje dosta se rijetko događa, a kada bi se tako češće postupalo, možda neka suđenja ne bi toliko dugo trajala – objašnjava Ljiljana Planinić.
Za razliku od nje, sociolog Sven Marcelić smatra da se problem dugotrajnosti sudskih postupaka ne može promatrati samo kao pravosudni problem jer, po njegovu mišljenju, bitan utjecaj na to koliko neko suđenje traje ima i to postoji li politička volja da se država obračuna s korupcijom i njezinim nositeljima.
– Utjecaj politike na sudstvo evidentan je već u načinu na koji se imenuju suci. Hrvatska je već godinama među najgorima u EU po načinu na koji naše sudstvo funkcionira. Sudstvo je nesposobno, ali ne u smislu onoga što radi, već zato što ne zna obaviti zadatke koji su mu postavljeni. Čak i kada su suci neutralni, nisu neovisni. To je sistemski problem koji se najbolje vidi na primjeru državnih tvrtki u kojima se vrti ogroman novac, a u svim tim tvrtkama politika je ta koja kadrovira. Svaki veliki korupcijski skandal u nekom trenutku dođe do visokopozicionirane osobe, koja je s drugim takvim osobama povezana po principu moći i politike.
Dugi postupci podrivaju pravdu
I to je nemoguće raspetljati jer, kada bi se politika doista borila protiv korupcije, borila bi se protiv same sebe, a mislim da je volja za to jako mala – kaže Marcelić.
Ukazuje i na to da dugotrajni sudski postupci podrivaju i pravdu i povjerenje građana u pravosuđe.
– Kako da kao građanin vjerujete pravosuđu kada i neki razmjerno jednostavni postupci, u kojima su dokazi dosta čvrsti, dugo traju. Cijelu tu proceduru trebalo bi učiniti jednostavnijom i efikasnijom. S druge strane, mislim da bi na društvo u cjelini ljekovito djelovalo kada bi netko u efikasnom i brzom postupku bio i osuđen za ono što mu je dokazano te nakon toga brzo otišao na služenje kazne. To bi bila jaka poruka – smatra Marcelić.
>> VIDEO Trgovina grobovima na Mirogoju: Glavni osumnjičeni u aferi Janaf sebi je preko veze osigurao mjesto u Aleji zaslužnih građana
No, sudeći po razvikanim slučajevima koji se trenutačno iz ovih ili onih razloga kisele na sudovima, javnost će se načekati da sudstvo svojim odlukama, kakve god bile, pošalje jake poruke. Na početku teksta spomenuti Sanader možda je i najbolji primjer koliko je naše pravosuđe neefikasno. Protiv njega je u proteklih 10 godina pokrenuto pet postupaka – afere Fimi media, Planinska, Ina - MOL, HEP - DIOKI, Hypo, a dosad je samo jedan od tih postupaka pravomoćno okončan.
Riječ je o aferi Planinska za koju mu je suđenje počelo u travnju 2013., a okončano je tri godine kasnije. Bio je osuđen na četiri i pol godine zatvora, no Vrhovni sud mu je kaznu u svibnju 2019. povisio na šest godina i Sanader je od tada na izdržavanju kazne. No tijekom izdržavanja te kazne, zbog zdravstvenih problema, češće je u bolnici i na rehabilitaciji nego u Remetincu. Na kaznu od šest godina je potkraj prošle godine nepravomoćno osuđen i za aferu Ina - MOL.
Utom slučaju sudilo mu se ponovno nakon što je u srpnju 2015. Ustavni sud ukinuo osuđujuću presudu, u kojoj mu je za tu aferu i aferu Hypo bila izrečena jedinstvena kazna od osam i pol godina zatvora. Nakon brojnih peripetija, spajanja i razdvajanja spisa, u listopadu 2018. za aferu Hypo nepravomoćno je osuđen na dvije i pol godine zatvora. Tada je i nepravomoćno oslobođen za aferu HEP - DIOKI, a ni u jednom od tih predmeta još nisu određene javne sjednice iako su spisi na Vrhovnom sudu od svibnja 2019. Bivšem premijeru ponovo se sudi i za aferu Fimi media. Prvo suđenje u tom postupku počelo je u travnju 2012., a okončano je u ožujku 2013. nepravomoćnom presudom kojom je bio osuđen na devet godina zatvora, a HDZ na plaćanje novčane kazne od pet milijuna kuna.
