Hrvatska pere ruke od filma koji je ušao u selekciju Cannesa

U programu Cannesa ove se godine nalaze dva filma snimljena uz sufinanciranje hrvatske države. O tome da će debitantski “Teret” Ognjena Glavonića igrati u programu “15 dana autora” HAVC je uredno izvijestio javnost, ali o filmu “Chris the Swiss”, koji je izabran u prestižnu selekciju “Tjedan kritike”, nisu se oglasili.

Obiteljska trauma

Riječ je o animiranom dugometražnom dokumentarcu švicarske redateljice Anje Kofmel, koja kroz film progovara o gubitku bratića, mladog švicarskog novinara Christiana Würtenberga koji je pod nerazjašnjenim okolnostima ubijen 1992. negdje između Osijeka i Vukovara. Mladić je u trenutku smrti nosio uniformu Prvog voda međunarodnih volontera koji su u filmu navodno prikazani kao odred plaćenika, što je uzrujalo dio braniteljske populacije. Hrvatski koproducent je Nukleus film, tvrtka koja stoji i iza osporavanog “15 minuta - Masakr u Dvoru”, dokumentarca koji je poslužio kao povod za rušenje nekadašnjeg šefa HAVC-a Hrvoja Hribara i optuživanje cijele institucije za navodno financiranje antihrvatske propagande. O filmu “Chris the Swiss” zbog toga se u javnosti govorilo i prije nego što je uopće snimljen, a činjenica da HAVC šuti o njegovoj premijeri u Cannesu krije još jedan zanimljiv podatak – film nikada nije prošao kolaudaciju, odnosno središnje državno tijelo za financiranje filma nije dalo zeleno svjetlo za njegovo prikazivanje. Novi ravnatelj HAVC-a Daniel Rafaelić jučer nam se nije javljao, ali u razgovoru za T-portal rekao je kako su i Hrvoje Hribar i on od producenata tražili brojne izmjene kako bi film bio “pravno i činjenično utemeljen” bez obzira na to što je riječ o subjektivnoj autorskoj interpretaciji događaja. Produkciji su navodno ponuđene i konzultacije s povjesničarima Hrvojem Klasićem i Antom Nazorom.

Međunarodna blamaža

Nakon što je “Chris the Swiss” završen, producent Siniša Juričić poslao ga je canneskim selektorima koji su film prihvatili, a HAVC se našao u nebranom grožđu – s jedne strane, oni ne mogu stati iza filma koji nije prošao kolaudaciju, a s druge radi se o uspjehu hrvatske koprodukcije koja u slučaju povlačenja s festivala prijeti i međunarodnom blamažom. Nitko od sugovornika s kojima smo kontaktirali jučer nije bio voljan javno govoriti – neslužbeno se moglo čuti da Danijel Rafaelić, koji od dolaska na čelo HAVC-a provodi politiku “netalasanja”, traži način da se film diskretno uvrsti u hrvatski katalog te da neće inzistirati na povratu novca HAVC-u, dok iza zatvorenih vrata Juričić traži podršku strukovnih udruga i novinare usmjerava natrag na HAVC, u kojem se nitko ne javlja na telefon. I tako u krug.