Hrvatski piloti od rujna lete na švedskim gripenima

Poručio bih svojim kolegama, hrvatskim ratnim pilotima, da će, kada dođu k nama na trening i kada sjednu i počnu voziti gripen, uživati kao nikad u životu – kazao mi je, uz široki osmijeh, kapetan Bjorn Lindroth, pilot Kraljevskog švedskog ratog zrakoplovstva. Stajali smo na stajanci goleme zrakoplovne baze u Linkopingu, gdje se održavala proslava 100. godišnjice zrakoplovstva u Švedskoj. Tipično turistička priredba koja je okupila više od 50.000 radoznalih Šveđana, što je nezapamćeni odziv za odmjerene i uzbuđenjima nesklone Šveđane. Bio je to već 4. dan boravka na “Aerospace forumu” koji je okupio stotine vojnika, obavještajaca, poslovnjaka tvrtki koje se bave svime vezanim uz zrakoplove, rakete i satelite. Među njima i nekoliko desetaka novinara sa svih strana svijeta, većinom frikova koji s uzbuđenjem godinama prate promjenu svakog vijka na motoru aviona. Šveđani su na Forumu danima govorili o svom ponosu gripenu, ali nam ga nisu pokazivali.

U nedjelju, međutim, parkirali su 4 komada nadohvat tisućama radoznalaca. No, samo nadohvat jer su se zrakoplovi mogli samo gledati sa 10-ak metara udaljenosti. Novinari iz Hrvatske, pak, poželjeli su razgovarati s pilotom gripena, pa su tako ušli u ograđeni dio. I, usput, naravno, isprepipali gripen, jer treba se osobno uvjeriti od kakvog je to materijala načinjen avion koji hrvatski piloti toliko priželjkuju, a Šveđani ga žele prodati u toliko država svijeta. “Pipanje” je stalo kad je kapetan Bjorn potvrdio da u Švedsku stižu hrvatski piloti. U RH se o tome nešto šuškalo, ali naši u MORH-u, kakvi već jesu, tajnoviti o toj mogućnosti, apsolutno nisu željeli razgovarati. Nije ni čudno, jer pripreme za dolazak prvih naših vojnih pilota na isprobavanje gripena dogovaraju se već godinama. Našima je jako dugo trebalo da potpišu ugovore koji međusobno osiguravaju i Šveđanima i Hrvatima da se ne otkrivaju vojne tajne.

No, sada, sredinom lipnja, u bazi u Linkpingu upoznajem i Scootera. Kapetan, pilot, za razliku od ostalih švedskih pilota, na lijevom rukavu nema ispisano svoje ime, nego samo nadimak. Očito je poznata faca među kolegama. Scooter nastavlja govoriti riječi, tako milozvučne svima u Hrvatskoj koji su svjesni problema u kojima se našlo Hrvatsko ratno zrakoplovstvo – u opasnosti je od nestajanja ako se naši vladajući vrlo brzo ne odluče i ne dogovore zamjene za dotrajale ruske zrakoplove MIG-21. Scooter kaže da se na sjeveru Švedske već obučavaju njihovi piloti koji će biti instruktori našima. I Scooter je jedan od onih koji će letjeti s četvoricom naših pilota. O obuci, naravno, ništa nismo mogli doznati, no, kako se u Linkopingu bilo okupilo previše ljudi koji znaju mnogo, ubrzo se doznalo da Hrvati dolaze u rujnu ove godine te da će na obuci provesti desetak dana. Smjestit će ih na sjever, u veliku bazu kraj grada Lulee. Ta je baza zapravo ulaz u tzv. Restricted area, kako Šveđani nazivaju golemo i slabo naseljeno područje na krajnjem sjeveru.

