I samohrana majka otišla u vojsku

Najteže mi se bilo rastati s trogodišnjim sinom Gabrijelom, ali ovdje me ipak čeka stalni posao i sigurna egzistencija. Naime, iako sam završila za odjevnog tehničara, nikada nisam posao uspjela dobiti u struci, nego sam morala svašta raditi, od konobarenja do rada na blagajni i u butiku, kazala je dvadestrogodišnja Ivanka Bartolović, rastavljena Vinkovčanka i samohrana majka koja je danas stigla u Požegu na dobrovoljno služenje vojnog roka.

Ona je jedna od trideset djevojka druge generacije dragovoljnih ročnika Oružanih snaga Republike Hrvatske. Velika podrška njezinu odlasku u vojsku bila joj majka, ali i otac, sudionik Domovinskog rata, te tri sestre. Nada se da će ipak svakog vikenda moći kući kako bi uživala u zagrljaju svoga sina.

Red i disciplina
Godinu dana mlađa Marica Drvenčić iz Osijeka, inače studentica prava, odlučila je tek nakratko prekinuti studij kako bi odslužila vojni rok.

– Red, način rada i disciplina ono je zbog čega sam se odlučila na odsluženje vojnog roka. Želim uz ovaj posao nastaviti i studij jer mislim da mogu oboje – kazala je Marica, kojoj je velika potpora majka Biserka, zaposlena u Uredu za obranu u Belom Manastiru, te otac Pavo, bojnik Hrvatske vojske, zaposlen u Vinkovcima.

Djevojke su prvo razgledale što su sve zadužile i je li veličine hlača, košulje i jakne prava jer nije manje važno kako im uniforma stoji

Iako, dodaje, pomalo strahuje od teškoća koje je očekuje tijekom obuke, ipak, dodaje, nada se da su volja i upornost jači. Pogotovo zato što joj je cilj izgraditi vojnu karijeru, a za to će joj studij prava biti i te kako važan.

Najmlađa mešu njima, osamnaestogodišnja Dragana Osmokrović iz okolice Gospića za odsluženje dragovoljnog vojnog roka javila se još prošle godine kada je kretao prvi naraštaj. Tek sada je pozvana.

Ne boji se ratišta
– Još od osnovne škole silno želim ići u vojsku i evo sada mi se taj san ostvario. Bilo mi se teško rastati od obitelji i društva jer nikada nisam ovako daleko odlazila – kaže Dragana te dodaje da nema nikakvog straha pa i ni od odlaska u misije UN-a u zemlje u kojima bjesni rat.

Ove tri djevojke dio su grupe od trideset žena, koliko ih je bilo i u prvoj generaciji, koje su uspjele proći natječaj i zdravstveni pregled te stići u požešku vojarnu, odnosno u Centar za temeljnu obuku, jedini u Hrvatskoj. Na natječaj se, inače, prijavilo 130 žena. A osim njih, danas je u Požegu stiglo i 220 muškaraca, od njih 630 prijavljenih, koji će temeljnu obuku završiti 5. srpnja. Tijekom dragovoljnog služenja vojnog roka sve očekuje sigurna plaća od 2660 kuna, osnovno i dopunsko zdravstveno osiguranje te naknada za putne troškove dolaska i odlaska na služenje.

– Prije dolaska razgovarala sam o onome što me tu može očekivati s mamom i tatom koji mi je na neki način bio i poticaj, ali i s dvojicom prijatelja koji su u prvoj generaciji počeli s odsluženjem dragovoljna vojnog roka. Nemaju nikakva loša iskustva, nego su mi rekli sve samo najbolje. Poručili su da nema ničega što je nemoguće napraviti – kazala je studentica Marica Drvenčić prvoga dana provedena u vojnoj uniformi.