Nakon godine dana i prosvjeda „Hrvatska može bolje“, održan je novi prosvjed naziva „Čekajući tramvaj zvan obrazovna reforma“. I jedan i drugi prosvjed su, navodno, organizirani zbog zaustavljanja i problema oko kurikularne reforme te za poboljšanje cjelokupnog obrazovanja.
Prosvjednici zahtijevaju smjenu ministra Pave Barišića, a uz ministra, traži se ostavka Dijane Vican te ponavljanje natječaja za izbor članova i voditeljice ekspertne radne skupine. Prvi prosvjed je, osim što su ga predvodile samo ideološki jasno opredijeljene skupine, bio promašen jer reforma u onakvom obliku tada uopće nije bila zaustavljena. Današnji je prosvjed, ponovno jedan običan predizborni pamflet u kojem istomišljenici pokušavaju na silu nametnuti nešto za što smatraju da samo oni imaju pravo.
Ovog puta je glavna teza bila da je nasljednica Borisa Jokića na čelu ERS-a Jasminka Buljan Culej postavljena na tu poziciju političkim putem te nestručnim i nepravednim načinom odabira. No, prosvjednici su u startu promašili bit jer su zaboravili odakle se pojavio Jokić i tko ga je postavio na tu poziciju...
- Ja sam osobno formirao Jokićevu skupinu, a sve vodi Neven Budak. Ako ne žele Jokića, neka ga maknu, rekao je Zoran Milanović. I to su današnji prosvjednici zaboravili jer im je Jokić odgovarao. U pravu su kad kažu da su takozvane konzervativne snage preuzele rad na kurikularnoj reformi, isto kao što je Milanovićeva vlast postavila perjanicu lijeve pameti Nevena Budaka i mladu zvijezdu lijeve misli Borisa Jokića.
Ali, potpuno je licemjerno da se bilo lijeva bilo desna pamet čudi što svatko postavlja „svoje“, a smjenjuje „njihove“.
Hrvatski školski sustav je takav da ravnatelje postavljaju gradonačelnici i lokalna vlast da bi onda ti ravnatelji zauzvrat zapošljavali podobne učitelje, kuharice, domare i čistačice, koji bi na koncu svi davali glas na izborima onome od koga je takvo zapošljavanje krenulo.
Imamo državno školstvo, a naši političari se posebno ponose onim što nazivamo „besplatno“ školstvo, iako je ono sve samo nije besplatno. Sindikati, borci za radnička i socijalna prava te razne civilne udruge skaču na svako spominjanje privatizacije ili vaučerizacije školstva, a ovakvi prosvjedi i ne slaganje oko ulaganja u budućnost jesu posljedica upravo takvih politika.
Naše najveće stranke funkcioniraju po principu da se prvo smjene svi kadrovi bivše vladajuće sinekure i udobno se smjeste vlastiti puleni. I takva je situacija u svemu u čemu država igra glavnu ulogu, odnosno gdje upravlja, zapošljava, ili nadzire državna politika.
Reforma školstva u Hrvatskoj zapravo nikada nije niti započela. Jedina reforma koja bi naše fakultete pomaknula s dna svjetskih ljestvica po kvaliteti sveučilišta, djecu naučila razmišljati, a studente pripremila za tržište rada, morala bi biti radikalna i bolna. Ta reforma zasigurno ne bi osiguravala „političku stabilnost“, ne bi omogućavala popularnost političara, a moguće da bi uzrokovala i 2, 3 pada Vlade.
Reforma koja treba Hrvatskoj jest radikalno smanjenje kvota za upise na društvene i humanističke studije, vaučerizacija školstva, rasterećenje učenika smanjivanjem gradiva. Svaka čast studentima Filozofskog fakulteta koji su priredili dostojanstven oproštaj profesoru pred mirovinu, ali trebali bi se zabrinuti gdje će se njih stotine zaposliti kad napuste tople prostorije tog „bastiona demokracije“?
Ista je stvar s Fakultetom političkih znanosti gdje postoji kronična hiperprodukcija novinara i politologa, ali i pedesetogodišnje ispiranje mozgova jednom mrtvom i beskorisnom idejom, čitaj ideologijom. Valja navesti i Ekonomski fakultet koji godišnje upisuje preko 1000 studenata, dok istovremeno imamo nekoliko vrlo priznatih privatnih ekonomskih fakulteta čiji magistri izlaze iz prostorija fakulteta i ulaze direktno u urede gdje ih čeka posao.
A hrvatski poslodavci nasušno trebaju radnu snagu, u industriji su početne plaće i preko 1000 eura, ali tamo na žalost za filozofe i ideološke novinare i ekonomiste nema mjesta...
No, dok ćemo napokon umjesto ideoloških prosvjeda ususret izborima, ulice puniti zbog poreza na nekretnine, ovršnog zakona, za borbu za slobodu tržišta i ekonomije, decentralizaciju i vaučerizaciju školstva, reforme će krenuti same od sebe. Do tada, najbolje da djecu školujemo sami kod kuće jer će ih u „besplatnoj“ školi učiti neki Boris ili Željka koje je postavio ravnatelj, koji je odgovoran gradonačelniku, koji je odgovoran stranci, koja odgovara Velikom Vođi, a koje sve skupa i skupo plaćaju porezni obveznici...
Ajde konačno neki normalan članak. Da ima ikakvog TV novinarstva, jučer bi barem jedna televizija priupitala nekoga iz povorke zna li tko je Jokića doveo svojevremeno? Ali ne, nismo čuli ništa pametnoga niti od novinara niti od ikoga jučer. Nisam za to da politika određuje ovakve stvari, ali licemjerno je od ovih što iskaču iz paštete (prvenstveno Jokić), pozivati se na demokraciju samo onda kada njima odgovara.