Hrvatska nema rođendan, hoće 
li ga izabrati na referendumu?

Hrvatska se ne može odlučiti kad će slaviti svoj rođendan pa ga zapravo i nema. U optjecaju su tri datuma, iako ih još konkurira kao mogući izbor u čast Lijepe naše. Najveća svjetska internetska tražilica Google izabrala je Dan neovisnosti 8. listopada kad prigodnim crtežom upućuje čestitku Hrvatskoj. Činili su to i prije nego što je Ustavni sud, lani u siječnju rješavajući slučaj Branimira Glavaša, izišao s važnim stajalištem s obzirom na različitu praksu sudova: “Datum kad je Republika Hrvatska stekla svojstva suverene države u smislu međunarodnog prava (8. listopada 1991.) nesporna je povijesno-pravna činjenica koja je jasno ustanovljena te međunarodno potvrđena i prihvaćena. Ona mora biti dosljedno poštovana u sudskoj praksi...”. Politički izbor ne mora slijediti pravnu logiku, niti utječe na suce.

Uostalom, predsjednik Hrvatskog sabora Žarko Domljan 25. lipnja 1991. rekao je: “Rođena je država Hrvatska. Neka joj je sretan i dug život!”. Ali taj dan slavimo tek od 2002. nakon što su u studenome 2001. HSS, HSLS i SDP usvojili izmjene Zakona o blagdanima. Do tada nam je Dan državnosti bio 30. svibnja, jer je na taj dan 1990. konstituiran višestranački Hrvatski sabor koji je poslije donio sve državotvorne odluke.

Sanader nije ispunio obećanje

Kroničari su zabilježili da se toga dana mnoštvo okupilo na Markovu trgu kličući Tuđmanu i pjevajući domoljubne pjesme u slavu slobodne Hrvatske. Zemlja je slavila do duboko u noć odazvavši se pozivu predsjedništva HDZ-a, koje je uz to preporučilo da taj datum “ostane u tradiciji kao svehrvatski dan proslave hrvatske državnosti”. Od 2001. taj je dan samo spomendan – Dan Hrvatskog sabora, što je predsjednik Kluba HDZ-a Ivo Sanader ocijenio neprihvatljivim i neozbiljnim. Ali kad je došao na vlast, nije ispunio obećanje o povratku 30. svibnja pravdajući se da ne treba svaka nova vlast mijenjati blagdane. Tako je 2010. predsjednik države dr. Ivo Josipović rekao za 25. lipnja da je “najvažniji dan u hrvatskoj povijesti”. Tog dana 1991. donesena je Deklaracija i Ustavna odluka o proglašenju suverenosti i samostalnosti, a dr. Franjo Tuđman u Saboru je rekao: “S neskrivenim zadovoljstvom i ponosom obznanjujemo svim republikama i saveznim tijelima SFRJ, objavljujemo cijelom svijetu suverenu volju hrvatskog naroda i svih građana Republike da se današnjim danom Republika Hrvatska proglašuje samostalnom i suverenom državom te pozivamo sve vlade i parlamente svih država da prihvate i priznaju čin slobodne odluke hrvatskoga naroda, čin slobode kojim još jedan narod hoće postati punopravnim članom međunarodne zajednice slobodnog svijeta.”.

