Iako je devet godina bio u bijegu, prekršeno mu je pravo na pravedno suđenje pa ćemo mu platiti 18.100 kuna

Kazneni postupak je protiv njega počeo 28. rujna 2001., kada je zbog ratnog zločina protiv njega pokrenuta istraga. I još nije okončan, jer je početkom travnja nepravomoćno za to osuđen.

Drugim riječima, spomenuti postupak, do sada, traje  20 godina i sedam mjeseci, a optuženik je i sam tome doprinio jer je kroz proteklih  20 godina bio nedostupan devet godina, pet mjeseci i 26 dana. Uz to je zlorabio procesne ovlasti, no usprkos svemu tome. Ustavni sud smatra da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku, pa mu je prihvatio ustavnu tužbu.

I dodijelio novčanu naknadu od 18.100 kuna. A da nije zlorabio procesne ovlasti, a riječ je o Emiliju Bunguru, osuđeniku u slučaju Lora, novčana naknada bi mu bila i veća, jer je ova koja mu je dodijeljena umanjena za 10 posto.

Bungur je početkom travnja na Županijskom sudu u Splitu nepravomoćno osuđen na četiri godine i 10 mjeseci zatvora zbog ratnog zločina  počinjenog nad civilima u Lori. On je u tom vojnom zatvoru početkom 90-ih bio čuvar,  istom presudom, Tomislav Duić, koji je bio zapovjednik, osuđen je na  osam godina i šest mjeseci zatvora.

Riječ je o kaznenom postupku koji se po sudovima vuče već dva desetljeća, a bio je podijeljen na dva spisa, na Loru 1 i Loru 2. Presude su donošene, ukinute, predmeti su spajani i razdvajani...Bungur je godinama bio u bijegu, kao i Duić koji je uhićen 2016., nakon 15 godina bijega i to ispred svog stana u Splitu, u kojem se očito uspješno skrivao.

Bungur je pak godinu prije Duića uhićen u Žaboriću. Na prvom su suđenju obojica bili pravomoćno osuđeni, no kako im se sudilo u odsutnosti, tražili su i dobili obnovu postupka. Sada su nepravomoćno osuđeni jer su se teretili da su kao pripadnici  72. bojne Vojne policije HV-a  tijekom 1992. u Lori zlostavljali zarobljene civile i ratne zarobljenike, pri čemu su neki od tih ljudi i ubijeni. 

Što se tiče Bungurove ustavne tužbe, on ju je podnio u studenom 2020. smatrajući da mu je povrijeđeno pravo na suđenje u razumnom roku. I Ustavni sud mu je dao za pravo, a u obrazloženju je za početak taksativno navedeno sve što se u tom spisu događalo zadnjih gotovo 21 godinu. A događalo se svašta pa je predmet šetao od Županijskog suda u Splitu preko Vrhovnog do Ustavnog suda. Bungur je čak tražio i obustavu postupka, nije dolazio na rasprave, istražni zatvor mu je zbog nedostupnosti tijekom postupka određivan pa ukidan i mijenjan mjerama opreza, za njim su izdavane tjeralice... U travnju 2020. je podnio zahtjev za suđenjem u razumnom roku, a taj zahtjev  Županijski sud u Splitu mu je uvažio, te je odredio da se presuda mora donijeti u roku ne duljem od godinu dana. Bungur se na to žalio, no žalbama je odbijena kao nedopuštena. 

Obrazlažući zašto je prihvatio Bungurovu ustavnu tužbu, Ustavni sud navodi da se razumnost duljine postupka mora cijeniti u svjetlu okolnosti predmeta, kao što je složenost, no napominju da ti kriteriji nisu dostatni kada je riječ o suđenjima za ratne zločine jer oni ne zastarijevaju. 

- U ovom slučaju riječ je o složenom predmetu u kojem je zbog utvrđivanja činjeničnog stanja morao biti saslušan veliki broj svjedoka, od kojih mnogi imaju prebivalište van Hrvatske. Ti su se svjedoci morali ispitati preko instituta međunarodne pravne pomoći. Nadalje, prvostupanjski sud je održao brojana ročišta, a okrivljenici su jednim dijelom bili nedostupni ili su zlorabili procesna ovlaštenja. Međutim sve navedeno ne može opravdati trajanje prvostupanjskog kaznenog postupka u razdoblju duljem od 20 godina. Neučinkovitost suda   proizlazi i iz odluke predsjednika Županijskog suda u Splitu koji je u srpnju 2020. prihvatio Bungurov zahtjev za suđenjem u razumnom roku, odredivši da se presuda donesene u roku ne duljem od 12 mjeseci, no to se nije dogodilo - kaže Ustavni sud.

Pojašnjavaju  i da je Bungur duljini  postupka bitno pridonio jer je svojevoljno bio u bijegu, zloporabio je procesne ovlasti koje su mu bile na raspolaganju, recimo tražeći izuzeća.

No usprkos svemu tome, Ustavni sud je zaključio i da  mu je prekršeno pravo na suđenje u razumnom roku, s tim da je prilikom dodijele novčane naknade cijenjen i njegov doprinos u razvlačenju postupka, pa mu je dodijeljena naknada umanjena za 10 posto zbog procesnih zloporaba.