Nakon evakuacije i povlačenja hrvatskih vojnika iz Iraka, postavlja se i pitanje sigurnosti naših vojnika na još opasnijem terenu, u operacijama NATO-a u Afganistanu, gdje i sada boravi 110 naših vojnika. Pogotovu zato što je nedavno Hrvatska ostala u šoku nakon što je, u napadu pobunjenika, poginuo i prvi hrvatski vojnik u toj misiji, 27-godišnji Josip Briški. Realno, ta je mirovna operacija u kojoj sudjeluju naši vojnici svakako najopasnija, no Hrvatska se do sada o sudjelovanju u Afganistanu pridržavala dogovora i prakse da se u svemu koordinira sa SAD-om, odnosno usklađivala je odluke i ostanak s našim primarnim vojnim saveznikom.
Zajedno unutra, zajedno van
S druge strane, pitanje povlačenja iz Afganistana aktualizirao je novoizabrani predsjednik Zoran Milanović kad je podsjetio da je njegova vlada smanjila broj vojnika u toj zemlji s 350 na 50 te dodao da mu nije jasno zašto se taj broj ponovno povećao te da bi ga trebalo smanjiti.
– To nije naš rat, to nije čak ni NATO-ov rat – izjavio je Milanović.
Utječu li zadnji događaji u Iraku na razmišljanje Vlade o mogućem povlačenju hrvatskih vojnika iz misije u Afganistanu, pitali smo premijera Plenkovića.
– Imamo više od 300 naših vojnika u različitim misijama, a kad ste odgovorna članica međunarodne zajednice i kad sudjelujete u operacijama NATO-a i UN-a onda imate koncept “in together, out together” (zajedno unutra, zajedno van - op.a.). Razmotrit ćemo razvoj situacije. Obavljamo konzultacije u vezi sa situacijom u Iranu koja je izrazito kompleksna. Interes EU je da ima jedinstvenu poziciju i da dođe do deeskalacije, da zadržimo stabilnost Bliskog istoka – rekao je Plenković.
Joško Klisović iz SDP-a kaže da će to zasigurno biti jedna od tema konzultacija i razgovora Milanovića s premijerom. O stavu SDP-a kaže kako su podržali rotacije, i to je trenutačno stanje, ali će vidjeti kako će se sada stvari razvijati.
Premijera Plenkovića smo upitali i o povlačenju hrvatskih vojnika iz Iraka.
– Prva ekipa koja je završila misiju vratit će se u Hrvatsku, a ostali (novi kontingent koji je otputovao u Irak 27. prosinca) bi će na stand-by u Kuvajtu i pričekati razvoj situacije – rekao je Plenković.
Podsjetimo, NATO-ova misija obuke iračkih snaga sigurnosti privremeno je suspendirana nakon američkog ubojstva iranskog generala Soleimanija i rezolucije iračkog parlamenta o protjerivanju svih stranih vojnika iz Iraka.
Video: ministar Krstičević u Kabulu
Hrvatske su institucije gotovo trenutačno reagirale na zahtjev iračkih vlasti koje su otkazale gostoprimstvo stranim vojnicima, pa tako i hrvatskim vojnim savjetnicima, koji su u sastavu od sedam instruktora po rotaciji mentorirali vojnike i časnike iračkog ministarstva obrane. U trenutku opoziva, u Iraku su se susreli naši instruktori iz obje rotacije, pa je odlučeno da ih se evakuira sve, sedam onih koji su odradili rotaciju vraćaju se u Hrvatsku, a sedam “friških” čekat će u Kuvajtu daljnje naredbe i razvoj događaja s obzirom na to da je njihova misija suspendirana, ali ne još i ukinuta. Preostali naši vojnici-instruktori smješteni su u adekvatnom vojnom objektu, savezničkoj bazi u Kuvajtu.
Nakon ove evakuacije iz Iraka, postavlja se i automatski pitanje sigurnosti naših vojnika na još opasnijem terenu, u operacijama NATO-a u Afganistanu, gdje i sada boravi 110 naših vojnika.
Uključujući i ovih 14 vojnika, u misijama i operacijama potpore miru širom svijeta trenutačno sudjeluje ukupno još 465 pripadnika, u NATO-ovim operacijama, Afganistanu 110, u Litvi 188, Poljskoj 80, na Kosovu (KFOR) 36, Kuvajtu 1. u EU misijama na moru, Sophia i Atalanta sudjeluje po jedan naš časnik, a nakon odlaska naših vojnika iz Južnog Libanona, u toj UN-ovoj operaciji ostao je jedan časnik za vezu, a u ostalim UN operacijama u Zapadnoj Sahari (MINURSO) sudjeluje šest promatrača, te devet njih u Kašmiru, u Indiji i Pakistanu (UNMOGIP).
Brzinsko povlačenje
Jedino do sada “brzinsko” i nenajavljeno povlačenje naših vojnika iz neke mirovne operacije zbilo se u ožujku 2013., kada je Odbor za obranu Hrvatskog sabora podržao odluku o povlačenju hrvatskih vojnika iz mirovne misije UN-a na Golanskoj visoravni, iz demilitarizirane zone između Sirije i Izraela. “Okidač” za tu odluku ministra obrane Ante Kotromanovića, premijera Zorana Milanovića i predsjednika Ive Josipovića bili su natpisi u medijima o tome kako su sirijski pobunjenici otimali hrvatskim vojnicima, a bez da su ovi smjeli reagirati, njihove jurišne puške (VHS-1), pa je donijeta odluka da se povučemo iz misije UNDOF na Golanskoj visoravni.
Naših 100 vojnika povučeno je tada uz pomoć izraelske vojske i to putem Izraela.
Naravno da je moguće izaći iz bilo koje misije pa tako i one NATO-a, no pitanje je po koju cijenu. Države samostalno odlučuju o angažmanu pa mogu i o prestanku. No unilateralno povlačenje ne bi, kažu nam upućeni, donijelo odmah negativne posljedice, ali bi se u dogledno vrijeme vidjelo koliko je taj potez utjecao na percepciju države kao partnera na kojeg se može, odnosno ne može osloniti, pa i time ugrozio mogućnost da im države koje je napustila jednog dana pomognu.
Stoga je puno bolje i politički mudrije o pitanjima uspješnosti i ciljeva neke misije pokrenuti razgovor unutar saveza, i onda u razgovoru objasniti svoje stajalište i o mogućem povlačenju
Video: Tehnika i sredstva Hrvatske vojske poslana vlakom za Litvu
I tako nas malo ima.... desetkovani smo s odlaskom mladih za bolje uvjete života ... zatim slab natalitet. Pametno bi bilo da ne ginemo za tuđe račune. Kviz pitanje: Koja zemlja je od svog postojanja bila najviše u ratovima ?