Hrvatska nema zašto Vučiću i Vulinu dokazivati suverenost

Svaki put kad ga njegov poslodavac pošalje u Hrvatsku, Aleksandar Vulin funkcionira uspješno kao nagazna mina koja razara i ono malo povjerenja u hrvatsko-srpskim odnosima koje takvi tipovi još nisu uspjeli do kraja raznijeti.

Nikoga više ne može čuditi što moćni čovjek Srbije u svakoj osjetljivoj (ne)prilici, pa tako i za komemoraciju jasenovačkim žrtvama, delegira svoga omiljenog ministra da zajedno demonstriraju kako je hrvatska država samo nužno zlo, a ne partner s kojim će Srbija ravnopravno i u dobroj vjeri zatvarati ratna poglavlja iz zajedničke prošlosti.

Sve je već viđeno, ali svaki put je sve drastičnije. No hrvatska država nije rehabilitirala ustaše; netko je u Srbiji rehabilitirao četnike koji ni u hrvatskoj, ni u europskoj memoriji nemaju pozitivnu ulogu. Gost, evidentno, ne dolazi s dobrim namjerama. Ima li ipak boljih načina da hrvatske vlasti obrane svoje državne i nacionalne interese i dokažu prijateljima da Vučićeva Srbija, ni takva ni drukčija, ne može vladati Hrvatskom i praviti ponovno nered po Hrvatskoj od toga da notornoga trabanta proglašava nepoželjnim na svome tlu? Zašto mu dizati cijenu i davati političku važnost koju objektivno nema?

Pa on je problem Srbije mnogo više nego problem Hrvatske. Svoju suverenost Hrvatska nema što dokazivati ni Vučiću, ni Vulinu; kad bi do njih bilo, Hrvatska nikad ne bi ni bila suverena država. Neka se sjete što su govorili dok je grmjelo po Hrvatskoj! Ili ih treba stalno na to uzaludno podsjećati?

Bit će Vulina sve dok je Vučića, s tim Hrvatska mora računati; vladajuća srbijanska garnitura – za razliku od hrvatske – izišla je iz rata sa svim ratnim opterećenjima gubitnika koji ne može priznati poraz. Za Hrvatsku je, ne zbog ratobornih susjeda nego radi postizanja vlastitoga mira, bitno da se ujedini oko Jasenovca, da raščisti do zadnjega detalja činjenicu da ustaški režim nije nikome donio ništa dobra.

U tom će slučaju svakome Vulinu moći odgovarati superiornošću Bernarda Shawa i (o)tjerati kokoši vičući im „iš“ umjesto da na njih puca topovima.