Na sjeveru se nalazi golemi poligon na kojemu Šveđani isprobavaju sve oružje, a iznajmljuju ga i drugim vojskama. Mislio sam da je pogreška, pa sam tražio da mi ponove koliko je prostrana ta zona. No, dobro sam čuo i prvi put – 28.000 četvornih kilometara. – Kao pola Švicarske, kazao mi je odmah švicarski kolega novinar. – I kao pola Hrvatske, odgovorio sam mu, jednako impresioniran. Usred te zatvorene zone nalazi se i, na karti omeđen crvenom bojom, zabranjeni prostor koji Šveđani popularno zovu i “Area 51”, aludirajući na kod fanova NLO-a najpoznatiju takvu svjetsku zonu u SAD-u.

Hrvatska i švedska nevolja

No, naši piloti neće ići onamo. A da se vesele prvoj mogućnosti da s dobrih, prastarih MIG-ova prijeđu u gripene, to je sigurno. Šveđanima se inače predbacuje da previše marketinški udaraju na potencijalne kupce, da opčinjavaju i novinare i pilote. Ima nešto u tome, jer to uistinu rade dobro. No, ima nešto i u tome da i imaju čime opčiniti kada je u pitanju Saabov gripen. Premda su novinari na švedski Aerospace došli uglavnom u organizaciji “svetog” Saaba koji u Švedskoj ima status paralelnog kraljevstva, njihovu PR-u bilo bi lako odoljeti kada bi oni nudili na prodaju robu sumnjive kvalitete. No, gripen to, prema ocjeni novinarskih frikova, nipošto nije.

– Mi smo ih uzeli prije nekoliko godina na leasing, piloti su vrlo zadovoljni i vojska ih sada želi i kupiti, potvrđuju mi češki i mađarski kolege novinari, nakon što sam ih pitao za njihova iskustva. Zapravo, Hrvate i Šveđane ovdje ujedinjuju dvije nevolje. Hrvatska je u velikoj nevolji stoga što naših devet MIG-ova 21, u letnom stanju i manje, može eventualno letjeti još godinu-dvije, najviše tri. Kada se naši supersonični lovci prizemlje, HRZ gubi status “prave” ratne avijacije. RH, u skladu sa svojim dužnostima i obvezama u kolektivnoj sigurnosti (NATO), treba omogućiti i redovito patroliranje i zaštitu zračnog prostora. Ne bude li to u stanju, morat će, kao što se to sada događa Slovencima, unajmiti lovce-presretače od susjeda. Talijana, kao u slučaju Slovenije, ili Mađara. Ovdje nije riječ o problemu s ponosom, nego o novcu koji treba platiti susjedima za patroliranje. Koliko god da stoje gripeni ili F-16, godišnje bi, ne nabavimo li svoje presretače, RH unajmljivanje stajalo kao jedan novi ratni zrakoplov. Švicarski kolega, na kojega smo svi bili ljubomorni jer pripada posebnom bratstvu onih koji su letjeli na gripenu (prošao je rigorozni zdravstveni pregled i ima manje od 92 kg), kaže da su oni zadovoljni i s američkim F-18, no da je posve realno da će kupiti dvadesetak gripena.

– Vjerojatno 2011., ako to građani odluče na referendumu, kaže kolega i objašnjava da oni sve odrađuju putem referenduma. Nestajanje ratne avijacije bile bi, dakle, hrvatske nevolje. Kakve su švedske? Od početka programa s gripenom oni su u razvoj utrošili oko 15 milijardi eura. A koncepcija je da ga svake dvije do tri godine unapređuju. To košta. Saabu nije dovoljno raditi zrakoplove samo za švedske potrebe i jako im je stalo da počne prodaja u svijetu.

Do sada su gripene prodali u Južnu Afriku, Češku, Mađarsku. Mnogo očekuju od posla s Brazilom i osobito Indijom. Brazilci trebaju ove godine kupiti 36, a Indijci do 2012. čak 126 gripena.

