Prema Općem poreznom zakonu pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata i na naplatu poreza zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći. A ona počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza.
Utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa, prema presudi Visokog upravnog suda i odluci Ustavnog suda u slučaju spora Hrvatskih autocesta i Općine Lovinac pak nikad ne zastarijeva. Tako ako vam poreznici propuste u roku šest godina utvrditi koliko ste dužni platiti poreza, nakon isteka tog roka u rješenju mogu napisati samo – piši propalo.
No ako vam upravni odjel neke općine ili grada zaboravi utvrditi iznos komunalnog doprinosa kod izdavanja građevinske dozvole, nikad nećete moći biti mirni. Jer primjerice i nakon deset godina može vas iznenaditi rješenje o komunalnim doprinosima u vašem poštanskom sandučiću. A to se upravo dogodilo HAC-u koji je ovršen za 25 milijuna kuna od dvije općine i jednog grada za komunalne doprinose za autoceste koje je na njihovu teritoriju gradio još 2002. i 2003. Da stvar bude gora, u HAC-u smatraju da do 2006. uopće nisu bili u obvezi plaćati te doprinose.
Pravilnik koji HAC na to obvezuje stupio je na snagu 2006. dok je 2011. zakonom gradnja javnih cesta oslobođena plaćanja komunalnih doprinosa. Prema tome, HAC je bio u obvezi plaćati te doprinose pet godina. Općinama i gradovima na čijem su teritoriju izgrađene autoceste u tom razdoblju komunalni doprinosi su plaćeni. Svi ostali na čijem su teritoriju građene autoceste prije 2006. i poslije 2011. trebali su se pomiriti s time da prema važećim propisima nisu imali osnovu za naplatu tih doprinosa. Odluke sudova da utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa ne zastarijeva kao i to da se kod njihova utvrđivanja općine i gradovi mogu pozivati na propise koji nisu postojali u vrijeme kad su autoceste građene još jedan je hrvatski apsurd koji svim investitorima stvara pravnu nesigurnost.