Teretana: srpsko gnijezdo. Opsjednuto steroidima. Uzgajalište zaštitara. Summa summarum: odisalo je Radovanom. Tako čitatelja uvodi u radnju bestseler "Laka lova" švedskog književnika i odvjetnika Jensa Lapidusa, koji sljedeći tjedan stiže u Hrvatsku na Zagreb Book Festival. Kao i neki drugi skandinavski autori koji su postali popularni u cijelom svijetu, 41-godišnji Lapidus bavi se stvarnim životom. A u stvarnom životu Švedske danas veliku ulogu igraju šefovi organiziranog kriminala koji dolaze s Balkana, ponajprije iz Srbije, baš kao i Radovan, antijunak u knjizi našeg sugovornika.
Dolazite na Zagreb Book Festival. Što znate o Hrvatskoj?
Bio sam u Hrvatskoj, u Zagrebu, Splitu, Zadru, Hvaru, Visu. Osim toga, ne znam puno o vašoj zemlji.
Ali u vašim knjigama spominje se rat u bivšoj Jugoslaviji. Što mislite o tom ratu, imate li mišljenje o tome tko su bili dobri, a tko loši momci u tom ratu?
Ne, nemam formiran stav o tom ratu, ne znam puno o njemu. Rat je pozadina srpskih likova, neki su ratovali, ali knjige govore o podzemlju Stockholma.
Spominjete i Arkana koji je primjer kako su nastajali šefovi organiziranog kriminala, on je 'karijeru' počeo kao Udbin ubojica, zatim je vodio eskadrone smrti u ratu u Hrvatskoj i drugim zemljama bivše Jugoslavije. Što mislite o korijenima organiziranog kriminala u zapadnoj Europi, u Švedskoj?
U Švedskoj uopće nije bilo organiziranog kriminala do prije 15-20 godina. Prije toga, bilo je kriminalaca koji bi počinili zločin, ali se oni nisu organizirali u grupe, bande, mafijaške organizacije. Prije 20 godina počele su se javljati grupe, bile su tu i bajkerske Hell's Angels i druge grupe, neke i srpskog porijekla. Organizirale su se, neki od tih ljudi bili su u ratu, bili su obučeni za upotrebu oružja, mogli su i nabaviti oružje iz bivše Jugoslavije.
Gdje ste čuli za Arkana?
Bio je prilično poznat u Švedskoj tih dana. Novine su pisale o njemu, bio je na naslovnicama magazina.
Radite li još kao odvjetnik?
Da, ali ne puno radno vrijeme. Pola vremena sam odvjetnik, pola pisac.
Koji su bili vaši najveći slučajevi? Jesu li slični romanima?
Droga, pljačke banke. Iz stvarnosti uzimam detalje za svoje knjige, kako su ljudi odjeveni, kako govore, kako prodaju drogu, ostalo je izmišljeno.
Autor ste uspješnica. Možete li živjeti od knjiga?
Apsolutno. Financijski bi bilo puno bolje da samo pišem knjige, ali volim biti odvjetnik, mislim da je to jako dobar posao.
Kažete da samo detalje uzimate iz stvarnosti. Ipak, u kojoj mjeri je vaša odvjetnička praksa izvor vaših knjiga?
Ne bih mogao pisati knjige da nisam u tom poslu. Tradicionalno, autori krimića pišu o ubojstvima, policija ih istražuje, riješi i to je to. Ja ne pišem tako, nego o stvarnosti na ulicama Stockholma. Pokušavam pisati drukčije.
Stockholm u vašim knjigama mračan je gotovo kao Gotham City u "Batmanu". U subotu navečer svi su pijani, a jedan lik opisan je ovako: taj čovjek bio je običan građanin, gubitnik, prosječan tragični Šveđanin. Jesu li Šveđani zaista tragični?
Da i ne. Mnogi vide Švedsku kao idealnu zemlju, pa i sami Šveđani imaju visoko mišljenje o sebi. Pokušavam pisati o drugoj strani, koja je također tu. Stockholm također ima tu mračnu stranu. Bio sam u Moskvi i jedan od ruskih novinara rekao mi je kako je to što ja pišem o mafiji vrlo slatko, ali da je to dječji vrtić u odnosu na ono što imaju oni u Moskvi. Mi u Stockholmu imamo mafiju, imamo bande, ali kod nas je još vrlo sigurno uspoređujemo li se s nekim drugim gradovima.
Bila sam u Stockholmu prije nekoliko godina, očarala me ljepota grada, more, mostovi, ali i mirnoća ljudi i njihovi međusobni odnosi koji su uvijek ravnopravni, nikome se ne klanjaju, u ophođenju se ne vidi hijerarhija.
U nas zaista nema hijerahije, mi smo jako demokratsko društvo. Kad se gleda odnos prema vlastima, mi smo zaista jedno od najboljih društava na svijetu. Ipak, treba gledati i mračnu stranu tog društva, ja o tome pišem.
U Hrvatskoj mislimo da vi živite u raju, nitko nije siromašan, može se živjeti, raditi, imati obitelj, visoki su standardi ljudskih prava, ženskih prava. Da li se ti visoki standardi sada mijenjaju?
Kad se uspoređujemo s drugim zemljama, mi imamo vrlo jako društvo. Švedska nije sudjelovala u 2. svjetskom ratu i imala je priliku izgraditi svoje društvo, ekonomiju, slobode, dok su se drugi borili s posljedicama i razaranjima rata pa smo bili u prednosti. S druge strane, granice se sad otvaraju, Europa se povezuje, pa se i Švedska mijenja.
Jesu li imigranti promijenili Švedsku? Najbolji švedski nogometaš Zlatan Ibrahimović, koji je odrastao u Malmöu, kaže da se osjećao odbačenim, da je u središte grada prvi put otišao kad je imao 17 godina.
Integracija je izazov, ali oni ne mogu ostati imigranti zauvijek. Treba gledati američko društvo koje i dalje stvaraju useljenici.
Što kažete na prodor skandinavskih krimića?
Neke skandinavske knjige dio su tradicionalne društvene kritike, bave se društvom. To su kriminalistički romani, ali pokušavaju i nešto reći. Ima puno knjiga koje uopće nisu kritične, kao što je chick-lit, i one su popularne. U Švedskoj krimiće pišu dobri pisci, dok su drugdje samo jedan od žanrova kao što je to SF, horor.
Prije nekoliko dana ubijen je u Zagrebu Vinko Žuljević Klica, bilo je to pravo mafijaško ubojstvo baš kao u vašim romanima. Mogli biste pisati i o Klici?
Zašto ne? Takvih stvari ima i u Stockholmu. Prije deset godina ubijen je šef ex-jugoslavenske mafije u Stockholmu Dragan Joksović.
Što ćete raditi u Hrvatskoj?
Čuo sam da imate u Zagrebu lijepu tržnicu. Volio bih otići na jug, ali mislim da neće biti vremena. Nadam se da ću kušati vaše tartufe.
>>'Publici ćemo pružiti energiju glazbenih festivala'
>>Krimiću kojem srpski kriminalci govore kao da su retardirani