Koliko u Hrvatskoj ima građana koji će na izborima glasovati za HDZ, a prije su glasovali za SDP i obratno jer nisu slijepo odani jednoj stranci, nego ih biraju ovisno o (ne)učinjenom i tko ih vodi? Koliko ima ljudi koji se ne vole okružiti samo istomišljenicima i koji rado žele čuti različite političke stavove? Većina ljudi zna kojem plemenu pripada. Jaz u svijetu između liberala i konzervativaca, ljevičara i desničara, eurofila i euroskeptika nikad nije bio veći, a stavovi prema onima drugima sve su ekstremniji jer se ljudi okružuju samo istomišljenicima, u čijem društvu buja nesnošljivost prema onima na krivoj strani. Navodi to BBC u članku, potkrijepljenom analizama sveučilišnih profesora psihologije, ističući da se politika nikad više nije činila plemenskom kao danas.
I visokoobrazovani radikalni
U SAD-u su prema anketama Centra Pey Research veoma nepovoljni pogledi na onu drugu stranu udvostručeni između 1992. i 2014. Više od polovice ispitanika od njih gotovo 5000 vjeruje da su politički neistomišljenici zatvorena uma, četvero od 10 ispitanika vjeruje da su oni drugi lijeni, nemoralni, nepošteni. Netrpeljivost prema drugoj strani postaje sve intenzivnija. I kod visokoobrazovanih je tendencija da imaju sve ekstremnije političke stavove. Ako stavite grupu istomišljenika u sobu, njihovi stavovi generalno postaju još ekstremniji, kaže za BBC sveučilišna prof. psihologije Jessica Keating. Politologinja i profesorica komunikologije Smiljana Leinert Novosel ističe da je u svijetu sve više nesigurnosti i naglih promjena pa ljudi pokušavaju sebe osigurati kroz pripadnost skupini koja je njihova. Okružuju se ljudima sličnim sebi i ne pada im na pamet da one druge uvjere u svoje stavove. Grupna pripadnost na “mi” i “oni” je ono što ljudi, okruženi istomišljenicima, vole.
– U svijetu su sve veće razlike između skupina ljudi koji se politički dijele i religija kao odgovor na nesigurnost, jer individualizam ne pruža podršku koju ljudi traže u grupama. Građani se politički određuju temeljem emocija i prema tomu je li on naš i nije bitno kakav je i tek onda pokušavamo racionalizirati, pa izmišljamo da je bolji, obrazovaniji i slično. Sada se govori da je Milanović stavovima bliži HDZ-u, a da je Plenković malo ljeviji, no to neće utjecati na birače jer obje stranke imaju stabilno biračko tijelo koje ne mijenja uvjerenja ni zbog ekscesa čelnika stranaka, a pridobiti neopredijeljene je težak zadatak – kaže Leinert Novosel.
Matt Motyl, psiholog sa Sveučilišta Illinois u Chicagu, obilazio je političke događaje i vjerske obrede razgovarajući s ljudima s kojima inače to nije imao priliku. Kada se vratio u svoj dominantno liberalni društveni krug i pokušao objasniti da na drugoj strani nisu neznalice ili zlonamjerni, suočio se s optužbama za izdaju. Politički psiholog, prof. emeritus Ivan Šiber navodi da se ljudi i na društvenim mrežama umrežuju sa sličnima.
– Mi se sami štitimo od alternativnih informacija, a ako ne možemo izbjeći stavove drukčije od naših, onda ih drukčije interpretiramo. Naša percepcija je kompletno udešena da prihvaćamo određenu vrstu informacija. Selektivna uloga stavova dovodi do toga da slušamo i pamtimo ono što je sukladno našim stavovima. Tako su oni koji su za Plenkovića bili uvjereni da je on pobjednik debate, a oni koji su za Milanovića smatrali su da je on bio bolji. Mogu SDP i HDZ izložiti razrađene programe iz obrazovanja, socijale, gospodarstva..., ali ljudi će se opet opredjeljivati temeljem iracionalnog političkog identiteta – konstatira prof. Šiber.
Drugi su nerazumni
Lee Ross, socijalni psiholog sa Stanforda, navodi da ljudi pate od obmane objektivnosti, misle da svaki razuman čovjek treba vidjeti stvari kako ih oni vide, a svatko tko ih tako ne vidi nerazuman je i žrtva predrasuda, ideologije, nacionalnosti.
>> Zašto domaći političari ne mogu shvatiti kad je vrijeme za povlačenje?