nepogrešiv njuh

Htjeli su ga uspavati, a belgijski ovčar Draco sad je 'prva njuška' HGSS-a

Foto: KRUNO STIPETIĆ I HGSS
Foto: KRUNO STIPETIĆ I HGSS
Foto: KRUNO STIPETIĆ I HGSS
Foto: KRUNO STIPETIĆ I HGSS
25.06.2019.
u 16:30
Kad sam ga dobio iz azila, bio je agresivan i svi su govorili da neću uspjeti. Vjerovao sam u njega, on to zna i sada mi vraća sav uloženi trud, kaže Kruno Stipetić
Pogledaj originalni članak

Mještanka otoka Pašmana otišla je prošetati, ubrati malo cvijeća. Pa iako je po otoku prošla mnogu puta, tog dana izgubila je trag, nije se znala vratiti. Obitelj je alarmirala centar 112, a oni su, pak, u pomoć pozvali Hrvatsku gorsku službu spašavanja – točnije potražni tim koji čine iskusni Ogulinac Kruno Stipetić i njegov šest godina stari belgijski ovčar Draco. Bez razmišljanja, njih dvojica odmah su krenula iz Ogulina, došla na Pašman, a zahvaljujući odličnoj uigranosti, Draco je ubrzo pronašao nestalu mještanku.

‘Prvoj njušci HGSS-a’, kako su ga već u medijima zvali, ovom nepogrešivom belgijskom ovčaru to je već deveti put da je u zahtjevnim potražnim akcijama uspješno pronašao nestale osobe. Kad je imao svega tri godine, mediji su već pisali o njemu jer je pronašao strankinju koja se izgubila u gustišu. Teren je dan prije pretraživan i iz zraka, GSS-ovci iz Lošinja i Rijeke prolazili su šumama, ali tek kad je stigao Draco, strankinja je pronađena. Njegov pseći njuh ni tada ga nije prevario. Sjeo je pored mjesta gdje je “nanjušio” osobu i lajao, sve dok nije došao njegov Kruno s ekipom.

Iako su svi u HGSS-u iznimno ponosni na svoje potražne pse, njegov je vlasnik, dugogodišnji član HGSS-a Ogulin Kruno Stipetić, ipak najponosniji na svog Dracu.

Foto: KRUNO STIPETIĆ I HGSS

– Čitav život imam pse, još kao dječak sam ih imao. Draco je moj peti pas kojega imam, ali ujedno moj prvi potražni pas. Jednostavno sam prije imao drukčiji tempo života, a onda je došao on i iz temelja mi promijenio život. Dobio sam ga iz azila za napuštene životinje kada je imao samo godinu dana. Bio je iznimno agresivan, čak je i mene na početku ugrizao pet ili šest puta. Na prvim treninzima imao sam dosta problema s njim jer nas je sve napadao. Stručnjaci, treneri, svi su mi tada govorili da, nažalost, neću uspjeti, da bi možda bilo najbolje odustati i uspavati psa. Ali neki ponos, ego, inat, nisu mi to dozvolili. Vjerovao sam u njega i znao sam ako budem dovoljno s njim radio, bio s njim, pokazao mu sigurnost i da mi može vjerovati, znao sam da ću uspjeti. I Draco mi je vratio sav uloženi trud. S dvije i pol godine položio je prvu licenciju, savršeno je prošao test agresivnosti, dobio jednu od najtežih licenci u Europi. Nisu vjerovali da je to onaj isti pas s početaka obuke. Danas nas dvojicu zovu na oko 80 posto potražnih akcija u Hrvatskoj, jer smo savršeno uigran tim, mislimo i radimo kao jedna osoba – priča nam Kruno o svom Dracu.

Belgijskog su ovčara zavoljeli odmah i svi u obitelji, kao i svi prijatelji. Kruno kaže da je za život s takvim psom potrebna podrška cijele obitelji koja voli psa, a upravo to je Draco i dobio.

– I moj sin koji danas ima 27 godina kaže da mu je Draco kao mlađi, ali popularniji brat – priča nam kroz smijeh Kruno.

On i Draco su nerazdvojni, gdje ide jedan, tu je i drugi, bilo to privatno ili poslovno. Svakog dana i treniraju, obično četiri do pet sati potroše na kondicionalne i treninge socijalizacije.

Draco je prvu nestalu osobu pronašao još dok nije bio licencirani pas, i to u Ogulinu. Uspješan u traženju bio je u Jasenku, na Lošinju, Pašmanu, po čitavoj Hrvatskoj, a pozvani su svojedobno i na jednu potražnu akciju u susjednu Crnu Goru.

– Koliko smo uigrani tim, govori i podatak da sam za lokaciju u Crnoj Gori koju je moj pas pretraživao prije same akcije potpisivao dokument u kojem tvrdim da nestalog na toj lokaciji nema, ako pas ne pronađe osobu nakon što ga pustim da traga. Dakle, potpisujem kao da sam osobno prošao sve što je prošao Draco – priča nam GSS-ovac. Draco osim položene licencije za traganje za živima i mrtvima ima položene licencije i za traganje u lavinama i ruševinama, što mu je specijalnost. Njegov njuh bio je točan kada je u pitanju bila lavina visoka tri metra pod kojom je ostao zatrpan čovjek.

– Bili smo zajedno u helikopteru, visjeli na užetu ispod helikoptera, bili smo u čamcima na vodi, visjeli s litica, ma bili smo posvuda. Da bi pas u svim tim uvjetima savršeno reagirao, dakle ne dopustio da ga bilo kakvi uvjeti ometaju u potrazi za čovjekom, moram ga u vježbama naviknuti, socijalizirati, istrenirati da bude fokusiran. Povjerenje koje ima on u mene i ja u njega, ključni su u tome. Tijekom tih potraga Draco se i ozlijedio, kao i ja sam, baš u svemu smo zajedno – dodaje Kruno koji je i voditelj HGSS-ova odjela za radiokomunikacije i sve radiouređaje, tako da je s Dracom često na terenu i zbog toga. Pred njima su još godine zajedničkog rada, jer pas do desete, čak i dvanaeste godine može biti potražni pas, a svake tri godine obnavlja svoje licence.

HGSS trenutačno ima 45 pasa, od čega je njih 25 do 30 licenciranih. Ostalo su maleni psi, pa i štenci koji se u procesu obuke. Da su odlični u tome što rade pokazalo je nedavno međunarodno natjecanje potražnih timova na kojem su tri potražna tima iz HGSS-a osvojila ukupno treće mjesto u iznimno jakoj svjetskoj konkurenciji.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 4

NI
nirovad
16:55 25.06.2019.

Ogulinci se ponose Dracom, a i Krunom 😁

Avatar fredi
fredi
16:41 25.06.2019.

Kruni i Dracu pozdrav, a novinaru minus: "Bez razmišljanja, njih dvojica odmah su krenula …" Ne bi li možda trebalo pisati: ... njih dvojica odmah su krenuli?

GL
GlasnaJasna
00:55 26.06.2019.

bravo Kruno I Draco