Plavoperajna (eng. bluefin) tuna (lat. Thunnus thynnus) jedna je od komercijalno najvažnijih riba, posebno cijenjena u Japanu, gdje završava gotovo sva tuna iz Jadrana. Zbog njene vrijednosti sada se diljem svijeta nalazi u prilično lošem stanju, zbog prelova i zagađenja.
Međunarodna organizacija za zaštitu atlantskih tuna (ICCAT) bavi se zaštitom tuna i srodnih vrsta u Atlantskom oceanu i okolnim morima. Osnovana je 1966. godine za vrijeme Međunarodne konvencije za zaštitu atlantskih tuna u Rio de Janeiru, a službeno je ratificirana 1969. godine. Komisija proučava biometriju, ekologiju i oceanografiju, s glavnim fokusom na utjecaj ribarstva na populaciju tuna i srodnih vrsta. Europska unija je prihvatila ICCAT-ov višegodišnji plan oporavka, stoga su zemlje članice dužne provoditi odluke ICCAT-a. Ipak, treba napomenuti da su mnoge ekološke udruge nezadovoljne radom ICCAT-a i smatraju da previše pogoduju ribarskoj industriji.
Tunolov je ove godine trajao od 26. svibnja do 24. lipnja. Kvota koju je Hrvatska mogla izloviti iznosila je 390,59 tona. Od toga 374,5 tona otpada na gospodarski ribolov, 2,5 tone na negospodarski ribolov, a na državnu kvotu 13,59. Iako se kvota povećala s obzirom na 2012. godinu (376,01 tona) zato što je tuna pokazala znakove oporavka, mnogi ribari su smatrali da je trebala biti još veća. Naime, kako se tuna hrani malom plavom ribom, nanosi štetu kod ulova iste.
Većina tuna se lovila za uzgoj (90%), ulovne veličine veće od 8 kilograma (tuna za konzumaciju ne smije biti ulovne veličine manje od 30 kilograma). Sam tunolov se vrši ulovnim brodovima, koji lociraju tunu (korištenje aviona i helikoptera je zabranjeno) i okruže ju mrežom. Nakon toga čekaju dolazak tegljača s kavezom. Kavez se spaja s mrežom i otvaraju se „vrata“ kroz koja tuna prolazi u kavez. Nakon što se kavez napuni, tegli se u uzgajalište, gdje se opet vrši prebačaj.
Cijela ova operacija se nadzire na različite načine. Svaki prebačaj ribe potrebno je snimiti podvodnim kamerama. Nakon prebačaja pregledavaju se snimke da bi se utvrdio broj tuna koje su uhvaćene. Na ulovnim brodovima nalaze se regionalni promatrači. Oni ne smiju biti državljani države u kojoj se vrši tunolov. Na tegljačima su nacionalni promatrači, koje šalje Uprava ribarstva. Promatrači su dužni nadzirati i dokumentirati prebačaj, odnosno tegalj tune kako ne bi došlo do nepravilnosti tijekom procesa. Također bilježe mortalitet (smrtnost) i uzimaju biometrijske podatke poput mase, duljine jedinke, spola i sl. Svi dokumenti i snimke dostavljaju se Upravi ribarstva i ICCAT-u.
Kontrolu ulova još obavljaju i ribarski inspektori na plovilima i zrakoplovima, koji vrše inspekciju ulovnih plovila i tegljača tijekom tunolova. Ulovljene tune prati dokumentacija kamo god se kreću, koja opisuje gdje su ulovljene, kada, kojim brodom i slično. Svaki brod koji sudjeluje u ribolovu mora biti upisan u ICCAT-ov registar plovila.
Ukupna godišnja izlovna kvota za negospodarski ribolov u potpunosti je raspoređena na sportski ribolov. Sportskim ribolovom se bave članovi nacionalnog saveza za sportski ribolov na moru, odnosno osobe koje imaju dozvolu za sportski ribolov izdanu od saveza. U sportskom ribolovu, tunolov je dozvoljen u razdoblju od 16. lipnja do 14. listopada. Ribolov je dozvoljen s ovim alatima: štapom, rolom s po jednom udicom na svakom priboru, ili jednom varalicom s dvije jednokuke, dvokuke ili trokuke udice na svakom priboru. U sportskom ribolovu potiče se princip „ulov i pusti“. Pojedino plovilo dnevno smije, do ispunjenja kvote određene za natjecanje, izvući na plovilo i zadržati samo jednu jedinku tune, a organizator natjecanja u sportskom ribolovu obvezan je dostaviti Ministarstvu pisani izvještaj o ulovu tune s podacima o broju i težini ulovljenih i zadržanih primjeraka u roku od 24 sata od završetka natjecanja.