Elena Račevska, psihologinja i primatologinja, diplomirala je psihologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 2012., a zaštitu primata diplomirala je na Oxford Brookes University u Oxfordu 2015. na temi odnosa između ljudi i zapadnih nizinskih gorila (Gorilla gorilla) u zatočeništvu (Paignton ZOO, Velika Britanija). Na istom sveučilištu završava doktorski studij u sklopu kojeg je provela istraživanje na ugroženoj vrsti ogrličastih smeđih lemura (Eulemur collaris) na jugoistoku Madagaskara. Istraživanje je fokusirano na ponašanje i prehranu te vrste te njezinu ulogu u regeneraciji šuma, ali i na prilagodbu lokalnih ljudskih zajednica na mjere zaštite šuma koje ti lemuri nastanjuju. Posljednje dvije godine predaje na Oxford Brookes University. Prva praktična znanja o primatima stekla je kao volonterka Zoološkog vrta grada Zagreba (2013.-2014). U dosadašnjoj karijeri radila je i s javanskim sporim lorijima (Nycticebus javanicus) (Little Fireface Project, Java, Indonezija).
Zbog sve češćih objava potpuno neprimjerenih i potencijalno opasnih interakcija ljudi i primata na Facebooku, odnosno fotografije ljudi koji najčešće ilegalno imaju primate kao kućne ljubimce, oblače ih u ljudsku odjeću, primatologinja Elena Račevska za Večernji list objašnjava zašto primati nisu kućni ljubimci i zašto treba zaobići nelegitimna utočišta diljem svijeta.
Primati, što je to
Ljudi su obično vrlo zainteresirani za primate, što zbog naše međusobne sličnosti, dijeljene evolucijske povijesti ili egzotičnosti raznolikih vrsta – danas ih prepoznajemo više od 700. Nažalost, zbog nedostatka informiranosti, interes i ljubav se ponekad izražavaju na neodgovarajuće načine – primjerice, kroz držanje primata kao kućnih ljubimaca. Takva praksa izuzetno je štetna. Uz nestanak staništa i krčenje šuma, trgovanje primatima u svrhu njihova držanja kao kućnih ljubimaca često je jedan od glavnih faktora njihove ugroženosti. Oko 70% vrsta primata je ugroženo, najugroženiju skupinu čine lemuri. Oni su najugroženiji među svim sisavcima - 98% vrsta lemura je ugroženo, a gotovo trećina (31%) je kritično ugrožena.
Kad spomenem primate, puno ljudi ne zna o čemu govorim. – Misliš majmuni? – obično pitaju, a ja kimnem, no to nije sasvim točno. Stvari dodatno kompliciraju hrvatske kategorije koje ne podrazumijevaju majmune, ali uključuju riječ „majmun“ – čovjekoliki majmuni i polumajmuni.
Većina ljudi zna prepoznati čovjekolike majmune (Hominidae). To su čimpanze, bonoboi, gorile, orangutani i giboni, a žive u kontinentalnoj Africi (čimpanze, bonoboi, gorile) te Aziji (orangutani, giboni). Ljudi također spadaju u primate – naši najbliži srodnici su čimpanze i bonoboi (Pan sp.), od kojih smo se razdvojili prije oko 6 milijuna godina. Majmuni se dijele na majmune Novog svijeta koji nastanjuju Srednju i Južnu Ameriku (primjerice, marmozeti, tamarini, urlikavci, kapucini) te majmune Starog svijeta koji nastanjuju kontinentalnu Afriku i Aziju (primjerice, makakiji, languri, pavijani). Tarzijeri (avetnjaci) su posebna skupina koja se nalazi između majmuna i polumajmuna, a nastanjuje jugoistočnu Aziju. Konačno, polumajmuni uključuju lemure (Lemuridae), galagoe (Galagidae) i lorije (Lorisidae). Lemuri žive samo na Madagaskaru, galagoi nastanjuju kontinentalnu Afriku (Galagidae), a loriji jugoistočnu Aziju (Lorisidae).
Među glavnim faktorima koji primate čine poželjnim ljubimcima su njihova rijetkost i atraktivnost. Ljudi često smatraju da će im ovakav ljubimac donijeti popularnost među prijateljima i poznanicima, a njihov „sladak“ izgled dodatna je „prednost“ kada je u pitanju objavljivanje sadržaja na društvenim mrežama ili aplikacijama za pronalaženje partnera.
U centru potražnje za primatima kao kućnim ljubimcima su mladunci, no njihov dolazak na tržište često je nusprodukt lova za meso njihovih majki. Kako ljubimci odrastaju, čovjek im sve manje može adekvatno zadovoljiti potrebe. Budući da mladunci nisu socijalizirani unutar svoje vrste, njihovo vraćanje u divljinu uglavnom nije moguće. Nakon što ih odgovarajuće udruge preuzmu, prijašnji ljubimci nerijetko provedu ostatak života u utočištu. Kako bi se zaustavila trgovina primatima, potrebni su strogi zakoni i njihovo provođenje, ali i edukacija javnosti o potencijalnim rizicima te prakse te njezinu negativnom utjecaju na brojnost vrste u divljini. U mnogim zemljama Europe držanje određenih vrsta kao kućnih ljubimaca je legalno. Međunarodno trgovanje ugroženim vrstama, ili onima koje bi to ubrzo mogle postati, regulirano je Konvencijom o međunarodnom trgovanju ugroženim vrstama životinja i biljaka (CITES). Ako je trgovanje nekom vrstom u bilo kakvu komercijalnu svrhu zabranjeno, to se odnosi i na potomke ilegalno uvezenih životinja, čije je držanje kao ljubimaca samim time također ilegalno.
