Pristupanje eurozoni i schengenskom području bez granica za Hrvatsku bi mogao biti svojevrsni “kraj povijesti”, kad bi čuveni koncept političkog filozofa Francisa Fukuyame o kraju povijesti uopće vrijedio. Događaji i stvarnost tu su tezu pregazili, pogotovo ruska invazija na Ukrajinu, koja je vratila Europu u stanje rata, u stanje obrane od agresivnog ruskog imperijalizma koji želi pokoriti Ukrajinu i narušiti demokraciju, mir i sigurnosnu arhitekturu u Europi. Ali za Hrvatsku su euro i Schengen svojevrsni ekvivalent kraja povijesti jer to je ono što je Hrvatska željela i kamo je krenula još na prvim demokratskim izborima 1990. godine. Željela je postati samostalna i suverena država, potpuno integrirana u modernu Europu, a ta puna, najdublja integracija događa se upravo sada, u desetoj godini punopravnog članstva u Europskoj uniji.
Nitko u Hrvatskoj, međutim, ne gaji iluzije da taj završetak jedne povijesti osamostaljenja, obrane od agresije, demokratske tranzicije, reformi i povratka Europi automatski podrazumijeva da smo ušli u raj i da je sve dalje savršeno i bezbrižno. Europa u kojoj živimo opterećena je ratom u Ukrajini. Kao i pritiskom neregularnih migracija na koji još nije pronađen održivi odgovor u smislu reforme europskog sustava azila. Opterećena je i neizvjesnom budućnošću odnosa s Kinom, partnerom za suradnju, ali istodobno i ekonomskim konkurentom i sistemskim rivalom. Na drukčiji je način opterećena i mogućim promjenama u odnosima sa SAD-om, prijateljem i saveznikom koji se promijenio u jednom mandatu predsjednika Donalda Trumpa i nitko ne može Europljanima ozbiljno jamčiti da se neće promijeniti opet.
Činjenica da je Hrvatska upravo u takvim okolnostima ispunila dva ne baš jednostavna strateška cilja može biti povod za njezin novi zamah u daljnjim promjenama nabolje. I ona može biti primjer drugim zemljama jugoistočne Europe na njihovu europskom putu. Primjer koji govori da puna integracija u EU nije nešto neostvarivo, permanentno evazivno, neko prazno obećanje koje blijedi u vremenima krize. Nego da integracija u EU može biti ostvarena ako države iskreno i uporno rade na ostvarenju tog cilja. Pa i u najtežim geopolitičkim okolnostima. Pogotovo tada.
U trenutku ovog hrvatskog i europskog postignuća, kakvo je ulazak Hrvatske u Schengen i eurozonu 1. siječnja 2023., vrijedi se prisjetiti riječi koje je tadašnji američki potpredsjednik, a današnji predsjednik Joe Biden napisao u komentaru za Financial Times 1. srpnja 2013., na dan ulaska Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije. Hrvatsko pristupanje Europskoj uniji, pisao je Biden, podiže uloge i za susjede koji su suočeni s rizikom da budu ostavljeni na začelju.
“S vremenom bi granice EU trebale ujedinjavati države jugoistočne Europe, umjesto da ih dijele. (…) Ali susjedi Hrvatske najprije moraju odabrati neke teške odluke koje će trasirati njihove putove u Europu. U interesu je SAD-a, Hrvatske i ostatka Europe da u tome uspiju. Povijest nema veći spomenik ideji da države ne trebaju ponavljati konflikte iz prošlosti od ideje EU. I nema većeg mehanizma koji omogućava da to ne rade od integracije. Svaka država koja se veže za pravila i institucije Europske unije približava nas cilju Europe koja je cijela, slobodna i ujedinjena”, napisao je predsjednik Biden u povodu ulaska Hrvatske u EU 2013. godine. “Čak i u vremenima teške ekonomske krize, ujedinjena Europa poželjnija je od prijetnji, podjela i nestabilnosti. Zato Hrvatska radi na tome da u europsko okrilje dovede upravo one ljude s kojima se borila prije manje od jedne generacije. Posljednjih mjeseci susreo sam nekoliko čelnika sa zapadnog Balkana. Uvjeren sam da, donesu li prave odluke, svaki pojedini susjed Hrvatske može doći do tog cilja”, pisao je Biden prije 10 godina.
