Rusija je Hrvatskoj ponudila suradnju u nizu energetskih projekata, spremna je plinoficirati Hrvatsku, sagraditi potrebnu infrastrukturu, ali na taj prijedlog više od mjesec dana nema odgovora iz Zagreba. Kazao je to ruski veleposlanik Anvar Azimov na konferenciji Večernjeg lista o energetskoj budućnosti Hrvatske, u panel-diskusiji na temu “Energija i geostrategija – Hrvatska između Istoka i Zapada”. Azimov je dodao kako žali što Hrvatska ne želi Rusiju za strateškog partnera.
“Promašena investicija”
Za razliku od predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović, Azimov je uvjeren da je plutajući terminal za ukapljeni plin na Krku, koji će EU sufinancirati sa 104 milijuna eura, promašena investicija.
– Ako Hrvatska želi LNG, samo naprijed, Rusija nema ništa protiv, no zanimljivo je da se inzistira na nečem što donosi skuplji plin – kazao je Azimov i zaključio kako je Hrvatska očito bogata zemlja jer je spremna plaćati višu cijenu energenata. Ruski veleposlanik odbija i tumačenja o velikim geopolitičkim planovima koje Rusija ima u Hrvatskoj i na Balkanu i ističe kako je jedini interes njegove zemlje gospodarska suradnja koja može donijeti korist objema zemljama.
Gdje teče ruska nafta...
Skepsu Hrvatske prema ruskim investicijama smatra plodom pritiska EU i SAD-a, koji smatra kontraproduktivnom politizacijom, s obzirom na to da je Rusija zemlja s najvećim energetskim resursima u svijetu, zbog čega je, tumači, Hrvatskoj u interesu strateška suradnja.
– Rusija opskrbljuje Europu energentima već 50 godina i nikada to nismo koristili kao sredstvo političkog pritiska. Naša je politika vrlo čista i ne vidimo zbog čega bi članstvo u EU i NATO-u Hrvatskoj trebalo biti prepreka za stratešku suradnju s Rusijom – kazao je Azimov koji je uvjeren da Hrvatska bez suradnje s Rusijom ne može računati na energetsku neovisnost koju priželjkuje.
Goran Akrap s Instituta za istraživanje hibridnih sukoba uvjeren je, međutim, da stvari nisu tako jednostavne i da nije posve izvjesno da Rusija stratešku prednost koju je posljednjih godina stekla na Bliskom istoku, kao i dogovor s Njemačkom za gradnju plinovoda Sjeverni tok 2, neće iskoristiti kako bi ostvarila političku prednost. Tvrdi da je to najavio i ruski predstavnik na sastanku s predstavnicima članica EU u vrijeme plinske krize u Ukrajini 2006. godine.
– Rekao je: područje gdje teče ruski plin i nafta smatramo svojim ozemljem i štitit ćemo ga svim sredstvima – tvrdi Akrap koji kao jedan od temeljnih problema ističe nepostojanje zajedničke energetske politike EU.
Bivši ministar gospodarstva i naftni stručnjak Davor Štern ističe pak kako ključni interes Hrvatske mora biti energetska neovisnost i samodostatnost.
– Hrvatska nije kreator svjetske politike, ali naš geostrateški položaj trebali bismo “monetizirati” u korist Hrvatske – kazao je Štern. Objasnio je kako smatra da bi se Hrvatska trebala angažirati oko novog plinovoda kojim će se EU opskrbljivati iz dvaju plinskih polja u Izraelu.
Energetska neovisnost
– Hrvatska ima sagrađen plinovod do Dugopolja i trebamo ga iskoristiti, treba lobirati da plinovod iz Izraela skrenemo kroz Albaniju, Crnu Goru i Hrvatsku, što je fantastična mogućnost, po kojoj bi Hrvatska bila tranzitna zemlja za desetke milijardi kubika plina godišnje. To je energetska sigurnost kakva nam treba – kazao je Štern.
Nezadovoljan je što politika za sada nije učinila ništa po tom pitanju i što se Hrvatska ponovo ponaša kao promatrač, kako je činila i u vrijeme kada se govorilo o Južnom toku i plinovodu Nabuco.
A ja bi priupital uvaženog gospona Azimova kaj je njeg tolko briga kaj bumo mi i kak? Jel to neka pravoslavna boljka stalno brinut tuje brige....ak čemo ga i stoput više plačat....to treba brinut nas, a ne njih.