Prava istina o popularnim ljubimcima
Na području grada Zagreba te u nekolicini drugih gradova i općina zabranjeno je držati kao kućne ljubimce vrste koje se nalaze na popisu opasnih i potencijalno opasnih životinjskih vrsta, a na snazi je i Odluka o uvjetima i načinu držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama. Popis uključuje neke od majmuna Novog svijeta (Platyrrhini) te majmune Starog svijeta i čovjekolike majmune (Catarrhini), ali je nepotpun. Primjerice, ne uključuje polumajmune (Strepsirrhini), u koje spada i spori lori (Nycticebus sp.) – jedini otrovni primat. Toksin koji proizvodi dovoljno je jak da izazove anafilaktički šok koji u slučaju alergije može dovesti do smrtnog ishoda. Mislim da se svakako radi o potencijalno opasnoj životinjskoj vrsti.
U Hrvatskoj se povremeno mogu vidjeti oglasi o mladuncima marmozeta ili kapucina koji se nude na „posvajanje“. Prošlo ljeto se u Zadru na rivi moglo fotografirati s običnim marmozetom (Callithrix jacchus), o čemu su pisale i novine. Potrebna je veća kontrola, ali i uključivanje većeg broja vrsta od onih koje zakon trenutačno obuhvaća. Oglasi često naglašavaju ugodnu osobnost i lakoću brige o tim vrstama, ali to nije točno – ili je u najmanju ruku okrutno. Takvim navodima i poticanjem prakse držanja tih vrsta u javnosti se stvara potpuno pogrešna slika o njima.
Kapucini (Cebidae) žive u grupama do 35 jedinki i imaju velike teritorije. Vrlo su aktivni i teritorijalni. Svejedi su, a njihova raznolika prehrana uključuje i manje kralježnjake. Imaju raznoliku vokalnu komunikaciju i mogu biti vrlo glasni. To su izrazito inteligentni majmuni te jedna od samo četiri skupine primata (uključujući ljude, makakije i čimpanze) koja koristi kamene alate.
Spori loriji (Nycticebus sp.) aktivni su noću i većinu vremena provode sami. Komuniciraju mirisom, glasom i ultrazvučno. Spori lori je jedini otrovni primat – žlijezda koja izlučuje toksin nalazi mu se iznad lakta. Otrov koristi u samoobrani i kao sredstvo protiv parazita. Živi u krošnjama drveća. Hrani se biljnim sokom, insektima, nektarom, voćem i manjim kralježnjacima.
Lemuri (Lemuridae) su vrlo raznolika skupina od kojih su mnoge vrste aktivne noću (na primjer, mišji lemuri, među kojima se nalazi i najmanja vrsta primata). Prehrana je također raznolika – od lišća do voća i beskralježnjaka. Miris je vrlo bitan u komunikaciji – njime između ostalog obilježavaju teritorij i signaliziraju reproduktivni status. Neke vrste žive u skupinama većim od 30 jedinki.
Marmozeti (Callitrichidae) su izrazito aktivne životinje i žive u krošnjama drveća u skupinama od tri do 15 jedinki u kojima se članovi šire obitelji zajedno brinu o potomstvu. Očevi su također uključeni u brigu o potomstvu, koje nerijetko čine blizanci. Miris je važan dio komunikacije. Prehrana im je složena i temelji se na biljnom soku i gumenoj smoli do kojih dolaze bušeći rupe u kori drveta zubima i pandžama. Naša znanstvenica Vedrana Šlipogor istražuje kogniciju i osobnost tih primata.
U prošlosti su makakiji (Cercopithecidae) bili popularni ljubimci na ovim prostorima, primjerice berberski makaki (Macaca sylvanus). Ova vrsta prirodno nastanjuje Atlasko gorje u Maroku i Alžiru, ali je i jedina vrsta primata u Europi – može ih se vidjeti u Gibraltaru. Žive u skupinama do 100 jedinki. Ženke su dominantne, a status u skupini je nasljedan. Mužjaci sudjeluju u odgoju potomstva. To je ugrožena vrsta i svaka trgovina u komercijalne svrhe je zabranjena.
Primati nisu prikladni ljubimci, a postoji puno drugih, mnogo prikladnijih opcija, poput pasa, mačaka, kunića. Te su vrste domesticirane i ljubimci su već tisućama godina. Mnogi od njih su napušteni i trebaju našu pomoć. Najbitnije je od svega da uz adekvatnu brigu možemo zadovoljiti sve njihove potrebe, na obostranu korist i veselje. Želite li “posvojiti” primata, donirajte novac nekoj od udruga ili znanstvenih projekata koji se bave proučavanjem ili zaštitom divljih vrsta u njihovim prirodnim staništima. Mnoge udruge također imaju programe “posvajanja” na daljinu. Briga o životinjama je uvijek vrlina. Kako vrijeme odmiče i širi se svijest o divljim životinjama i nužnosti njihove zaštite, mijenjaju se i kriteriji popularnosti određenih poteza. Biti posvojitelj na daljinu ugroženoj vrsti može donijeti samo prednost, što kod prijatelja i poznanika, što kod potencijalnih partnera!
Ovaj tekstopisac je nastao razdvajanjem od majmuna, niko više nije.