Ne riješimo li problem do ponedjeljka, idemo u štrajk i blokadu prometnica, očajnička je najava direktora Javora Marka Jakopčića u pismu čelniku Hrvatskih šuma Ivanu Paveliću. Zbog nedovoljno sirovine iz hrasta lužnjaka, strojevi u toj tvornici namještaja sve češće stoje, sušare i zalihe su prazne, a tvrtka u gubicima.
Strojevi stoje
Ne riješi li se ta situacija brzo, i Javorovih bi 300 radnika (s pilanom) moglo slijediti sudbinu više od 9500 kolega, koliko ih je u drvnoj industriji ostalo bez posla u protekle četiri godine. No Pavelić i članica uprave Šuma Marije Vekić te upravitelj bjelovarske podružnice Stevo Kovačević na sva njegova upozorenja reagirali su, tvrdi, krajnje bezobrazno iako je Pavelić i osobno posjetio njegove tvrtke Trgoprom-servis i Javor, i uvjerio se da su finalisti i 100-postotni izvoznici. Osim u EU, namještaj izvoze čak i u Meksiko i sjevernu Afriku.
– Netko iz mene uz vašu podršku radi budalu, a okolne pilane pune su hrasta lužnjaka. Poštenu tvrtku oštetili ste za 10 milijuna kuna i doveli je do nelikvidnosti, samo zato što ekipi u bjelovarskoj podružnici nismo dali mito – poručuje Paveliću Jakopčić. Spomenutih 10 milijuna izgubio je, tvrdi, samo na transportu u proteklih pet godina dopremajući sirovinu iz udaljenijih podružnica, a na njegovo inzistiranje da se riješi pitanje \"lopovluka\" u bjelovarskoj podružnici Pavelić mu je, kaže, nonšalantno rekao \"da je to prošlost\" te umjesto lužnjaka nudi granje hrasta kitnjaka.
– Drvna industrija ima goleme kapacitete, tržište i sirovinu i da ima više sluha, svi bismo dobro živjeli jer sve što napravimo možemo prodati – ogorčen je Jakopčić. No, Pavelić tvrdi kako finalisti dobivaju sirovinu, ali samo oni koji redovito podmiruju račune Hrvatskim šumama, što nije slučaj i s Javorom koji \"zbog poslovnih problema više ne može plaćati obveze prema HŠ-u\". Javoru je, tvrdi, lani u ožujku napravljen i reprogram duga na razdoblje od pet godina, koji nije poštivao, pa novi reprogram prošloga mjeseca kako bi mogao kupovati trupce. No kraj je godine i više ih nema na raspolaganju, a kitnjak ne želi \"iako su vlastitom krivnjom – zbog neplaćanja obveza – propustili isporuku željenih sortimenata tijekom najvećeg dijela godine\", odgovara Pavelić.
Robe nema za dužnike
Marko Sabljak iz AG Dinasa kaže kako je situacija kompleksna. Pravila su takva da robe Šuma nema za dužnike. No lako je pilanama biti likvidan kad samo uzmu trupac, prepile ga i za tjedan-dva se naplate, dok namještajci, kod kojih ciklus od trupca do finalnog proizvoda traje, uvijek kaskaju s naplatom.
– Dok mi nađemo novce, trupaca više nema – kaže Sabljak, koji Šumama duguje 400.000 kuna. Renato Radić, predsjednik udruge Hrvatski proizvođači namještaja, ističe kako bi se uz jedinstvenu državnu politiku i nacionalnu strategiju lako moglo definirati je li hrvatski interes finalizacija trupaca, korištenje prirodnih resursa, stvaranje dodatne vrijednosti te izvoz ili piljena građa. No trenutačno je, na žalost, puno toga u korist pilana, s obzirom na to da se Šume spremaju na poskupljenja, kako su namještajcima već i prije \"pomagale\" u vrijeme krize. Pavelić međutim tvrdi da su cijene iste od 2008., a otada su \"snižene\".
– Pregovori o zajedničkom stavu o povećanju cijena, potpisivanju višegodišnjih ugovora te definiranju rabatne politike u tijeku su – tvrdi Pavelić – a ne bude li dogovora, povisit će cijene jednostrano.
– Hrvatska industrija namještaja tada će otići u povijest – tvrdi pak Radić. No poskupljenja su gotovo sigurna, u prilog govori i činjenica da je nedavno na koordinaciji Vlade predloženo potpuno ukidanje \"zelenog poreza\", tzv. OKFŠ-a, kojim Šume ostaju bez oko 150 milijuna kuna. A još ih tište i stare boljke poput netransparentnog poslovanja, koje se prije svega odnosi na tajne podatke o otpremama, godišnjem izvršenju plana rada te listu dužnika te nemogućnost obračuna s korupcijom unutar tvrtke.
Neki namještajci, koji su u strahu od HŠ-a željeli ostati anonimni, tvrde kako se posljednjih mjeseci učestalo otprema roba u neke pilane s jednim količinama i klasama na papiru, a u stvarnosti isporučuje druge, puno isplativije. Razliku \"plaćaju\" finalisti u teškoćama kojima se tada isporučuje sve i svašta (čak i ogrjevno drvo pod tehničku oblovinu), a ako reklamiraju, ispadaju s liste, ostaju bez sirovine i upadaju u još veće teškoće. Prethodnih godina su Mundus, Gaj i slične firme završile u stečaju, među ostalim i jer su im se obračunavale kamate na kamatu (17%), što normalna proizvodnja ne može podnijeti.
JP Hrvatske šume uništavaju naše šume i prodaju kvalitetno drvo u bescjenje a pokrčena područja se većinom zapuste i na njima samo raste gusta šikara. u BBŽ samo treba malo proći sporednim cestama pa da se vidi kako se ruši a ne sade nove šume. Sad više ni ne kriju svoj "posao" pa i uz glavnu cestu prema Đurđevcu iz pravca Bjelovara gdje su nekad bile šume a sad je samo zarasla šikara... To je lopovluk bez premca za koji nitko nije još odgovarao... zar nam Lijepa naša mora ostati pusta da bi konačno shvatili što smo izgubili? Zašto novinari šute?