Vrijeme neoliberalnog kapitalizma je prošlo! Ne, nisu to rekli aktivisti Živog zida, talijanskog Pokreta 5 zvijezda niti grčki i španjolski ljevičari okupljeni u Syrizi i Podemosu. Ne, to su sada priznali glavni ekonomisti Međunarodnog monetarnog fonda.
MMF je već desetljećima diljem svijeta omraženi simbol neoliberalizma. Kada neka država dospije u financijski ćorsokak i više ne može plaćati svoje dugove – tada u velikoj većini slučajeva u pomoć poziva MMF. Fond odmah reagira i uplaćuje milijarde dolara vladama čije su države pred bankrotom. No MMF zauzvrat postavlja vlastite uvjete – u zamjenu za novac države se moraju obvezati da će provesti stroge reforme koje će im propisati upravo MMF. A te reforme, gotovo bez iznimke, izgledaju ovako – privatizacija javnih poduzeća, rezanje plaća, mirovina i drugih socijalnih davanja, otvaranje države stranom kapitalu.
Pomoć za nove probleme
Zbog oštrih rezova i pogodovanja poslodavcima na račun radnika MMF je postao simbol zla, većinom za ljevičare, od Južne Amerike do Grčke. No model koji je postavio MMF sada su prvi put javno počeli kritizirati i sami MMF-ovci. Naime, istraživački odjel Međunarodnog monetarnog fonda žestoko je kritizirao ključne odrednice neoliberalizma. Svoja oštra pera ekonomisti MMF-a usmjerili su protiv dva temelja neoliberalizma – rezanja davanja države i slobodnog tržišta kapitala pod svaku cijenu. Kod oba instrumenta ne može se utvrditi da oni vode oporavku i ekonomskom rastu neke zemlje, upozoravaju ekonomisti MMF-a. Naprotiv, umjesto oporavka i koristi, ove mjere puno češće dovode do povećanja nejednakosti i donose puno više štete nego koristi.
– Povećanje nejednakosti uzrokovano je otvaranjem financijskih tržišta i austeritetom (štednjom, op.a.) – pišu analitičari MMF-a, koje predvodi Jonathan Ostry, u svom najnovijem istraživanju. Austeritetom se naziva proračunska politika koja isključuje novo zaduživanje.
– Ovo dvoje može zaustaviti ekonomski rast, iako je ideja neoliberalne agende da potakne rast – upozoravaju MMF-ovci.
Analitičari MMF-a preispituju temeljne pretpostavke ekonomske politike. Neoliberalni cilj je liberalizacijom tržišta kapitala privući strani novac u zemlju kako bi se ojačalo nacionalno gospodarstvo.
No stvarnost je takva da zemlje koje dobivaju tu pomoć upadaju u još veće probleme, jer tokovi kapitala znatno povećavaju rizik od financijskog sloma. A posljedica je rast nejednakosti – bogati postaju još bogatiji, a siromašni još siromašniji. Rezanje državnih rashoda neoliberali opravdavaju krilaticom “Short term pain - long term gain” (kratkoročna bol – dugoročni dobitak). Argumentiraju ovako: reforme su kratkoročno bolne jer umirovljenici, radnici i korisnici socijalnih pomoći dobivaju manje novca, ali to će se isplatiti čim se jednog dana gospodarstvo oporavi i država ponovno stane na svoje noge. MMF sada prvi put priznaje – bili smo u krivu, ova pretpostavka nije točna. Autori MMF-a kažu da ne govore na teoretskoj osnovi, već na znanstvenoj analizi podataka.
– Političari i institucije, poput MMF-a, koji ih savjetuju ne smiju više djelovati na temelju vjerovanja. Naprotiv, oni bi trebali biti vođeni onim što je dokazano u praksi – pišu ekonomisti MMF-a.
Nikada prije u povijesti nitko iz MMF-a nije kritizirao temelje neoliberalizma. – Prije pet godina MMF ne bi dopustio objavljivanje ovakvog istraživanja – kazao je Jonathan Ostry za Financial Times.