I zbog korone na čekanju
No presudu je u studenome 2015. ukinuo Vrhovni sud, ponovljeno suđenje počelo je u travnju 2016. i još nije okončano. U postupku se gotovo ništa nije događalo više od godinu dana, zbog teške bolesti Nevenke Jurak koja je i preminula u studenom 2019. Početkom ove godine suđenje je ušlo u završnu fazu, optuženici su počeli iznositi obrane i očekivalo se da bi nepravomoćna presuda mogla biti donesena do Uskrsa. No onda se dogodio koronavirus i sve je stavljeno na čekanje. Početkom srpnja tužiteljstvo je tehnički izmijenilo optužnicu jer ju je moralo uskladiti s izvedenim dokazima, a do ovog tjedna optuženici se o njoj nisu mogli očitovati jer su uz Sanadera ozbiljnih zdravstvenih problema imali i Mladen Barišić i Branka Pavošević.
Ona bi se o krivnji trebala očitovati na raspravi koncem listopada, nakon čega bi na redu bili završni govori stranaka. Drugim riječima, ne bude li nepredviđenih problema, ponovljeno suđenje Sanaderu, HDZ-u i ostalima možda bi moglo biti okončano nepravomoćnom presudom do kraja ove godine. Točno 10 godina nakon što je Sanader uhićen u Austriji, s time da će onda proći barem još dvije godine prije no što svoju o tom spisu kaže i Vrhovni sud. Iz afere Fimi media izrodilo se desetak manjih postupaka koji se po sudovima vuku godinama. Dosad je doneseno šest presuda, od kojih su četiri oslobađajuće nepravomoćne. Ukupna šteta koja se Sanaderu u njegovim postupcima stavlja na teret penje se i do 100 milijuna kuna. Iako je država i njemu i njegovoj obitelji blokirala većinu imovine, male su šanse da mu protupravno stečena imovinska korist ikada bude oduzeta. A to je za državu veći poraz od dosadašnje duljine njegovih sudskih postupaka.
Agrokor tek potkraj 2021.
Kako bi moglo izgledati suđenje za aferu Agrokor, u kojoj je optužnica protiv Ivice Todorića i još 14 osoba koje se terete za štetu od 1,2 milijarde kuna tek nedavno podignuta, a samo suđenje teško da će početi prije kraja 2021., ako ne i kasnije, može se vidjeti iz primjera afere Spice. Poput sada afere Agrokor, i to je svojedobno bio megapostupak u kojem je optužnica podignuta u rujnu 2010., u njoj je na 358 stranica objašnjeno zašto USKOK smatra da su Damir Polančec, Milan Horvat, Saša Romac, Zoran Marković, Darko Marinac, Zdravko Šestak, Josip Pavlović i Srđan Mladinić raznim zloupotrebama Podravku oštetili za 400 milijuna kuna. Suđenje je počelo u lipnju 2011., a izricanjem nepravomoćne presude okončano je nakon pet i pol godina, u srpnju 2016. Obrazloženje nepravomoćne presude, napisano na 680 stranica, u prosincu 2017. otišlo je sa zagrebačkog Županijskog suda, a Vrhovni sud spis je zaprimio 23. veljače 2018. Iako je sudac izvjestitelj određen odavno, datum kada bi trebala biti održana javna sjednica još nije određen.
Bez sumnje je riječ o kompleksnom i složenom predmetu, no ipak je teško razumjeti zašto ta priča 10 godina od podizanja optužnice još nije pravomoćno okončana. A ako Vrhovni sud presudu ukine i odredi novo suđenje, ono će se sigurno odvijati pred novim vijećem jer je sudac Siniša Pleše, koji je donio nepravomoćnu presudu, u međuvremenu prešao na drugi stupanj, što znači da više nije raspravni sudac. Nepravomoćnom su presudom Polančec, Horvat, Romac i Marković oslobođeni optužbi, Marinac je osuđen na dvije godine zatvora, Šestak na 10 mjeseci, Pavlović na devet mjeseci zatvora, a Srđan Mladinić na uvjetnu kaznu od šest mjeseci zatvora. Četvorica osuđenih optuženika, prema nepravomoćnoj presudi, moraju vratiti 80 milijuna kuna. U pet i pol godina suđenja održano je 300 sudskih rasprava, ispitana su 134 svjedoka, pročitana su i četiri svjedočka iskaza, a pojedini svjedoci iskazivali su danima. Obrana i optužba financijskog su vještaka ispitivale 22 dana, a cijeli sudski spis do nepravomoćne presude imao je više od 50.000 stranica. Pravomoćna još nije postala ni presuda Zdravku Mamiću, odbjeglom šefu Dinama.
