Talac jednog egzibicionista

Srbija sa Šešeljem neće moći u Europsku uniju

21.04.2018.
u 18:30

Ako hoće pokazati da u takvom ludilu nema sistema, Vučićeva će Srbija morati ratnome zločincu odrediti mjesto koje mu pripada

Taman kad se pričini da se u hrvatsko-srpskim odnosima ipak nešto kreće, ispriječe se poznati politički likovi koji će kao škorpion iz čuvene basne ubosti žabu nasred rijeke, makar s njome i sami potonuli na dno. Priča je višestruko poučna: obećao je škorpion da će se suzdržavati od uboda, i pod tim ga je uvjetom žaba primila na svoja leđa, da ga prevede na drugu obalu. No, kad na sredini rijeke škorpion nije više mogao kontrolirati svoje instinkte, i kad ga je nesretna žaba upitala zašto ju je prevario, pravdao se kao što se pravdaju današnji političari škorpionskoga karaktera: „To je jače od mene“!

Za Vojislava Šešelja znalo se odavno da je kod njega, ili u njemu, mržnja prema Hrvatima „jača od njega“, i da neće propustiti ni jednu priliku da ubada „ustaše“. Svi znadu da nekadašnji profesor i političar, a danas ratni zločinac, ima ćud škorpiona, osim nekih institucija u Beogradu i u Haagu koje prave najveći nered, puštajući Šešelja da, poslije svega, ureduje slobodno i sa slobode u srpsko-hrvatskim odnosima. Zbog Šešelja i onih koji ga toleriraju, odnosi između Srba i Hrvata nazaduju još jednom po uhodanom sistemu korak naprijed, dva koraka natrag.

1/5

Performans bez zapisa

Može li ikome biti svejedno što jedan lik, pravomoćno osuđen za ratne zločine (i nad Hrvatima), drži za taoce čak dva naroda; jedan se ne može osloboditi njegove šovinističke mržnje i velikosrpske ludosti, a drugi se ne želi osloboditi njegovih usluga. Nije nebitno je li četnički vojvoda gazio hrvatsku zastavu, i to u vrijeme kad je u Skupštini Srbije boravilo najviše izaslanstvo Hrvatskoga sabora; bitnije je što svi vjeruju da je on to kadar izvesti, i da ima mjesto u toj skupštini. Nije najbizarnije da o Šešeljevu „performansu“ nema nikakvih zapisa, iako se danas bilježe i puno mizernije predstave; bizarnije je da je ratni zločinac postao još jednom tema staroga spora između dvaju naroda, (samo) na osnovi njegovih priznanja. Nije nevažno što je poslanik srbijanske skupštine učinio u toj istoj skupštini; važnije postaje što državni vrh Srbije pere ruke, kao da je to bio znak dobrodošlice gostima iz Hrvatske. Nije najgore što je Šešelj pokazao što sve škorpion može učiniti; gore je da nije jedini škorpion koji može reći da ima nešto što je jače od njega kad se Hrvatima popne na leđa. Nije najopasnije što je Šešelj učinio u jednoj prilici koja je trebala služiti odnosima Srba i Hrvata; opasnije je što mu se u Beogradu nitko nije ozbiljnije suprotstavio.

Ispalo je sve drukčije nego što je bilo isplanirano; ili je postojao paralelni scenarij? Prvi put je čelnik Hrvatskoga sabora gostovao u Srbiji, da pokrene dinamiku u odnosima dviju država i naroda; to što nije dovršio posjet samo po sebi govori da su odnosi toliko krhki da je dovoljno da jedna budala progovori pa da svi pametni zašute. Nije prvi put da bi i hrvatska diplomacija bolje učinila da je manje govorila a bolje objasnila svoj postupak. Je li Gordan Jandroković trebao pružati Šešelju i drugi obraz, da može pljuvati po „ustašama“?

Ali, kad je odlučio prekinuti posjet, morao je imati dokaze o tome zašto se vraća u Zagreb; Hrvatska ne može svoju odluku temeljiti na rekla-kazala dokazima; time inicijativu prebacuje na stranu Srbije. Može se pretpostaviti da su ih Vučićeve vlasti prilagodile svojim potrebama, da bi mogle interpretirati jedan ne-događaj onako kako njima odgovara. A srbijanski je predsjednik, tipično škorpionski, sasuo svoj otrov nasred rijeke, uvjeren da ima splavi koje će ga dovesti do željene obale nevinosti. Ima i on nešto što je jače od njega, da ne bi veći problem vidio u tome kako su njega nedavno „natjeravali“ po Zagrebu, nego kako su hrvatsko izaslanstvo dočekali u Beogradu. Hrvati su krivi i kad nisu krivi!

Savjest Haaga

Propuštena je još jedna prilika da se hrvatsko-srpskim odnosima dade novi pozitivni poticaj. Srbija gubi, jer prepušta jednom ratnom zločincu da vodi politiku, i da ugrožava njenu europsku budućnost; Hrvatska nije na dobitku što mora uzaludno čekati da Vučićeva vlast sanira štetu; a haaški sud bi morao imati najnemirniju savjest jer je nesavjesnim odnosom i sam uzdizao Vojislava Šešelja u monstruma kojeg ni on ne može više kontrolirati.

Pokazalo se da hrvatsko-srpski odnosi mogu biti talac jednoga opasnog egzibicioniste, zaostalog iz rata za Veliku Srbiju. Ako stvarno hoće pokazati da u takvome ludilu nema sistema, Vučićeva će Srbija morati ratnome zločincu odrediti mjesto koje mu pripada. S njim će teško u Europu, najmanje preko Hrvatske, koja ima dovoljno iskustva što sve škorpioni mogu (loše) učiniti.

Komentara 55

RI
rightside
18:39 21.04.2018.

haha, pa jel to netko jos vjeruje da je cilj srbije ici u eu? dajte ljudi,ozbiljni budite,,pa zna vucic da ako bi usli u eu, krepalo je s njegovim biznisima,,a drugo,, sta bi mu putin rekao?

MA
malala
18:56 21.04.2018.

Dajte najte kakav taoc. Srbija svojom cirkus-politikom pokusava kao dijete pomicat granice prihvatljivog pa ako prodje prodje. Mali ulog veliki uspjeh. Tako da je to kao i sve ostalo s te periferije svijeta samo dio pomno pripremljenog opancarsko-bizantinskig plana.

KA
kamenjar0404
20:27 21.04.2018.

Nije on nikakav skorpion vec guster kojemu su kad je bio u Zenici trpali ostali drugovi!!!!

Važna obavijest
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu i mobilnim aplikacijama Vecernji.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.

Za komentiranje je potrebna prijava/registracija. Ako nemate korisnički račun, izaberite jedan od dva ponuđena načina i registrirajte se u par brzih koraka.

Želite prijaviti greške?

Još iz kategorije