Ostry ističe da vrhuška MMF-a i dalje vjeruje neoliberalizmu, ali da polako i oni mijenjaju stavove. Globalna financijska kriza, koja je izbila u Sjedinjenim Državama 2008. i onda preplavila gotovo cijeli svijet, nagnala je i najrigidnije zastupnike teorije da preispitaju neoliberalnu agendu. Istraživački tim MMF-a zastupa teoriju da države mogu solidno živjeti i uz zaduživanje. Analitičari MMF-a sada upravo govore ono što i njihovi najveći neprijatelji, odnosno najgorljiviji kritičari neoliberalizma i globalizacije. To je zaokret kao kada bi se zeleni odrekli ekologije, a neonacisti teorije nadmoćne rase.
– Koji vrag se ovdje događa – uzviknuo je profesor ekonomije na Harvardu Dani Rodrik komentirajući istraživanje MMF-a, koje je i njega jako iznenadilo. Profesor Rodrik kritičan je prema neoliberalizmu i globalizaciji, ali i upozorava da je istraživački odjel MMF-a, koji je na tragu “kopernikanskog obrata” u poimanju neoliberalnog kapitalizma, dosta različit od drugih odjela MMF-a, koji se neće tako lako odreći stare dogme. Najortodoksniji odjel MMF-a, koji će braniti neoliberalizam do samoga kraja, smatra profesor Rodrik, jest onaj u kojem sjede ljudi koji odobravaju kredite i pišu reformske programe za posrnule zemlje. Analitičari MMF-a ističu pak da je neoliberalizam donio i dvije dobre stvari – globalizacija je povećala trgovinu, od gladi spasila milijune ljudi, a strane su investicije dovele do tehnološkog napretka i dostupnijeg obrazovanja u zemljama u razvoju.
No središnja kritika neoliberalnog sustava je da on urušava srednju klasu. Dogme i ideologije umiru sporom smrću. Kad tome dođe vrijeme, one izdišu potiho. Sada potiho umire i jedna od najutjecajnijih ideologija nakon 2. svjetskog rata – neoliberalizam. Sve su tiše one stjegonoše neoliberalne revolucije koje su se klele u svoje heroje Ronalda Reagana i Margaret Thatcher. Ovaj dvojac najviše je učinio za neoliberalizam – propisali su oštre reforme i deregulaciju financijskog tržišta. Tri desetljeća nakon njihova životnog djela može se izvući samo jedan zaključak – svjetsko gospodarstvo nalazi se u konstantnoj krizi, a otvoreni slobodni prostor za financijske špekulante doveo je do toga da je u gotovo svim industrijskim zemljama porastao jaz između bogatih i siromašnih.
Ideja slobodnog tržišta i kapitalističkog načina proizvodnje dobra je ideja. Uvođenjem kapitalizma i slobodnog tržišta iz bijede je izvučeno desetke milijuna ljudi, ponajprije u Aziji, a u Europi su žene puno izjednačenije s muškarcima na tržištu rada. Kada se priča da je u dobra stara vremena sve bilo bolje, ovo se većinom prešuti.
Postao ideologija
No problem je u tome što je neoliberalizam postao ideologija. Ideologijom je neoliberalizam postao zato što su se njegovi sljedbenici počeli doživljavati kao propovjednici doktrine spasenja, o kojoj dalje ne treba raspravljati. U tome je veliku ulogu odigrala politika. Dopustila je neoliberalnim financijašima da postanu moćniji od država i propustila da neoliberalnu teoriju promatra kako je jedino moguće – samo kao jedan od mnogih pogleda na svijet. Financijska kriza otupila je moć neoliberala, izgubili su svoje mjesto u prvom redu. Pad neoliberalizma ne treba izjednačavati s padom slobodnog tržišta. Potrebno je ograničiti samo onaj dio tržišta na kojem devizni špekulanti u sekundi vrte stotine milijardi dolara i tako izravno ugrožavaju naše živote. Na tržištu djeluju ljudi i zato su nužne barijere. Najočitiji zaokret od neoliberalizma vidljiv je kod njemačke kancelarke Angele Merkel. Na vlast je došla kao najperspektivniji kadar za provedbu ekonomskih reformi, a sada u očaj baca financijaše uvođenjem zakonom propisane najniže plaće i rezanjem dijela duga Grčkoj. Teško je reći kamo ovo vodi, ali dobra je vijest da se neoliberalizam počeo reformirati iznutra i da smo pred novim, humanijim modelom kapitalizma.
>>Snizili procjene za svjetsko gospodarstvo; procjene za Hrvatsku podignute, u skladu s MMF-ovima