Hrvatski nogomet - prodan i otuđen u inozemstvu, huliganima ostavljen u zemlji

U Hrvatskoj ima najviše incidenata, i to s međunarodnim, svjetskim odjekom, u području koje u nacionalnom značenju gotovo ne postoji - u nogometu. Ono što u Hrvatskoj taj sport ima kukavičko je i oskudno naslijeđe jednog herojskog i bogatog natjecateljskog vremena, u kojem su Hajduk i Dinamo bili veliki klubovi i nacionalni simboli, a hrvatska reprezentacija u vrhu svijeta. Umjesto toga vremena danas imamo njegovu najsiromašniju inačicu - huligane, što potvrđuje i napad na izbornika Niku Kovača i neke dužnosnike HNS-a na odmorištu Zir na autocesti Zagreb-Split.

Huligana je bilo i prije, u desetljećima u kojima su Dinamo i Hajduk blistali i u samostalnoj Hrvatskoj i u bivšoj državi i na međunarodnoj sceni, ali ih je onda poricala najobičnija statistika. Nerede su mogli izazvati i onda, i u Splitu i u Zagrebu i drugdje, mogli su biti i kadšto su bili u središtu pozornosti, ali su bili sporedni i nevažni u usporedbi s krcatim stadionima. Danas, oni su glavni navijački likovi, oni “nose” radnju u nogometu čak i kad na stadionu ima podosta publike na utakmicama reprezentacije, a “nose” je tako dramatično da svojim ponašanjem mogu u “dogovoru” s Uefom tribine i isprazniti. Jer, iz gledališta je nestalo relativno dobrostojeće građanske klase kojoj je nogomet nedjeljom bio velika razbibriga, nerijetko i dio obiteljskog rituala, te gotovo sudbonosan društveni čimbenik. Nevjerojatno je da smo u vremenu, u kojem nismo imali državu i u kojem je kažnjavan svaki izraz želje i težnje da je dobijemo, imali hrvatski, nacionalni nogomet, a sad ga nemamo. Od toga nogometa poslije devedesteih i blistava Ćirina uspjeha 1998. nije ostalo gotovo ništa.

Utakmice domaćeg prvenstva malo tko gleda, na TV-u se gledaju samo najjače europske lige. Sastavi hrvatskih klubova koji su prije trajali godinama i koje smo, takve, pamtili, danas ne traju ni nekoliko mjeseci. Sve što pokaže imalo dara i za što menadžeri pokažu imalo interesa nemilosrdno se rasprodaje. Vrijednost hrvatskog nogometa više se ne mjeri uspjesima hrvatskih klubova nego svotama za koje se igrači prodaju. A cijela hrvatska reprezentacija sastavljena je od prodanih igrača koji igraju za strane klubove ili su u njima rezerve. Osim toga, povijest reprezentativnog nogometa nije zapamtila ono što Hrvati imaju - izbornika koji je Hrvat a živi u Austriji! Ostalo nam je još samo hrvatsko ime, hrvatsko podrijetlo nogometaša i izbornika ili njihovih roditelja. Zamislite reprezentativce kad se s Kovačem na čelu okupe uoči utakmica - njima Hrvatska nije stvarnost nego uspomena, Hrvatska im je sve manje domovina s sve više izletište, u njoj su sve više gosti. Izbornik se zgrozio zbog napada huligana na njega i na dužnosnike HNS-a koji su putovali u Split. No valja reći i ovo: huligane treba osuditi, ali kad je riječ o izborniku, nije napadnut građanin Hrvatske nego građanin Austrije. Bio je to sukob dvaju simbola hrvatskog nogometa - Kovač je simbol raseljene, otuđene nogometne Hrvatske, a oni koji su ga napali u Ziru simboliziraju suvremeni nogomet u Hrvatskoj, u kojemu je još jedva išta ostalo osim huligana, i koji se u navijačkom značenju pohuliganio. A od tih huligana bitno se ne razlikuju dva najmoćnija čovjeka u hrvatskom nogometu - predsjednik HNS-a i član Izvršnog odbora Uefe Davor Šuker, koji je zbog džeparenja u zrakoplovu osuđen u Njemačkoj, a blizak je sa zagrebačkim kriminalnim podzemljem, i vladar Dinama i hrvatskog nogometa Zdravko Mamić koji je svojim huliganskim ponašanjem rastjerao publiku s maksimirskog stadiona. Dakle, huligani nisu marginalci u hrvatskom nogometu nego njegovo bitno obilježje u stanju u kojem toga nogometa zapravo jedva ima. Taj sport u Hrvatskoj živi od svoga nijekanja što se očituje u rasprodaji svega što vrijedi, od sebe je odvratio ono radi čega postoji - publiku, a čudi se i zgraža zbog onoga što mu je jedino ostalo, zbog huliganizma. I umrijet će definitivno kad mu i huliganizma - nestane!

>> Šuker: Poslali smo svijetu ružnu sliku Hrvatske, a državu treba pitati zašto se oglušila