U svečanoj loži maksimirskog stadiona bila je gotovo cijela obitelj Olić. Otac Ivan, brat Marin, supruga Natali sa sinovima Antoniom i Lukom, te kćeri Larom... I veselili su se pobjedi Hrvatske i sjajnoj igri njihova Ivice, koji je već u srijedu popodne trenirao u Wolfsburgu...
- Malo smo se proveselili nakon utakmice, popili piće-dva, ali morali smo se brzo rastati, sve nas čekaju obveze u klubovima – rekao nam je Olić, naglasivši:
- Uh, sad možemo odahnuti i veseliti se Brazilu! Bila je to prekrasna večer, stalno mi se misli vraćaju u Maksimir. Teška utakmica, ali na kraju smo baš uživali, bili smo presretni...
Dobro ste se natrčali nakon Mandžukićeva isključenja?
- Ne samo ja, svi smo odradili junački posao! Stalno u pokretu, ne znam ni sam koliko sam puta zašprintao 50-ak metara. I unatoč igraču manje, potvrdilo se ono što sam rekao u najavi utakmice. Sve je, dakle, ovisilo o nama, znao sam da ćemo ih pregaziti odigramo li 20 posto bolje nego u Reykjaviku. Tako je i bilo, šteta je što već do poluvremena nismo imali 3:0 prednost.
Umjesto sigurnog vodstva, osam minuta prije odlaska na odmor ostali ste s igračem manje...
- Bio je to veliki šok! Srećom, uspjeli smo sačuvati mrežu do poluvremena, a onda smo se u svlačionici pribrali i u drugom smo dijelu odigrali vrhunski, nije se ni osjetilo da imamo igrača manje na terenu.
Je li to drugo poluvrijeme možda i najbolje što je Hrvatska odigrala u cijelim kvalifikacijama?
- Ne samo to poluvrijeme, nego općenito cijela utakmica! Od prve smo ih minute stiskali, potrošili smo ih u prvih pola sata, a oni nisu imali kvalitetu da iskoriste prednost igrača više. Zasluženo smo pobijedili, nema ni najmanje mrlje na našem plasmanu u Brazil! A sav taj islandski optimizam bio je lažan, oni su se samo hrabrili, svjesni da su lošiji od nas i da im samo velika sreća može pomoći.
Svašta se pisalo zadnjih dana, ali se na kraju pokazalo da je Island ipak trebao više respektirati nas, nego mi njih...
Još se trese ona greda na južnom golu poslije vaših "škarica"...
- Ajoooj, ajooooj... Tako mi je žao zbog toga, kako je malo nedostajalo da lopta završi u mreži! Ili ono dvostruko dodavanje s Pranjićem, da je barem zabio gol... Baš me veseli "Pranjin" povratak u nacionalnu momčad, vidjelo se da nam je nedostajao.
Što se, dakle, dogodilo u ovih mjesec dana? U dvije utakmice s Islandom pokazali ste sasvim drukčije lice nego u zadnjim kvalifikacijskim utakmicama?
- Da, točno je to. Čini mi se da je naš pad počeo nakon domaćeg poraza protiv Škotske. Tada smo, naime, već nekako u sebi znali da teško možemo do prvoga mjesta, a u Beogradu smo uzeli bod koji nam je osigurao drugu poziciju. I nakon toga smo se na neki način opustili, nismo bili pravi, nije bilo momčadskog duha, kao recimo protiv Islanda. Jeste li vidjeli kako je Srna "letio" preko reklamnih panoa, ma svi smo pomagali jedan drugome, opet smo iskazali ono zajedništvo koje nas je krasilo godinama i koje je i dalje u nama! Još ima vatre i želje u nama, prepoznala je to i publika i nosila nas je do Brazila! Bilo je fenomenalno, bila je to velika pobjeda Hrvatske, zajednička pobjeda nas igrača i navijača!
Nakon utakmice preskočili ste ogradu i dotrčali do prostora za invalide i jednom ste navijaču poklonili dres! Je li to bio netko koga poznajete?
- Ne. Protiv Srbije sam isto napravio i tada sam vidio koliko su ti dečki bili sretni, pa sam opet odlučio doći do njih, pozdraviti ih, zahvaliti im što su nas došli bodriti po onom ružnom vremenu i opet sam jednome od njih poklonio dres.
Imate li neku želju uoči ždrijeba skupina, 6. prosinca?
- Zasad ne, nisam uopće o tome razmišljao. Ma nek' bude najlakša moguća, nek' nam se opet posreći kao s Islandom u ovim dodatnim kvalifikacijama – kaže Olić.