Sada ih vidite, sada ne. Oko godinu dana Vlada nas je bombardirala vijestima o izraelskim borbenim zrakoplovima F-16 Barak koji su trebali biti naši. Umjesto raketa i bombi, borbeni zrakoplovi ispustili su pozitivne novinske priče o Vladinoj domoljubnoj odlučnosti i vodstvu. “Ovo je povijesni trenutak za Hrvatsku”, govorili su.
Medijsko bombardiranje dobro je funkcioniralo. Nekima se ideja o zrakoplovima Barak nije svidjela jer smatraju da je 500 milijuna eura za 30-godišnje zrakoplove loša investicija. Drugi su se protivili vojnoj potrošnji u bilo kojem obliku jer se, kako misle, državna sigurnost rješava sama od sebe. Preostala trećina F-16 “barakofoba” nije se protivila općenitim obrambenim sposobnostima, oni jednostavno nisu željeli da ih Hrvatska ima.
Uglavnom, većina hrvatskih birača shvaća da moramo imati spreman i kvalitetan obrambeni sustav. Iako možda nisu sigurni da je F-16 Barak najbolji način da to osiguramo, ipak osjećaju ponos znajući da ćemo konačno odbaciti barem jedan trag naše komunističke prošlosti i pridružiti se Amerikancima, Izraelcima i drugima koji ponosno lete F-16. Svi znamo da su MiG-21 bis i F-16 Barak stari. Radije ih smatramo “korištenima” jer znamo da nema ništa loše u “korištenom” dokle god može obaviti posao. U glavama većine ljudi zamijenili smo stare Lade za rabljene Fordove i to je korak naprijed.
Borbeni zrakoplovi dominirali su medijima i političkim prostorom do te mjere da ste gotovo mogli osjetiti miris ispušnih plinova. A onda su slavni zrakoplovi nestali s radara i naših televizora. Nakon što su proveli godinu dana po našim medijima, sada su ti zrakoplovi nevidljivi. Kao da je Hrvatska nadogradila avione F-16 Barak uobičajenih mogućnosti te ih transformirala u nevidljive F-16 Barak Stealth zrakoplove koje nitko ne može vidjeti. U Vladi su javno kazali da je izraelska ponuda prihvaćena preko standardnog natječaja. Vlada je inzistirala i da ugovor između Hrvatske i Izraela bude na državnoj razini “kako bi se osiguralo poštovanje ugovora” jer su se opekli u Ukrajini. Standardna klauzula u takvom ugovoru bila bi kaznena klauzula u slučaju da Izrael ne bi mogao isporučiti zrakoplove koje je obećao da će isporučiti ili ih nije mogao isporučiti na vrijeme.
Sada se čini da Izrael ne može legalno isporučiti zrakoplove koje smo naručili, ali nitko u Vladi još nije objasnio koja je kazna za ovaj neuspjeh. Hrvatska je gotovo godinu dana obučavala kadrove, mijenjala svoje objekte i stavljala svoj ugled na liniju, i to zato da bi sve to otišlo u vjetar. Ti bi troškovi obično bili predmetom naknade, a popravak ugleda u svijetu stoji mnogo. Sada nam kažu da nikada nije postojao ugovor o kupnji zrakoplova, već samo pismo namjere, koje legalno jednako vrijedi kao i toaletni papir, ali je grublje. Dakle, ne samo da su zrakoplovi nevidljivi nego je i ugovor napisan u nestajućoj tinti – čas vidite (i čujete) o tome, čas ne. Amerikanci i Izraelci mogu puno toga naučiti od nas. Mi smo kraljevi nevidljivog – nešto što bi trebalo biti korisno za hibridni rat koji “nevidljivi neprijatelji” vode protiv nas (prema našoj Vladi). Da parafraziramo naš bivši turistički slogan: “Mala zemlja za veliku nevidljivost!”
Pogledajte video aviona F-16 na Plesu:
Postovani gospodine Racic. nije vam najbolje izabrana tema..vidjet cete po komentarima , jerbo... iznadprosjecnog Hrvata koji gleda dnevnik od HRT ; RTL; Ii slicno smece , koji poznaje inozemstvo po Ponta Rosi i Leibnic-u, F16 Barak, delitizam koji se dogadja svezi tog zrakolpova..niti stratesko vaznost imati ratno zrakoplovstvo ne zanima nimalo...da ste pisali o temi raznog politickog smeca koji se svakodnevno pljuje preko istog takvog medijskog servisa , e to bi bilo nesto drugacije. Nastavite pisati svoju kolumnu, rado vas poneki citaju.