Hrvatski veleposlanik u Austriji: Repatrijacija naših državljana iz Tirola se nastavlja

Drugi uspješni krug repatrijacije hrvatskih državljana iz Tirola u Hrvatsku, u nedjeljnoj zajedničkoj koordinaciji Ministarstva vanjskih i europskih poslova Republike Hrvatske, hrvatskog Veleposlanstva u Austriji i nadležnih tijela Republike Austrije i savezne zemlje Tirol, bio je povod za razgovor s  hrvatskim veleposlanikom u Austriji Danielom Glunčićem, koji zajedno sa svojim zamjenikom Branimirom Lončarom i diplomatsko-konzularnim timom već danima i tjednima čine sve profesionalno i ljudski  moguće da što je moguće prije „izvuku“ hrvatske državljane iz kriznog područja Tirola pod strogom karantenom i vrate ih njihovim kućama u Hrvatsku. I dok jedni na sva usta hvale Konzularni ured hrvatskog Veleposlanstva u Austriji da im je puno pomogao jer u protivnom ih Austrijanci ne bi ozbiljno shvaćali, a još manje testirali na koronavirus, odobrile propusnice za izlazak iz Tirola itd,  drugi ih blate i kritiziraju, i to ne samo njih nego i druge hrvatske institucije, da su ljude ostavili na cjedilu, gladne i u izolaciji bez ikakvih sredstava za život.

Iz kojih krugova dolaze ti napadi i zašto ?

Gledajte, uvijek se u kritičnim situacijama pojavljuju neki anonimci ili oni koji uzbunjuju ostale, kako bi na sebe skrenuli medijsku pozornost. No, mi smo državna ustanova i ni želimo niti je primjereno da vodimo bilo kakve polemike na društvenim mrežama i spuštamo se na tu razinu. Osim toga, nama su važni ljudi i brza pomoć koju im moramo pružiti, i nemamo vremena za gubljenje. Ima onih koji uopće ne znaju koji je to posao višestrukog traženja suglasnost i dozvola za svaku osobu pojedinačno, od savezne do lokalne austrijske razine, pobrinuti se za prijevoz, biti s ljudima u kontaktu i organizirati evakuacije iz Tirola, a koja ne ovisi samo od nas nego i od Austrije i Slovenije kroz koju se također mora proći. Zato njima opraštam, jer nisu bili informirani. Ali ne i onim drugima koji borbu i udarce prema hrvatskim državnim institucijama koriste da se kroz medije nametnu društvu. Ono što možda ni jedni ni drugi ne znaju je da radimo po cijele dane i dobar dio noći, i to već danima. Moji ljudi ovdje spavaju možda 3 do četiri sata. I sam se ponekad zapitam, kako uopće još drže na nogama. Ali ponosan sam na sve njih, svi zajedno u ovoj kriznoj situaciji radimo kao švicarski sat i ovdje ne vlada riječ ja, nego mi. I to je to zajedništvo, o kojem neki samo pričaju. Ne samo zajedništvo među nama nego i zajedništvo s hrvatskim Ministarstvom vanjskih  i europskih poslova, s austrijskim Ministarstvom vanjskih poslova i slovenskim Veleposlanstvom u Austriji s kojima usko surađujemo i  međusobno se pomažemo. A sve u interesu naših Hrvata i Hrvatske.

Nedjeljni konvoj iz Tirola za Hrvatsku bio je prilično velik, 5 autobusa s 101 hrvatskim državljaninom i 4 osobna vozila s 10 Hrvata. Nastavlja li se repatrijacija?

Naravno, slijede daljnje repatrijacije ostalih hrvatskih državljana iz Tirola. Prema našim procjenama na širem području striktne karantene ima ih još između 100 i 150, ali osim toga tu smo i za svu drugu pomoć našim ljudima na području Republike Austrije.

Bilo je i nekih primjedbi Hrvata zašto si pri repatrijaciji moraju sami plaćati put?

