Hrvatska uspješna samo u kriznim, pogubnim vremenima?

Nznam je li tko u Hrvatskoj napisao više negativnih tekstova o Plenkoviću i njegovoj vlasti od mene – naravno, ponovno bih ih potpisao – no danas ću o premijeru i vlasti pisati puno drukčije.

U ovakvim vremenima na čelu Hrvatske, kao i svake druge zemlje, nužan je čvrst, sabran državnik koji ni jednom riječi ili postupkom stanje neće učiniti gorim niti ga prikazivati boljim nego što jest, koji neće davati lažne nade nerealnim optimizmom niti obeshrabrivati ljude pesimizmom, i koji će brigom za ljude i zemlju potvrđivati vjeru u narodu da se zlu može oduprijeti.

Premijer Plenković je upravo takav, a treba dodati da su i on i njegovi sadašnji najistaknutiji suradnici “zaboravili” samohvale iz vremena prije korone kojima su prema apetitima svoje narcisoidnosti bili prilično izdašni i darežljivi. Uza sve to, “dopustio” je ministru Berošu i njegovim glavnim suradnicima u Stožeru civilne zaštite – Alemki Markotić, Capaku i Božinoviću – da budu od njega “popularniji” i nazočniji u javnosti, ne upliće im se u rad i više se bavi gospodarskim i socijalnim nevoljama koje je donijela epidemija, a i uspješno i njih i sebe štiti od (slabašnih) prigovora oporbe.

Već je u javnosti primijećeno da je premijer drukčiji nego prije, brigu o svojoj vlasti zamijenio je brigom o Hrvatskoj. Ako se prije korone sa sumnjičavošću moglo gledati na izjave iz Banskih dvora o “ugledu Hrvatske u svijetu”, sada je taj ugled nedvojben, o zasad velikom uspjehu u borbi protiv pandemije u Lijepoj Našoj piše se u najuglednijom svjetskim medijima, a ističu ga i najpoznatiji američki i europski instituti i institucije.

Nije pretjerano reći da je, znamo li koliko smo financijski, gospodarski i tehnološki (ne)moćni, taj uspjeh čudesan. Prije nekoliko tjedana pisao sam o organizacijskim sposobnostima i nadarenostima u Hrvatskoj, što se pokazuje i sada kao što se vidjelo i u obrani od agresora, u prihvaćanju više od pola milijuna izbjeglica, u regionalnim, europskim i svjetskim sportskim natjecanjima i različitim skupovima održanim u našoj zemlji. Plenković i njegovi suradnici na najbolji su način iskazali te sposobnosti u najtežem vremenu poslije Domovinskog rata.

Lider oporbe Davor Bernardić (kako su riječi “lider” i “vođa” prejake za tako slabašnog političara!) optužio je Vladu da je zakasnila s mjerama protiv korone i za spas gospodarstva, no mediji su mu pod nos stavili fotografiju na kojoj se vidi kako 8. ožujka, na Dan žena, kad je korona već bila u zamahu, a ministar Beroš proglasio opasnost od epidemije, na glavnom zagrebačkom trgu ljubi prolaznice. To pokazuje i pravodobnost obrane od epidemije i zlobu kojom se podmeće noga Vladi i Stožeru civilne zaštite. No mnogo veću nepodobnost za vlast od naše oporbe, o čemu bruji i cijela Europa, pokazala je – Europska unija.

Njezini bivši dužnosnici, a i mnogi drugi, tvrde da nikad nije bila razjedinjenija, da je sve više razjeda egoizam i bešćutnost njezinih moćnih članica te se pribojavaju da bi mogla nestati s koronom. Hoće li to utjecati i na silnu Plenkovićevu odanost Bruxellesu? Uspješnost u vremenu kad se Hrvatska kao i mnoge druge zemlje mogu uzdati samo u sebe ne mora iz njegova mentalnog sklopa istisnuti ovisnost o EU i poklonstvo jednom mitu.

Teško je i vjerovati da će se djelotvornost u borbi poriv korone, kad dođu normalna vremena, prenijeti u gospodarstvo i druga područja. Moglo bi se ponovno pokazati da je Hrvatska uspješna samo u kriznim, opasnim, pogubnim vremenima, a da njezin nagon za održanjem u europskoj i svjetskoj konkurenciji u normalnim vremenima jednostavno zamire.

Bilo bi šteta da se to potvrdi i ovaj put, utoliko više što je očito kako u ovoj vlasti ima iznimno sposobnih ljudi kakvi bi mogli Hrvatsku učiniti uspješnijom i boljom u godinama nakon korone. Ako smo u obrani od korone neusporedivo djelotvorniji od najmoćnijih zemalja EU, ako imamo organizacijskog dara kao malo tko u Europi i svijetu, ne bismo li kad ovo zlo prođe mogli unaprijediti i gospodarstvo za koje su potrebne iste liderske osobine kakve imamo sada!?

Jer, ako su Plenković i njegovi suradnici sada pokazali sposobnost i brigu za Hrvatsku, ubuduće ih te brige ne može osloboditi nikakvo puzanje pred Bruxellesom ni samohvale bez pokrića.