Nova suđenja Mamiću
Uhićen je u studenom 2015., optužen u travnju 2016., a u lipnju 2018. nepravomoćno je osuđen na šest i pol godina zatvora zbog izvlačenja 116 milijuna kuna iz Dinama. Obrazloženje nepravomoćne presude napisano je u studenom 2018. Spis je na Vrhovnom sudu, no još nije sazvana javna sjednica. U međuvremenu, protiv Mamića su podignute još dvije optužnice koje su spojene u jedan predmet, a novo suđenje u odsutnosti na Županijskom sudu u Osijeku trebalo bi mu početi 19. listopada. Baš kao ni Mamiću, pravomoćna još nije postala ni presuda Željku Dolačkom, bivšem načelniku Odjela organiziranog kriminaliteta PU zagrebačke. Uhićen je u travnju 2016. zbog sumnje da je fingirao provalu u sef u svom uredu iz kojeg je ukradeno oko 600.000 kuna, 279.000 eura i dva kilograma zlata zaplijenjenog u raznim obradama. Dolački je optužen u srpnju 2016., optužnica je potvrđena u ožujku 2017., suđenje je počelo mjesec dana kasnije, a nepravomoćnom presudom, kojom je Dolački osuđen na šest godina zatvora, okončano je u veljači 2019. Spis je u lipnju 2019. zaprimljen na Vrhovni sud, koji sve donedavno, iako je riječ o pritvorskom predmetu, nije zakazao javnu sjednicu. Sjednica je zakazana za 23. studenog 2020., a stav Vrhovnog suda bio je da Dolačkom istražni zatvor istječe 19. lipnja 2021. pa imaju vremena za svoju odluku.
Taj benevolentni stav će bez sumnje razveseliti obranu Dolačkog, koja će imati puno manevarskog prostora za podnošenje raznih tužbi, pogotovo ako nepravomoćna presuda bude ukinuta. Za razliku od Mamića i Dolačkog, koji su barem nepravomoćno osuđeni, Nadan Vidošević i Milan Bandić još su daleko od nepravomoćne presude. Bivši šef Hrvatske gospodarske komore (HGK) uhićen je potkraj 2013. zbog sumnje da je HGK od 2006. do 2011. oštetio za oko 36 milijuna kuna. U istražnom zatvoru proveo je pet mjeseci, a optužnica protiv njega podignuta je u srpnju 2015. Potvrđena je iz trećeg pokušaja, u rujnu 2016., jer su obrane koristile svoje pravo legalne opstrukcije pa su tražile izdvajanje raznih dokaza kao nezakonitih.
Suđenje mu je počelo 14. studenog 2016. i još traje. Zapelo je na vještačenju njegove basnoslovne imovine. USKOK ga tereti da mu je nerazmjer u primanjima i rashodima oko 33 milijuna kuna pa je tražio prošireno oduzimanje imovinske koristi. Budući da je Vidošević taj koji mora dokazati da je imovinu stekao zakonito, on to i čini. Zasad mu se sumnjiva imovina s 33,4 spustila na oko devet milijuna kuna, a kako je krenulo, ne bi bilo čudno i da uspije dokazati da je svoje brojne umjetnine i nekretnine stekao zakonito. Što se tiče Bandića, zagrebački gradonačelnik i poveći broj njegovih suradnika uhićeni su u listopadu 2014. zbog afere Agram. Optužnica je podignuta 11. prosinca 2015., prva sjednica optužnog vijeća održana je krajem ožujka 2016. Jedan optuženik nagodio se s USKOK-om, a sud je uvažio zahtjeve obrane da se iz spisa kao nezakonit dokaz izdvoje tajne snimke.
Nema presude ni za Štandove
Spis po žalbi USKOK-a ide na Vrhovni sud, koji u prosincu 2016. odlučuje da su snimke zakonit dokaz. Sljedeća optužna vijeća se ne održavaju zbog neprimanja poziva i bolesti optuženika, a u ožujku 2018. dio je optužnice potvrđen, a dio vraćen USKOK-u radi nadopune istrage. U međuvremenu, budući da optužnica dvije godine od podizanja nije potvrđena, Bandić se izborio za deblokadu imovine. U listopadu 2018. počinje suđenje za potvrđeni dio optužnice, a u ožujku 2019. obustavljena je istraga protiv Bandića za dio optužbi koji se odnosi na plaćanje poreza. Tada je dio koji se odnosi na zbrinjavanje otpada, u kojem je uz Bandića suoptužen i Petar Pripuz, koji se također tijekom svih tih pravnih pripetavanja uspio izboriti za deblokadu imovine, ponovo vraćen USKOK-u na nadopunu istrage. Taj je dio optužnice glavnom predmetu pripojen u siječnju ove godine. Zbog toga je dotadašnje suđenje formalno moralo početi ispočetka te još traje. Istodobno, Vrhovni sud još nije odlučio ni o aferi Štandovi u kojoj je Bandić oslobođen optužbi, a nepravomoćna presuda donesena je u listopadu 2018.
Zato što su sudovi , sudije i lopovi zajednićki hrvatski mafijaški klan.