Linkoping, grad u južnoj polovici Švedske, sjedište je njihove avioindustrije. Na cijelom tom području 80.000 radnih mjesta vezano je uz tu proizvodnju. Jasno je da moraju svoje proizvode prodavati u svijet. Ondje više nitko ni ne spominje Saabove automobile (proizvodnja je prodana Nizozemcima), samo razne zrakoplove, helikoptere, nevidljive bespilotne letjelice i sl. Već četvrtu godinu pregovaraju s Hrvatskom i znaju u kakvoj smo financijskoj situaciji. No, malo je potencijalnih kupaca gripena koji su u dobroj situaciji. Kažu stručnjaci da će u idućim godinama iz uporabe zbog zastarjelosti i istrošenosti biti povučene tisuće ratnih zrakoplova. U svijetu dominiraju dva modela – ruski MIG 21 i američki F-16. Još leti oko 1000 migova 21, kažu na Forumu. I dodaju da je sada najpovoljniji trenutak za kupnju novih ili izvrsno uščuvanih zrakoplova. Proizvođači nude brojne pogodnosti i dugoročno kreditiranje. Šveđani su tu osobito inventivni. Za razliku od Amerikanaca, vole dogovarati tzv. offset. To znači da će Švedska uvesti ili proizvesti u zemlji naručitelju najmanje toliko roba koliko stoje njihovi gripeni. Češka je dogovorila offset od 130 posto, Mađarska od 110 posto, a Šveđani su zauzvrat otvorili dvije Electroluxove tvornice. Nude i desetogodišnji leasing.

Što je tu besplatno?

Javna je tajna da pripadnici HRZ-a priželjkuju upravo gripene. Zapravo, žele nove zrakoplove, četvrte generacije. Razumljivo. No, to su želje pilota. Je li to i naša realnost? Na posao s Hrvatskom (koji je dobar, premda RH spušta svoj interes sa 12 na 10 ili 8 zrakoplova) računaju i Rusi (MIG-29), Francuzi (prvotno rafale, sada mirage 2000), Nijemci (typhun), Amerikanci i Izraelci (F-16). Prije nekoliko godina i SAD se aktivno uključio i ponudio Hrvatskoj nešto što je našoj javnosti zazvučalo strašno zanimljivo.

– Dajemo vam rabljene F-16 besplatno – stigla je ponuda. Aerospace Forum u Linkopingu bio je pravo mjesto da se čuju argumenti stručnjaka oko ove hrvatske dvojbe. Kratka anketa među njima i novinarskim frikovima rezultirala je ovim tezama; većina odbacuje mogućnost da se nabavljaju rabljeni F-16, bilo od Nacionalne garde Minnesote ili s groblja aviona u Arizoni. Riječ je o jako izrabljenim zrakoplovima “koji nisu u boljem stanju od vaših MIG-ova”, kažu kolege. Jesu besplatni, ali zapravo i nisu, jer njihovo je održavanje skupo, remont se obavlja vani, a naši mehaničari neće smjeti otvarati “određene” sklopove aviona.

– No, ako je riječ o F-16 iz Izraela, koji, poput Šveđana, voli dodavati svoju sofisticiranu elektroniku, radare i oružje, to je već nešto sasvim drugo, kažu stručnjaci. MIG-ove 29 odbacili su jer su skupi za održavanje, a preveliki su i previše troše. Rafalei i eurofighteri jednostavno su preskupi. Dvojba se, dakle, svodi na gripene i F-16, pod uvjetom da nam ne ponude stare kante kakve već imamo. Problem je što je našoj vladi to sada vjerojatno najmanji problem. Istina, ima još ponešto vremena, no, dok se zemlja ne odluči na konačni korak i kupnju, može se barem izabrati tip zrakoplova i model kupnje. Potez je na političarima.

U međuvremenu, četvorica sretnika iz HRZ-a letjet će na gripenima. Neka tako treniraju, isprobavaju i dobrodržeće F-16. Pa neka pobijedi bolji. Nije loša ta dvojba između dva zrakoplova. Loše je ako RH ne nabavi nijedan.