Pokrenuti veću domaću proizvodnju koja će i količinom i cjenovno biti konkurentnija nego što je to danas moj je ključni imperativ i projekt na kojemu i gradim mandat, kaže ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić, koji je u srijedu jedan od panelista Večernjakove konferencije Hrvatska kakvu trebamo – Poljoprivreda za 21. stoljeće. Razgovaramo s ministrom o najvećim izazovima u hrvatskoj poljoprivredi, kako unaprijediti proizvodnju, zašto smo enormni uvoznici hrane, zašto smo po navodnjavanju gori i od Albanije, koliko smo uspješni u povlačenju novca iz fondova EU, trendovima...
Kakvu zapravo poljoprivredu trebamo?
Samodostatnu, održivu, konkurentnu i pametnu. Poljoprivredu kao osobni odabir proizvođača, a ne onu kojom se bavimo iz neimaštine. S većom proizvodnjom možemo smanjiti uvoz proizvoda koje mogu proizvoditi naša gospodarstva, ali i povećati izvoz, i to posebno proizvoda više dodane vrijednosti. Tim koji vodim namjerava maksimalno iskoristiti sredstva dostupna iz fondova EU, staviti u funkciju proizvodnje hrane i državne i privatne hektare koji su danas pod korovom, osnažiti još više drvnu industriju koja je među malobrojnim neto izvoznicima u hrvatskom gospodarstvu... Lista je duga, no na kraju mandata želimo pokazati da je hrvatski agrar potpuno spreman za tržišnu utakmicu sa svom konkurencijom.
Poput vaših prethodnika, i vi ste nedavno boravili u Izraelu i slušali o njihovim iskustvima, poglavito u navodnjavanju. Hoćemo li konačno neka od izraelskih znanja i primijeniti?
Ono što sam vidio u Izraelu za nas je, nažalost, još uvijek nedohvatljivo. No bit ću ipak optimističan i reći da vjerujem da neće trebati desetljeća da bi se i kod nas vidjeli bolji rezultati. U prilog tome svjedoče i podaci da smo ove godine pustili u rad sustave Baranja s 5000 hektara i Kapinci-Vaška s 1250. Potpisano je i devet ugovora za izgradnju sustava u šest županija koji će ukupno obuhvatiti 3600 ha uz ulaganje oko 360 mil. kuna. U visokoj fazi pripreme nalazi se još šest projekata u tri županije, bit će uključeno više od 2000 hektara, a cijena ulaganja ukupno iznosi oko 160 milijuna kuna. EU nam je za navodnjavanje osigurao oko 800 mil. kuna. Cilj je potaknuti poljoprivrednike da se koriste navodnjavanjem na oranicama jer zbog sve izraženijih klimatskih promjena bez navodnjavanja nema kvalitetne i konkurentne proizvodnje.
Kolike je štete poljoprivrednicima proteklog ljeta pričinila suša?
Štete se još zbrajaju. Ove godine imali smo i velike požare te poplave. No prve okvirne, neslužbene procjene govore o stotinama milijuna kuna.
Zašto se hrvatski poljoprivrednik tako teško odlučuje na osiguranje svojih površina?
Krive su navike, ali i financijsko stanje mnogih gospodarstava. Naime, zakon traži obveznu policu osiguranja za vozila i za to nađemo novac, ostalo je stvar izbora. No ne treba biti Vakula da bismo zaključili da su godine bez elementarnih nepogoda u poljoprivredi iznimke. I te kako smo svjesni cijene osiguranja te i u tom segmentu Ministarstvo ima na raspolaganju sredstva EU – kroz mjeru 17 za osiguranje usjeva, životinja i biljaka do 2020. gdje je dostupno oko 400 mil. kuna. Zahtjevi se primaju svake godine do kraja siječnja, ove godine stiglo ih je 2359 uz traženje 31,4 mil. kuna potpore. Sufinanciramo policu 65 posto od konačne cijene, ako polica za jedan hektar pod jabukama stoji 10.000 kuna, voćar može natrag dobiti 6500 kuna. Jedini je uvjet da, tko dobije potporu, mora se baviti voćarstvom idućih pet godina. To je kriterij EK i nadam se neće biti prepreka pravim proizvođačima.
U svijetu je trend kratkih lanaca opskrbe s naglaskom na lokalne proizvođače, turizam na “krilima” domaćih proizvoda... Kako ćemo mi to postići ako i dalje enormno uvozimo hranu, a OPG-i nisu konkurentni na tržištu i nemaju dovoljnih količina?
