Boljševička revolucija nedavno je proslavila stoti rođendan. Cijelo jedno stoljeće inspirirala je niz luđaka koji su iza sebe ostavili više desetaka milijuna mrtvih diljem svijeta. Danas ta vremešna starica prolazi svojevrsni makeover i u zemljama poput Hrvatske proživljava novu mladost.
Radnici plavih ovratnika mahom su u prijevremenoj mirovini ili na Zavodu za zapošljavanje, proizvodnih mastodonata više nema, a propadanje tradicionalnog seljaka započeto upravo u socijalizmu seoska je domaćinstva pretvorilo u kuće duhova. Pa tko to onda danas nosi barjak revolucije? Poštena inteligencija, dakako. S prozora njezinih palača financiranih od poreznih obveznika za stogodišnjicu su visjele proleterske zastave. Njezini su prvaci ti koji su prvi skočili kad je ministrica Divjak u javnu raspravu uputila izmjene i dopune Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama kojima se roditeljima omogućuje izbor. I tu su još jednom pokazali svoje pravo lice.
Članak 27. Zakona trebao bi biti nadopunjen sljedećim: „Ako dijelovi međupredmetnih i/ili interdisciplinarnih tema i/ili modula prema mišljenju agencije nadležne za odgoj i obrazovanje imaju uključenu istaknutu odgojnu dimenziju u smislu utjecaja na osobnu izgradnju i usvajanje stavova, vrijednosti i izbora ponašanja, isti se kurikulom utvrđuju izbornim sadržajem, pri čemu se može odrediti alternativni modul izbornom dijelu kurikula.
Učenici i njihovi roditelji mogu odabrati onaj koji je u skladu s njihovim odgojnim pristupom i sustavom vrijednosti“.
Izbor bi, dakle, vrijedio samo za međupredmetne i interdisciplinarne teme koje imaju i svjetonazorsku dimenziju. Ono što svakome tko u sebi ima makar zrno tolerancije i slobodoljubivosti zvuči sasvim logično i normalno, poštenoj je inteligenciji skandalozno.
Ljudi koji sve nas šopaju uvažavanjem drugih i drukčijih ni sami ne mogu probaviti one s drukčijim sustavom vrijednosti.
Samoproglašeni stupovi tolerancije u društvu jednostavno nisu u stanju tolerirati stajališta drukčija od svojih u javnim školama za koje svi mi izdvajamo.
Nemojmo takvu isključivost opravdavati znanošću. Nema ništa znanstveno u eksplicitnim opisima seksa u osnovnoškolskoj lektiri. Nema ništa znanstveno u poticanju djece da propituju osjećaju li se ugodno u svome tijelu u dobi kad su ionako posebno zbunjena i ranjiva. Nema ništa znanstveno u negiranju bioloških razlika između žena i muškaraca i odbijanju činjenice da će one u slobodnom društvu u kojem nema nametnutih obrazaca ponašanja utjecati na društvene odnose. Ovdje je riječ o propagiranju jednog svjetonazora koji svatko mora imati pravo živjeti, ali ne i nametati drugima.
Nije ovo, doduše, prvi put da se u političkoj borbi selektivno koristi argument znanosti. Znanost je savitljiva biljka koja se više puta u povijesti okretala svome suncu – državi kao sponzoru. Dominantna je ideologija često imala veliki utjecaj na znanstvenike pa su tako i nacisti i komunisti pronalazili znanstveno utemeljenje za svoje politike iz kojih su proizašli najstrašniji zločini u povijesti čovječanstva. Imali su još nešto zajedničko – sustavno su indoktrinirali djecu.
Jasno je već na prvi pogled da oni koji sebe vole zvati liberalnima s totalitarizmom imaju puno više zajedničkog nego s liberalizmom. „Živi i pusti živjeti“ najkraći je, a ujedno možda i najbolji, opis predloženih izmjena i dopuna Zakona o odgoju i obrazovanju u osnovnim i srednjim školama. Sjajna je stvar za hrvatsku konzervativnu desnicu to što je konačno u tolikoj mjeri sazrela da slobodu izbora u svjetonazorskim temama prihvaća kao svoju pobjedu.
I dok desnica ipak prolazi kroz nekakvu formativnu fazu te barem u civilnom sektoru artikulira stajališta koja se još prije desetak godina nije moglo čuti od crnokošuljaškog bukačenja, ljevica igra staru igru, samo s novim pijunima. Proletere su zamijenili migranti i manjinske skupine – nacionalne, seksualne i donekle vjerske. Zbog njihove tobožnje zaštite ljevica danas ponovno
otvoreno zagovara dokidanje ljudskih prava i građanskih sloboda.
Sad su na udaru pravo roditelja na odgoj djece i sloboda govora, ali to je tek početak. S EU razine već dolaze inicijative o zakonskom reguliranju unutarobiteljskih odnosa kako bi se zajamčila ravnomjerna raspodjela kućanskih poslova. Između takve „dobronamjerne“ zakonodavne preporuke s više razine upravljanja i malih udbaša ili stasijevaca pred vratima naših obiteljskih domova put je često puno kraći nego što smo skloni misliti.
Pogledajte skidanje HOS-ove ploče:
Sve što je napisano je istina