Hrvatskoj je nužno masovno useljavanje

Evo jedna ideja. Skromna, po tome što nikakva sila iza nje ne stoji: ništa vas ne sili na razmišljanje o njoj, osim ovih riječi. Luda, po tome što nijedna dosadašnja vlada nije pokazala da se želi i zna time baviti, pa zašto bi onda ova. Blasfemična, vjerojatno, ako biva promatrana iz perspektive najnazadnijeg među hrvatskim biskupima, toliko različitog od pape Franje, biskupa Vlade Košića, koji se u nedavnoj propovijedi u Šibeniku izrazio o “nekršćanskim imigrantima” kao o “neintegriranima i nasilnima prema domaćem stanovništvu i našoj kršćanskoj kulturi”.

Ideja se sastoji u ovome: zašto Hrvatska ne bi konačno skrojila pametnu imigrantsku politiku prema svojoj mjeri i svojim potrebama? Zašto ne bi otvorila svoja vrata za izbjeglice kojima je potrebna međunarodna zaštita, pa čak i ekonomske migrante, jednostavno za one koje žele i mogu biti integrirani i doprinijeti razvoju hrvatskog društva i gospodarstva? I zašto ne bi to činila sustavno, zakonito, sa stvarno uloženim naporom države?

Pogotovo sad, kad više ne hrle tisuće neregularnih migranata preko hrvatskih granica, sad je pravi trenutak da Hrvatska postane uspješan primjer države koja, doduše, demografski slabi, koju je prije dvije godine zapljusnuo kaotičan migrantski val, ali koja je bila dovoljno pametna i sposobna da omogući zakonite načine dolaska došljaka od kojih će svi imati koristi, umjesto da bude promatrač koji ima samo štete od nezakonitih migrantskih ruta i tuđih (Orbanovih) ograda koje skreću te rute prema nama.

Što je najbolje, Europska komisija spremna je dati po 10 tisuća eura za svaku osobu koja je, kao tražitelj azila iz zemalja Bliskog istoka ili Afrike, preseljena u države članice EU iz Turske ili Libije, samo na zakonit način umjesto nezakonitog s krijumčarima. Vjerujte, s tisuću tako preseljenih ljudi i s 10 milijuna eura za njihovu integraciju dala bi se napraviti čuda, pogotovo u hrvatskim selima i gradovima koji su sve pustiji zbog masovnog iseljavanja. Čuda od kojih bi mogli imati koristi svi: i domaće stanovništvo koje je na gubitku zbog depopulacije, i Hrvatska kao država koja bi se pokazala kao uspješan rješavatelj problema (svojih i tuđih), i izbjeglice koje zaslužuju međunarodnu zaštitu i pronalaze je u toj i takvoj Hrvatskoj...

Potrebna je samo promjena u razmišljanju i polazak od pozitivne umjesto od negativnih premisa. Negativne premise svode se, naravno, na to da je među izbjeglicama i migrantima koji danas žele sa svih strana doći u Europu sve puno nasilnika i terorista. Ili u najboljem slučaju onih koji bi, jednom kad dođu u Europi, svjesno ili nesvjesno mijenjali našu europsku, kršćansku uljudbu. Puno je, i previše, takvih negativnih premisa i u našem, a i u susjednom (mađarskom) dvorištu. No, nitko ne može osporiti da postoje pozitivne premise od kojih može i treba početi smislena rasprava o migracijama. Koliko je nekadašnjih sirijskih ili drugih stranih studenata, koji su 1980-ih dolazili u Zagreb, završilo kao ugledni doktori, novinari i općenito vrijedni članovi ovog društva, a koliko ih je završilo kao prijetnja našoj nacionalnoj sigurnosti? Znam mnoge primjere iz ove prve, niti za jedan primjer iz ove druge kategorije.

U Bruxellesu, na trudničkom tečaju koji pohađaju i supružnici, upoznao sam jednog uspješnog poslovnog čovjeka koji je u Belgiju doselio iz Egipta. Zarađuje dovoljno da ima stan u finom kvartu, kuću na moru, BMW Gran Turismo za obitelj i motor za svoju dušu, a prvi posao u Egiptu bio mu je - u hrvatskoj firmi Crosco. Zbog čega taj pametni i sposobni Egipćanin nije mogao završiti u Hrvatskoj umjesto u Belgiji, i doprinositi hrvatskom umjesto belgijskom gospodarstvu i društvu? Nema razloga, osim toga da je belgijsko društvo otvorenije za dolazak i integraciju ljudi poput njega, a hrvatsko ne samo da nije, nego nikad nije ni ozbiljno razmišljalo o tome da postane.

Hrvatske tvrtke radile su u Egiptu, Siriji i Libiji i nema nijednog razloga da hrvatsko društvo ne bude sposobno privući i integrirati neke od talentiranih Egipćanina, Sirijaca ili Libijaca koji žele živjeti i raditi u EU.

Hrvatska bi postala bolja i uspješnija kad bi neka njezina vlada uspjela iskoristiti ovaj trenutak, u kojem se na razini čitave EU nezakoniti migracijski tokovi pokušavaju ne samo zaustaviti, nego i pretvoriti u zakonitu ekonomsku migraciju utemeljenu na stvarnim potrebama država članica EU. Razmišljanje o tome nije samo teoretsko, nego pitanje od strateškog značaja za Hrvatsku. Nipošto nije jedini, ali jedan od lijekova za masovno iseljavanja jest pametno masovno useljavanje.