Tada se oglasilo zvono s crkve sv. Marka, prolomio pljesak u sabornici i zapjevala “Lijepa naša”, a Domljan je uzviknuo povijesnu rečenicu “Rođena je država Hrvatska!”. Ali taj se dan nije “primio” kao slavljenički u narodu, već je politički nametnuta blagdanska “reforma” izazvala zbrku zbog koje i nakon 15 godina malo tko zna što je kada. HSLS-ov Ivo Škrabalo predložio je da 30. svibnja više ne bude Dan državnosti pa je, uz to što je uveden i Dan neovisnosti 8. listopada, SDP predložio da 25. lipnja bude Dan državnosti. To je bio i dio procesa detuđmanizacije, a i SDP-u bitno radi iskupljenja jer su taj dan 1991. njihovi zastupnici demonstrativno napustili sabornicu uoči glasovanja o suverenosti i samostalnosti iako nisu bili protiv, već su to uvjetovali pokretanjem procesa udruživanja u savez suverenih republika, kao neku novu Jugoslaviju. Stoga je Tomislav Karamarko na vrhuncu HDZ-SDP žestokih sukoba u povodu 25-godišnjice osnivanja HDZ-a 2014. obećao kad dođu na vlast: “Vratit ćemo 30. svibnja kao Dan državnosti!”. I Vladimir Šeks je lani 25. lipnja kao savjetnik predsjednice države, nakon mise za domovinu, rekao kako bi bilo razumno vratiti 30. svibnja. To je i dalje njegov stav, rekao nam je ovih dana, napominjući da je rađanje države proces, i to složen, o čemu govore i izvorišne osnove Ustava. A stvar je konvencije koji će se dan uzeti kao najvažniji pa s punim pravom može i 25. lipnja, kaže Šeks, jer su tada zadovoljena sva tri konstitutivna uvjeta za državu: teritorij, politički narod i efektivna vlast svih triju grana vlasti. I prije je Šeks govorio da to ne treba lomiti preko koljena pa i sad preporučuje da se to riješi referendumom na kojem bi se građani izjasnili jesu li za to da 30. svibnja kao glavni državni blagdan objedini i državnost i neovisnost.

HAZU je lani u veljači organizirao znanstveni skup s temom “Dan kada je nastala država Hrvatska 1991.” koji je sve još i zakomplicirao. Za akademika Davorina Rudolfa Hrvatska je postala neovisna i suverena 25. lipnja 1991. kada je Hrvatski sabor donio temeljni konstitutivni političko-pravni akt. Unatoč odluci Ustavnog suda, tvrdi da je Hrvatska toga dana “stekla kvalitete države i međunarodnopravni subjektivitet” te je idućeg dana sa Slovenijom razmijenila priznanja. I sam ističe da dvojbe unosi to što je Tuđman, nakon kratkog rata u Sloveniji uz posredovanje Europske zajednice, 7. srpnja na Brijunima potpisao sporazum o tromjesečnom mirovanju odluke o proglašenju samostalnosti, koja time nije stavljena izvan snage. To što je poslije isteka moratorija 8. listopada 1991. Hrvatska donijela odluku o raskidu svih državnopravnih veza s republikama i pokrajinama SFRJ, prema Rudolfu, nema konstitutivno značenje za Hrvatsku, a i utvrđenje Badinterove komisije o hrvatskoj suverenosti 8. listopada 1991. smatra pogrešnim i nedosljednim.

Rješenje u govorima L. Bebića

Bivša predsjednica Ustavnog suda prof. dr. sc. Jasna Omejec ustvrdila je u HAZU-u da Ustavna odluka o suverenosti i samostalnosti kao akt suverenosti nije službeno stupila na snagu, ali je počela proizvoditi pravne učinke 8. listopada kad je Sabor donio i akt o sukcesiji, pa je stoga taj datum međunarodno pravno relevantan. Ako se nakon svega ne možete opredijeliti, jer je 30. svibnja možda previše Tuđmanov i HDZ-ov, 25. lipnja proizvod SDP-ove detuđmanizacije, dok se 8. listopada 1991. Hrvatski sabor u strahu od raketiranja sazvao u podrumu poslovne zgrade, i to baš Ine, možda vam pomogne to što je o ta tri datuma u slavljeničkim prigodama govorio Luka Bebić kao šef Sabora. Za 30. svibnja rekao je da “nikad nismo bili ponosni kao tada”, godinu poslije da je 25. lipnja “ostvaren višestoljetni san hrvatskog naroda” i onda da je 8. listopada “ispunjen stoljetni san hrvatskog naroda”.