B i li u Hrvatskoj uopće bilo političara da nije političke moći? Ako je suditi po našem najstarijem političkom veteranu Vladimiru Šeksu, ne bi. U HRT-ovoj emisiji “Nedjeljom u 2” Šeks je poručio da se ne kani povući u političku mirovinu sve dok osjeća privlačnom moć politike. Kao najveću privlačnost politike on je označio njezinu magičnost, mogućnost da upravo preko politike osjeti eros moći i zadovoljstvo koje taj osjećaj daje. Šeks je i kao najvažniji uvjet opstanka saveza Domoljubne koalicije i Mosta naveo sudjelovanje u vlasti, odnosno njezinu diobu. Dakle, dok je vlasti, bit će i saveza, bez obzira na razlike među političkim partnerima. Vidjelo se to već prigodom izbora Ranka Ostojića za predsjednika saborskog Odbora za unutarnju politiku kada je HDZ bio protiv, a Most, usprkos tome, glasao za Ostojića! Kako je moguće da politički partneri imaju zajednički glavni cilj, a oprečne načine kako do njega stići? Bi li bez vlasti bilo njihova političkog zajedništva?
Da će između HDZ-a i Mosta biti neslaganja pokazala je ne samo opreka oko Ostojića nego već i zahtjev za smjenu šefa SOA-e Dragana Lozančića, koju je zatražila predsjednica države Kolinda Grabar-Kitarović. Usprkos predsjedničinu zahtjevu, Most ima drukčije mišljenje i traži saborsku raspravu o Lozančiću! Usprkos činjenici da je upravo Lozančić bio šef državne tajne službe, a Ostojić ministar unutarnjih poslova, kada je netko odao državnu tajnu da je SDSS-ovac Mirko Rašković tijekom rata radio za hrvatsku tajnu policiju. Predstavnici Mosta očito misle da ni Lozančić ni Ostojić u tome nemaju nikakve krivnje! Tako je politički i ljudski profaniran jedan od najuspješnijih programa i projekata hrvatskih tajnih službi. Posljedice odavanja te tajne mogle su biti katastrofalne za Raškovića i njegovu obitelj. Uz to, ta provala Raškovića može nepopravljivo loše utjecati i na daljnje namjere i akcije hrvatskih tajnih službi glede angažmana nekih hrvatskih Srba oko otkrivanja ratnih zločinaca i otkrivanja masovnih grobnica. Tko će među Srbima više “staviti glavu u torbu” da bi surađivao s hrvatskim sigurnosnim i obavještajnim aparatom?! Mogu li predstavnici Mosta na to ostati rezerviranima, a čelnici HDZ-a zažmiriti i previdjeti njihov postupak? Ili je “miroljubiva koegzistencija” samo zbog toga da bi se ostalo na vlasti? Što će biti s “temeljitim reformama” koje su obećali?
Dugogodišnja navika da se ima moć stvara ovisnost o njoj. Vladimir Šeks je primjer toga. Primjer toga je i donedavni premijer Zoran Milanović. Ovisnost o moći pokazuje i dubina njegove frustriranosti zbog njezinoga gubitka. Most je u politiku ušao s parolom da neće biti taocem političke moći. Ima li pouzdanih znakova da i u njemu nema željnih da postanu politički veterani slični Vladimiru Šeksu?
>> Vladimir Šeks: Ako se Vlada ne posloži, Karamarko će imati protukandidata