U ratno vrijeme, kada je Osijek gorio, a potresni su izvještaji stizali i iz Darde, gdje se baš tada dogodio pravi pokolj, zahvaljujući hrabrosti dvojice pilota, Ivice Ivandića i Ivana Selaka, 15. svibnja 1992. godine Hrvatsko ratno zrakoplovstvo postalo je brojnije za dva nadzvučna 'lovca' iz sastava bivše JNA, koja su tog dana uspješno sletjela na aerodrome u Zagrebu i Splitu. Povodom preleta dva Jugo MiG-a iz Ministarstva obrane stiglo je tada tek šturo priopćenje od ukupno pet rečenica kojim je javnost bila obaviještena kako je akcija preleta borbenih, nadzvučnih mlažnjaka, iz sastava Jugo Ratnog vazduhoplovstva, izvedena u organizaciji i po planu Zapovjedništva HRZ. Dva dana kasnije, naslov 'Četiri prema nula za nas', na naslovnici Večernjaka zaintrigirao je čitatelje, a naš novinar, Frane Plančić, pojasnio je da je riječ o jednostavnoj računici, „Dva manje na njihovoj strani i dva zrakoplova više na našoj strani, znači da je odnos promijenjen za četiri, u našu korist. Nije riječ o matematičkoj, nego o stvarnoj promjeni odnosa snaga, jer su zrakoplovi ispravni i mogu svaki tren na zadatak“, pojasnio je Plančić.
Perešin i Borović probili su led
Samo sedam mjeseci prije tog dvostrukog preleta MIG-ova JNA u Hrvatsku, 25. listopada 1991. godine, pilot Rudolf Perešin je MiG-om 21 preletio iz JNA u Austriju, sletjevši na aerodrom u Klagenfurt. U veljači 1992. godine na isti se, hrabri pothvat odlučio i pilot Danijel Borović. Ta dva spektakularna preleta 'probila su led', no ne i olakšala posao pilotima koji su planirali učiniti isto, jer nakon bijega Perešina i Borovića, u redovima Ratnog vazduhoplovstva tadašnje JNA oprez je bio drastično pojačan. Uz to i rat se sve više rasplamsavao te je pred pilotima Ivicom Ivandićem i Ivanom Selakom bio, stoga, krajnje opasan i visokorizičan pothvat koji su dodatno zakomplicirali, ali i prolongirali neki neplanirani događaji. Naime, godinu dana prije preleta Ivandić se suočio s požarom na avionu, a sedam mjeseci prije bijega iz JNA, u listopadu 1991., Selak je preživio tešku, zrakoplovnu nesreću, u kojoj su dvojica njegovih kolega izgorjela, navodi portal Wikibooks. Dozvolu da opet može poletjeti Selak je stoga dobio tek u ožujku 1992., a već 15. svibnja te godine odlučio se za veliki korak, točnije, za svoj veliki let bez povratka u JNA.
GALERIJA Ovo su novi čuvari hrvatskog neba: Pogledajte šest Rafalea koji su stigli u Hrvatsku
VEZANI ČLANCI:
Tog se proljetnog dana, povodom obilježavanja "Dana vazduhoplovstva", uvježbavao prigodni program, a u eskadrili u kojoj su bila četiri para aviona, letjeli su i Ivandić i Selak, koji je ubačen u posljednji letački par, umjesto pilota koji tog dana, zbog zdravstvenih problema, nije mogao poletjeti. Prvi je uzletio Ivandić, a čim mu je stigla potvrda da je i Selak poletio, krenuo je avionom prema Splitu. Neposredno nakon toga i Selak se odvojio od svog letačkog "para" te je krenuo prema Zagrebu. Oba pilota sretno su prizemljila borbene zrakoplove, Ivandić na Resnik, a Selak na Pleso. Zahvaljujući njima, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo je, u samo jednom danu, postalo brojnije za dva MiG-a. Selakov zrakoplov, koji je dobio počasno ime, "Osvetnik Dubrovnika", bio je 'u radnom odnosu' tijekom čitavog Domovinskog rata, ali i kasnije te je 'umirovljen' 2004. Sreću da doživi 'odlazak u mirovinu' nije imao i drugi MiG, Ivandićev „Osvetnik Vukovara“ - na svoj posljednji let vinuo se 14. rujna 1993., kod Vrginmosta ga je tada srušio srpski projektil, pri čemu je poginuo hrvatski pukovnik, Miroslav Peris.