Taj je problem tek jedan s dugog popisa problema koji desetljećima opterećuju hrvatsku poljoprivredu i kumovali su gomilanju i nerješavanju problematike vezane uz tržište hrane. Od početka ove godine konačno je Zakonom o javnoj nabavi otvorena opcija za kratke lance opskrbe – da lokalni domaći proizvođači svoju hranu prodaju lokalno. Želim vjerovati da će svi korisnici državnog proračuna, tu primarno mislim na velike potrošače poput bolnica, vojarni, staračkih i studentsko-đačkih domova, ali i ostali, posebno hotelsko-ugostiteljski sektor, već dogodine više koristiti tu prednost. Dobar primjer je Školska shema za koju smo ove godine izmijenili model, osnovne i srednje škole izravno su se povezale s malim lokalnim dobavljačima koji im dostavljaju voće, povrće i mlijeko. U odnosu na protekle tri godine javio nam se rekordan broj i škola i proizvođača, na tom primjeru i drugi bi mogli učiti i okrenuti se lokalnim gospodarstvima koja im jamče kakvoću, svježinu i punu sljedivost proizvoda. Podsjetit ću, i nizom manifestacija Doručak s hrvatskih farmi pokazali smo vrhunsku kakvoću domaćih proizvoda.
Koliko će situaciju po pitanju domaće ponude i OPG-a promijeniti Zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi? Dampinškim cijenama koje ugrožavaju domaće proizvođače mogao se baviti i postojeći Zakon o trgovini, ali nije.
Zakon o nepoštenoj trgovačkoj praksi uskoro će biti u drugom čitanju u Hrvatskom saboru i vjerujem usvojen do kraja ove godine, krenut će u primjenu od siječnja 2018. Ugradili smo čak 24 primjera nepoštenih praksi u lancima opskrbe hranom, utvrdili upravno-kaznene mjere s najvišom kaznom do 5 mil. kuna za kršenje zakona. Zašto je proteklih godina vladao nered na tržištu, ne znam, ali mogu zajamčiti da Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u tom zakonu ima dobar alat u rukama koji konačno može urediti odnose na tržištu između proizvođača, otkupljivača i trgovaca.
Kako komentirate stavove onih koji traže da se ozakoni najmanje 50 posto domaćih proizvoda na policama trgovaca?
Ne bih trošio vrijeme na to. Hrvatska je članica EU već četvrtu godinu i svi su već mogli svladati osnovno gradivo da je sloboda protoka roba jedan od ključnih kriterija ugrađenih u temelje Unije. Da je ikako moguće ugraditi model koji spominjete u zakon, vjerujte, ja bih to učinio. Nažalost, to nije izvedivo stoga ću, premda me prozivaju da kao ministar članice EU to ne smijem javno govoriti, tisuću i prvi put ponoviti – kupujmo hrvatske proizvode. Budemo li u tome ustrajni, i trgovci će popustiti, napunit će police s više lokalnih proizvoda.
Koliko smo dosad privukli novca iz Programa za ruralni razvoj (PRR)? S kakvim ćemo projektima najviše profitirati?
Hrvatska kroz PRR za razdoblje 2014.-2020. na raspolaganju ima 2,38 mlrd. eura. Vrijednost objavljenih natječaja iz programa do 31. kolovoza 2017. iznosi 1,03 milijarde. Ugovoreno je već gotovo 673 mil. eura ili 65,4 posto od raspoloživog iznosa, a od toga isplaćeno oko 391 mil. eura. Najatraktivnija je svakako Mjera 4 – Ulaganja u fizičku imovinu za koju je namijenjeno 667 mil. eura što je 27,98 posto od ukupnog iznosa.
U postupku donošenja je i 18. po redu Zakon o poljoprivrednom zemljištu od osamostaljenja RH. Koje su njegove glavne izmjene? Ustrajete li na tome da i neobrađena privatna zemlja ide u zakup?
Najkraće, dali smo prioritet stočarstvu, domicilnosti, mladim poljoprivrednicima te naobrazbi. Radi okrupnjavanja posjeda u prodaju idu parcele manje od 10 ha na kontinentu, a u priobalju i na otocima ispod 1 ha. Dosadašnji zakupci istekom ugovora, ako nisu realizirali gospodarski program, gube pravo prioriteta pa će bez zemljišta ostati svi koji su zlorabili sustav tako da su samo zbog izdašnih poticaja uzimali hektare u zakup. Zašto pak ustrajemo na mogućem zakupu privatnog zakorovljenog zemljišta na pet godina i uz tržišnu zakupninu koja vlasnika čeka pet godina iako znamo da je svojedobno Ustavni sud ukinuo sličan model? Cilj ove mjere je staviti u funkciju što više zemljišta, ali i preventivno djelovati te suzbiti negativne posljedice kako za ljude tako i okoliš. Spomenut ću samo zlatnu žuticu koja hara našim vinogradima, svaki dan otkrivamo nove hektare koji se moraju iskrčiti, a dolazi upravo iz zapuštenih vinograda i ostalih zakorovljenih i obraslih površina. Pitajte naše vinogradare, ali i ostale poljoprivrednike koliko se muče i kakve troškove imaju da bi sačuvali svoje nasade i površine od drastičnih posljedica neodgovornih i nedostupnih vlasnika.
Kupujmo Hrvatsko! Jer je naše, dobro je!