I Cameron polako shvaća da je sirotinja moćna biračka baza

Nešto zaista jako ne valja! Sasvim mi je razumljivo i normalno da papa Franjo upozorava na siromaštvo i na njegove posljedice i poziva bogate da svoje rastuće bogatstvo podijele s onima koji nemaju, ali u trenutku kada sam vrlo sličan diskurs čula iz usta britanskoga premijera Davida Camerona, postalo mi je jasno da su i politički lideri počeli shvaćati da strelovito bogaćenje mikromanjine i galopirajuće siromašenje velikog dijela biračke baze može potkopati cijeli politički sustav.

Da sam na njegovu mjestu, jako bi me zabrinuo podatak da je 40 posto britanskih obitelji s djecom toliko potonulo u neimaštinu da ih to ograničava da sudjeluju u društvenom životu. Još veći izopćenici iz društva su samohrani roditelji zato što je za njih čak 71 posto apsolutno jedina briga kako prehraniti djecu i osigurati im krov nad glavom. O drugome ne misle jer za to jednostavno nemaju vremena. To mi počinje nalikovati na prethistoriju ljudskog roda kada je borba za opstanak bila primarna, a društveni je život postojao u tragovima. Čak su i rimski carevi znali da narodu treba dati i kruha i igara da bi bio zadovoljan. Samo kruh nije dovoljan.

Suočen s time u zemlji poput Velike Britanije, koja se smatra jednom od najrazvijenijih i najbogatijih na svijetu, Cameron je prije koji dan pozvao velike kompanije, kojima profit zbog pada cijena nafte zadnjih mjeseci vrtoglavo raste, da ga podijele sa svojim zaposlenicima, da im povise plaće kako bi barem dio Britanaca mogao izaći iz svoje suvremene špilje, osvrnuti se oko sebe i vidjeti da žive u društvu koje sebe smatra naprednim i bogatim.

Cameron je u svojoj izbornoj godini možda povukao jedan od najpametnijih poteza koji bi mu mogao priskrbiti dosta simpatija, osobito ako doista poduzme konkretne akcije i pritisne te kompanije da doista podijele megaprofite, i to prvenstveno tako da povise plaće ili otvore nova radna mjesta. Cameronu je polako došlo do svijesti da je sirotinja najznačajnija biračka baza, ona koja može na izborima donijeti preokret i presuditi tko će biti pobjednik, a tko gubitnik. On je to shvatio, i to na onoj osnovnoj razini. Kao premijer, može vući konkretne poteze koji će toj presudnoj biračkoj bazi pokazati da je spreman pobrinuti se i za njezine potrebe kako bi ponovno mogla početi sudjelovati u društvenom životu.

I u Hrvatskoj se trenutačno događa nešto vrlo slično. Podivljali švicarski franak još je dublje u onu pretpotopnu špilju bacio čak 200 tisuća hrvatskih građana. Dogodila se i pobjeda Kolinde Grabar-Kitarović koja je pogodila sirotinjsku biračku žicu i time pridobila glasača sasvim dovoljno za pobjedu. U izbornoj godini švicarski franak i oni koji posrću pod njegovim teretom mogli bi postati snaga koja će presuditi na parlamentarnim izborima. Premijer Milanović, baš poput Davida Camerona, u apsolutnoj je prednosti jer ima moć da nešto učini, a tih 200 tisuća glasova nikako nije za baciti. Oprostom dugova siromašnima na dobrom je tragu, samo je pitanje može li sve to dovesti do kraja i zaista pokazati da je spreman pomoći onima koji su u Hrvatskoj zbog neimaštine izopćeni iz društvenog života. I on može pozvati tvrtke i pojedince iz Hrvatske koji nezasitno šire svoja poslovna carstva da se odreknu grandomanije i radnicima malo povise plaće. Dobro za ljude, dobro za državni proračun, dobro za gospodarstvo!

Britanska humanitarna mreža Oxfam, poznata po radu na suzbijanju siromaštva, uoči početka Svjetskog gospodarskog foruma u Davosu objavila je da će potkraj godine jedan posto svjetskog stanovništva raspolagati s više od 50% svjetskog bogatstva, a preostalih 99% s manje od polovice. Upozorava da to vodi u katastrofu, pobunu i nestabilnost. Stoga želim vidjeti puno naših i svjetskih bogataša kako, poput Billa Gatesa, ponosno stoje pred strojem za pretvaranje fekalija u vodu, čiji su nastanak financirali, i isto tako ponosno poput Billa ispijaju čašu vode koja je samo nekoliko minuta ranije bila – hrpa dreka.