Muškarci su obično dovozili i obrađivali drvo iz obližnjih šuma, a žene su ih oslikavale. I svaka ruka dala je neki drugačiji “štih”. Unikatnost je tako nešto što tradicionalne drvene igračke prati otkako su ih počeli izrađivati u 19. stoljeću.
Do 1950-ih drvene frule, kolokvijalno nazvane žvegle, klepetaljke, odnosno ptice s kotačićima koje se guraju na štapu, tamburice, drvene životinje, modeli automobila, kamiona, vlakova, aviona, dječji namještaj za lutke i razni drugi oblici izrađivali su se u selu, danas zagrebačkom kvartu Vidovec, u selu Zelovo u Dalmatinskoj zagori nedaleko od Sinja, gdje je posljednji majstor prestao raditi dvije tisućetih, ali i u mjestima Hrvatskog zagorja. Točnije, u Lazu Bistričkom, Lazu Stubičkom, Gornjoj Stubici, Mariji Bistrici, Tugonici i Turnišću, gdje se igračke izrađuju do danas.
Svetište Marija Bistrica trenutno je centar izrade ovih igračaka, a najmlađi obrtnik koji se time bavi je 29-godišnji Lovro Fijan, kojemu pomaže partnerica Ivana Šuštić. U Lovrinoj obitelji proizvodnja drvenih igračaka je tradicija, a nedavno je na Trgu pape Ivana Pavla II predstavljen predimenzionirani konj koji je izradio njegov otac Josip. Konj od tri metra 13 puta veći je od originala. Konj je samo jedno od Fijanovih djela iz njegove bogate kolekcije drvenih igračaka koje su bile dio Adventa na Prekrižju 2018. godine. Ideja je, kako je kazao načelnik Općine Marija Bistrica Josip Milički, da konj obiđe i cijelu Krapinsko-zagorsku županiju, ali i ostatak Hrvatske kako bi se na taj način promovirala tradicija i umijeće izrade zagorskih drvenih igračaka, koje je 2009. godine uvršteno na UNESCO-vu Reprezentativnu listu nematerijalne baštine, a na listi je i zaštićenih dobara nematerijalne baštine u Registru kulturnih dobara Republike Hrvatske.
– Konj je već bio u Krapini, sad ide i u Stubičke Toplice na “Gljivarijadu”, a iduće godine će ga izložiti u Ljubljani, u pandanu njihovog etnografskog muzeja – kaže Milički, te dodaje da će veliki konj, koji je atrakcija za sve koji dođu u Mariju Bistricu, ostati u njihovom gradu “dok izdrži”.
– S tim da ćemo ga povremeno premiještati. Sad je na jednom trgu, pa ćemo ga premjestiti na drugi, pa će biti ispred hotela. Malo će se “prošetati” – govori Milički. Igračke su se oduvijek izrađivale od drva vrbe, javora, bukve i lipe. Drvo se posiječe, suši, teše i oblikuje pomoću šablona. Najčešće boje su crvena, plava, bijela i žuta, a osim u Mariji Bistrici, prodaju se još i na crkvenim svečanostima, sajmovima te tržnicama.