Te godine, u proljeće 2013., Srbija i Kosovo potpisali su Bruxelleski sporazum u dijalogu o normalizaciji odnosa, koji vode uz facilitaciju Europske unije. Izgledalo je da je za svih šest zemalja na zapadnom Balkanu moguće postizanje pomaka na europskom putu puno brže nego što se to činilo, ako se sudilo samo po tad već vidljivom zamoru od proširenja u Bruxellesu i nizu glavnih gradova EU. Taj zamor od proširenja postao je još veći kako se događao Brexit. Spoznaja da prvi put jedna država izlazi iz Europske unije označila je, svjesno ili nesvjesno, pauzu u razmišljanju o ulasku novih članica u EU i kretanju same EU prema “sve tješnje povezanoj Uniji”, kako glasi formulacija iz temeljnog ugovora. Ali pregovori o Brexitu pokazali su jedinstvo 27 država članica EU. Ravnoteža same Unije ipak nije narušena zbog odlaska Ujedinjenog Kraljevstva. Migrantska kriza od 2015. do 2016. jest uvela populiste kao politički faktor na političkim scenama sve većeg broja država članica, ali ni te se prijetnje, o dezintegraciji Unije pod takvim pritiskom, nisu ostvarile. Sve te krize – a bilo ih je još, osim ovih nabrojenih – dolazile su i prolazile, jačale i slabjele, ostavljajući ideju proširenja negdje izvan vidljivih političkih prioriteta. Hrvatska je cijelo to vrijeme radila na ispunjavanju svih uvjeta za proširenje unutar EU: proširenje eurozone i pune primjene Schengena na Hrvatsku. To je, tijekom 2022., i uspjela ostvariti.
Ali 2022. je bila godina koja je i samu politiku proširenja Europske unije vratila u rang prioritetnih političkih tema. Invazija Rusije na Ukrajinu potaknula je novo jedinstvo Zapada u obrani sigurnosne arhitekture u Europi i podsjetila je na važnost politike proširenja EU. Na povijesnom summitu Europskog vijeća u lipnju Ukrajina i Moldavija dobile su status kandidatkinja za EU, a Gruzija je dobila europsku perspektivu i nadu da, uz reforme, to može također postati. Hrvatska, Slovenija i još nekoliko država na tom su se summitu izborile i za Bosnu i Hercegovinu i tako su poslane pozitivnije poruke toj zemlji da, ispuni li nekoliko ključnih uvjeta, može također dobiti status kandidata do kraja 2022. godine. To se na prosinačkom summitu i ostvarilo. Kosovo je konačno dobilo odluku o viznoj liberalizaciji od 1. siječnja 2024., a kosovska vlada predala je i zahtjev za članstvo u EU. Normalizacija odnosa Prištine i Beograda ostaje glavni uvjet za uspješno okončanje europskog puta i Srbije i Kosova, a dijalog o toj normalizaciji suočen je trenutačno s velikim izazovima, no i on može dobiti novi zamah nakon francusko-njemačkog, europskog prijedloga sveobuhvatne normalizacije, koji je na stolu. Sjeverna Makedonija i Albanija u 2022. konačno su započele svoje pregovore o pristupanju.
Iako ništa od toga nije idealno, sve to znači da je ponovno aktualna Bidenova teza napisana na dan ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Proširenje eurozone i schengenskog bezgraničnog prostora na najmlađu državu članicu opet može biti podsjetnik na to što je moguće ostvariti. Podsjetnik svim zemljama zapadnog Balkana da pripadaju Europi koja je cjelovita, slobodna i mirna i podsjetnik na to da tu pripadnost mogu učiniti stvarnom. Za početak, time se i od Srbije kao zemlje kandidatkinje u pregovorima o članstvu u EU traži jasnija osuda ruske agresije na Ukrajinu i svrstavanje uz europsku vanjsku i sigurnosnu politiku u pogledu sankcija protiv Rusije.
Ali hrvatski put u transatlantske integracije, koji je sada zaokružen pristupanjem Schengenu i eurozoni, relevantan je i za borbu Ukrajine protiv agresije, za slobodu, demokraciju i za europske vrijednosti. Hrvatsku kao primjer ohrabrenja za Ukrajinu spomenuo je i bivši slovenski ministar vanjskih poslova Anže Logar na ministarskom sastanku NATO-a početkom ožujka, na početku brutalne ruske invazije na Kijev. Govorio je o agresiji jugoslavenske armije na Sloveniju i Hrvatsku 1991. i, spominjući bitku za Vukovar, rekao da se u studenom 1991., u danima pada hrvatskog grada heroja, mnogima činilo da se čitava Hrvatska neće uspjeti obraniti, ali da je upravo zbog herojske obrane stvorena motivacija, snaga i otpor, zahvaljujući kojima se Hrvatska, uz pomoć međunarodne zajednice, i obranila i na kraju pobijedila u ratu. I vojnim pobjedama omogućila mirovni sporazum u Bosni i Hercegovini. Njegova poanta, u tim teškim danima na početku ruske invazije na Ukrajinu, bila je da će isto tako i Ukrajina izdržati, obraniti se i pobijediti rusku agresiju, tako da se zemlja obnovi i integrira u Europu. Nije nemoguće, ma koliko se ponekad tako činilo. Hrvatska je primjer za to.
VIDEO Ovo su važne stvari koje nas čekaju u 2023., posebno pravilo za bankomate vrijedi do travnja
Hrvatska je željela i postala samostalna i suverena drzava 1990ih, Eu je sasvim nebitna u cijeloj priči.