Ovo nije klasična evakuacija nego repatrijacija. Ona je dobrovoljna, a ne obvezujuća. Ovo je ponuda i mi ljudima nudimo mogućnost da se vrate, a oni moraju sami odlučiti žele li to ili ne. Bilo je i Hrvata koji su nam kada smo ih kontaktirali rekli da će oni rađe ostati u Austriji. Treba znati da su to komercijalni prijevozi, koje naplaćuju prijevoznici kao što je primjerice onaj iz Tirola, a koji je u nedjelju ujutro autobusom skupljao naše ljude na prethodno dogovorenim punktovima i prevozio ih do Innsbrucka po cijeni karte koju je on odredio. A onda od Innsbrucka do Hrvatske, vozili su ih hrvatski prijevoznici, po svojoj cijeni. Dakle, prijevoz nije besplatan, nego se participira određeni dio cijene karte, koja je zaista bila daleko ispod normalne cijene autobusne karte na toj relaciji. Austrijanci su primjerice od svojih ljudi tražili za posebne repatrijacijske letove od Sjeverne Afrike do Beča 200 eura, iz Južne Amerike do Beča 800, a iz Australije oko 1.000 eura. A i engleski, norveški, njemački i ostali turisti evakuirani iz Tirola također su plaćali svoje letove.

VIDEO Na drive-in testiranje na koronavirus možete doći automobilom, taksijem, pa čak i pješke

Kako vam je uopće pošlo za rukom da dođete do tirolskog prijevoznika, jer obično s Ischglom, kao žarištem koronavirusa te ostalim okolnim mjestima, St. Antonom, Galtürom, Söldenom  itd. nitko ne želi imati posla u strahu od zaraze?

Slovenska kolegica u Austriji dala nam je kontakt, jer ga je i ona trebala za evakuaciju slovenskih državljana. Tirolski je prijevoznik ponudio i da naše ljude preveze do austrijsko - slovenske granice, ali to bi bila mnogo skuplja varijanta našim ljudima pa smo odlučili organizirali kombinirani prijevoz: s austrijskim prijevoznikom do Innsbrucka, a potom s hrvatskim do Hrvatske.

Kada je lužbeno započela repatrijacija hrvatskih državljana iz Austrije?

Odmah nakon što je austrijska Vlada najavila borbu protiv širenja koronavirusa. Tada smo se još samo pripremali za  moguće eventualnosti, jer Austrija nije bila u karanteni i moglo se je putovati, unatoč otežanom javnom prijevozu, i vlakovima i autobusima, primjerice do Graza i Šentilja. Oni snalažljivi uzimali su zajednički taksi do austrijsko slovenske granice, koju su potom pješice prelazili i na tzv. ničijoj zemlji čekali su da netko iz Hrvatske dođe po njih, a neke su slovenski taksisti prevozili Hrvate i do slovensko-hrvatske granice, pa su ih onda tamo, na hrvatskoj strani, sačekivali njihovi prijatelji ili rodbina. Kao i u svim ostalim situacijama, Ima snalažljivih i onih koji to nisu, no ta mogućnost još uvijek postoji. Naravno, za one koje nisu s područja pod karantenom.

Neki vam predbacuju da je Hrvatska počela relativno kasno s „izvlačenjem“ hrvatskih državljana iz Tirola. Zašto?

To nije točno. Počeli smo onda kada smo dobili suglasnost austrijske Vlade i savezne zemlje Tirol, o kojima to ovisi. Koji je bio ključ da su neki bili prije nas, nije mi poznato. Mi smo „zeleno svjetlo“ dobili u subotu i odmah počeli koordiniranu akciju povratka. Britanci, Francuzi, Mađari i neke druge nacije suglasnosti su dobile nekoliko dana prije nas, Slovenija dan prije, pa nam je ponudila 15 praznih mjesta na nedjeljnom letu iz Innsbrucka do Maribora, koji je potom otkazan, pa smo naše ljude strpali u austrijski autobus koji ih je prebacio do austrijsko-slovenske granice, a tamo čekao hrvatski. Sva sreća da smo dva tjedna prije počeli sakupljati imena ljudi u Tirolu i stavljati ih na liste. Molili smo da se prijave tko se želi vratiti, i da to kažu drugim Hrvatima, jer bez prijave nitko nije mogao doći na listu povratka. Stvar je umnogome olakšalo otvaranje online registracija hrvatske Vlade, odmah u ponedjeljak, koja je na svom Središnjem državnom portalu postavila obrazac prijave za povratak hrvatskih državljana iz inozemstva u kriznoj situaciji. Još jedan dokaz briga službene Hrvatske i njenih institucija za hrvatske državljane u izoliranom Tirolu.

I na kraju, imate neku poruku?

Ovim putem zahvaljujem se svima koji su pomogli Hrvatima da se vrate u Hrvatsku, svim nadležnim državnim i lokalnim tijelima Republike Austrije te slovenskim vlastima i njihovom Veleposlanstvu u Beču na pomoći i profesionalnom angažmanu u organizaciji povratka hrvatskih državljana u Hrvatsku. I ova je suradnja pokazala, da smo jedni drugima potrebni, posebno u nevolji.