Hoće li nadobudni ministar poljoprivrede Tomislav Tolušić politički pasti nakon fijaska s trgovinskim ratom sa susjedstvom, vjerojatno sa sigurnošću još ne zna ni njegov premijer Andrej Plenković, koji bi se nakon ljetovanja trebao u Zagreb vratiti s popisom za “rekonfiguriranje” svoje vlade. Pri tome Tolušić bi, kažu mogao smetati Plenkoviću uglavnom iz političkih razloga jer ga svrstavaju u desne stranačke frakcije i vide ga ubuduće i na liderskim pozicijama.
Kada je Plenković prije godinu dana osvajao HDZ, izostao je njihov politički sukob jer se jednostavno nitko, pa ni Tolušić, nije pojavio kao protukandidat. Plenkoviću bi, dakle, trebalo biti jednostavno ukloniti Tolušića u rujnu, listopadu, ako mu to, naravno, unutarstranačka situacija dopusti. Kandidata unutar HDZ-a koji bi rado “zakrvili” premijera i ovog ministra sigurno ima dosta. No, pogledamo li Tolušića očišćenog od te političke agende, činjenica je da je on u kratkom vremenu u fotelji ministra proizveo niz moćnih neprijatelja. Pokazao se ambicioznim, ishitrenim, tvrdoglavim, no mnogi ga i cijene zbog njegovih robinhudovskih poteza.
Njegovi politički protivnici, pak, kažu da je Tolušić tek populist koji se smišljeno predstavlja kao zaštitnik puka. Kako bilo, činjenica je da je Tolušić žestoko nagazio interese lobija uvoznika, velikih stranih trgovačkih lanaca, a tek će se pokazati koliko ga intenzivno mrze interesni lobiji vezani uz izvoz neprerađenog ili grubo obrađenog hrvatskog drvnog bogatstva. Tolušić je, izgleda, Pandorinu kutiju otvorio prije mjesec dana kada je objavio novi plan za drvnu industriju, najavio novi zakon kojim će spriječiti šverc drvom i donio odluku da na dvije godine obustavlja transport i izvoz hrastovine. Hrastovo drvo je, naime, za Hrvatsko isto ono što su za neke zemlje dijamanti, zlato ili nafta. Tako kvalitetne hrastovine u Europi više nema i ne čudi da je se svi žele dočepati, od talijanskih proizvođača luksuznog namještaja do francuskih proizvođača hrastovih bačvi. Kako je Tolušić kao povod za zabranu prodaje hrastovine iskoristio pojavu opasnog nametnika, to su zemlje uvoznici unutar EU prepoznale kao manevar i pokrenule tužbe protiv Hrvatske (prva Italija).
U hrvatskoj javnosti malo će tko razumjeti drskost tih država koje nas tuže što im nećemo dvije godine prodavati našu hrastovinu jer je to, zaboga, naše bogatstvo i što i koliko siječemo naša je stvar. O kakvim se ovdje financijskim interesima radi, dovoljan je podatak da Hrvatska godišnje izvozi drva i drvnih proizvoda u vrijednosti 1,2 milijarde eura. Trećina od toga su, na žalost, piljeni i goli trupci. Hrvatska je dakle poznata po kvalitetnom drvetu, no ne i po proizvodima od njega. Jer izvozimo namještaja samo za 326 mil. eura, od čega 245 milijuna otpada na stolice (!) Pri tome valja znati da izvozimo hrast, ali uvozimo goleme količine nekvalitetnijeg drveta te namještaja za 560 milijuna eura godišnje. Najava da Ministarstvo poljoprivrede priprema nove propise kojima uvodi red i kojima će spriječiti šverc jasno da su unijele uzbunu u uhodanom lancu ovog biznisa. Tolušić, dakle, može politički izgorjeti, ali to nimalo ne mijenja činjenice i neće promijeniti potrebu hrvatske Vlade da stane na žulj onima koji na hrvatsko tržište uvoze smeće, a izvoze budzašto “dijamante”. Tolušićevo ministarstvo pripremilo je novi zakon o šumama koji treba uspostaviti prvi put i nadzor nad bezakonjem na privatnim šumama i nema sumnje da će mnogi šverceri otvoriti šampanjac dođe li do njegove smjene.
U Sloveniji su prije 20 godina dali u koncesiju šume, a rezultat je da su posječene najkvalitetnije šume. Stoga su ih susjedi 2016. opet morali vratiti pod kontrolu države. A koliko je Hrvatskoj preostalo najkvalitetnijih šuma, može se jednostavno provjeriti na Googleovim satelitskim kartama, gdje širenje svjetlozelenih proplanaka unutar tamnih šuma govori sve.
Tolušić je lik koji spontano, ničim izazvan - krene u privatan rat s Lidl/Kaufland grupacijom, na ime toga da dotični uvoze kruh i pekarske proizvode iz tuđine, a kad ga menadžerska vrhuška dotičnih trgovačkih lanaca "sastavi" i predoči mu dokaze da nije bio u pravu, e onda muk i tišina. Ne trebaju nam takvi za ministre! To je ta neka platforma da tuđin pljačka Hrvatsku, da mi trebamo oslonac na vlastitu maloprodaju itd. itd. To smo probali u nedavnoj prošlosti i svakog vikenda su granični prijelazi bili zakrčeni šopingašima koji su se otisnuli put tuđih samoposluga i tamo ostavljali i za PDV, a ne RH. Nama treba ministar koji će izreći gorku istinu - mi smo sada EU građani, to nam je šira domovina i slijedimo npr. Mlinar koji izvozi i u Mađarsku, Austriju i Njemačku jer izvoz je "topli oblog" svakom gospodarstvu. A ne "to je moje dvorišče" stav i samo bi muzli EU fondove. Ukratko. ostavka...