Možda bi nakon opomene na Markovu trgu trebalo poslati neku preporuku rastrojenim pojedincima ili teroristima. Premda tu ni zakonske zabrane ne pomažu, već je iole učinkovita jedino fizička zaštita, ne samo od vozila već i od pješaka. Ali taj uski frekventni prostor na kojem su smješteni Sabor, Vlada i Ustavni sud, kamo dolaze i strane delegacije, noćna je mora za one koji se brinu o sigurnosti državnog vrha i građana, kako zbog turističkog, povijesnog, državotvornog, vjerskog, kulturnog i političkog značaja tog prostora.
Uostalom i sam je Ustavni sud 2011., imajući na umu opasnost od terorizma i ocijenivši kako postoji visok stupanj neprikladnosti Trga sv. Marka za održavanje javnih skupova, ipak zaključio kako faktična zabrana nije “nužna u demokratskom društvu”. Doduše, i jer se prostor koristio i u druge svrhe. Po ustaljenoj logici Ustavni sud bi i u slučaju opće zabrane kretanja za vozila i pješake vodio računa o nužnosti i razmjernosti, ovisno o iznimkama i o mogućnosti postizanja istog cilja blažim mjerama.
Zbog značenja Trga sv. Marka nije rješenje sterilizirati taj prostor čak i kad bi zatvaranjem prilaza bilo moguće pretvoriti ga u “tvrđavu” s jednim ili nekoliko ulaza i izlaza, za pješake i vozila. Dok se ne pronađe rješenje, preporuka bi bila dobrodošla jer vidimo kako djeluju na teoretičare zavjere o koronavirusu, osobito nakon što su dobili i znanstvenu potporu za relativizaciju do jučer “samo” 327 žrtava COVID-19. Premda je i taj broj premašio broj lanjskih žrtava u prometu.
I tako se nameće kopernikansko pitanje zašto umjesto kazni ne uvedemo preporuke za prekoračenje brzine, koncentracije alkohola u krvi, sigurnosni pojas ili za korištenje mobitela. I čemu sva ta pravila, moraš ovako-onako, poštuj ovo i ono, toliki semafori, znakovi, prometni policajci, prekršajni suci, koliko napora i utrošenog novca, a lani je u prometu poginulo ni 300 ljudi, manje nego od COVID-19 u ovih ni osam mjeseci. Samo podsjećam, kako reče i znanstvenik, godišnje u Hrvatskoj umire pedesetak tisuća ljudi. I zato ne čudi što koronavirus više nije pod kontrolom u nekim dijelovima Hrvatske.
Ali, unatoč nikad većem porastu zaraženih, vjerojatno i jer puno više testiramo, zasad posljedice nisu razmjerne. Naime, 24. lipnja imali smo 2388 zaraženih i 107 mrtvih, a za protekla tri i pol mjeseca do nedjelje još 18.052 zaražena i 217 mrtvih, a samo od srijede do nedjelje 2356 zaraženih, koliko i u prva četiri mjeseca. Epidemiolozi su u početku bili oprezniji i rigorozniji. Iako smo imali lockdown, zatvorene škole, kafiće... znatno smo smanjili sva druženja u strahu od nepoznatog.
Stožer je 8. travnja objavio kako imamo 1343 zaražena i 14.258 osoba u samoizolaciji. I 26. rujna imali smo gotovo isti broj aktivnih slučajeva, 1333 i 9257 samoizoliranih, 5000 manje. U subotu smo imali dvostruko više aktivnih, 2662, ali tek 12.424 samoizoliranih. Premda bi ih trebalo biti znatno više. Živimo liberalnije i od Šveđana jer smo znatno društveniji, skloniji smo “masovkama” i nemamo njihovu kulturu ponašanja. Kod njih su i preporuke zakon, a kod nas ni zakoni ne vrijede dok ih država ne počne silom provoditi. Ilustracija je našeg mentaliteta i objava bivše premijerke Jadranke Kosor kojoj je mladić u redu za blagajnu u trgovini održao predavanje o maskama i virusu nakon što ga je zamolila da se odmakne od nje i stavi masku, a s njim se složio i gospodin do njega pa je i on skinuo masku.
Doduše, za razliku od Kosor, mnogi se ne usudimo reagirati u strahu da ćemo biti javno osramoćeni kao zabludjela režimska ovca premda u kvartovskim trgovinama redovito srećemo “znanstvenike” s podočnjacima koje su dobili od iščitavanja literature o nepostojanju korone i neučinkovitosti “kirurških maski” koje nas ne štite i, kao što i sam naziv govori, nose ih samo kirurzi. Relativno mali broj samoizoliranih govori da mnogi taje kontakte, čak i kad pretpostavljaju gdje su mogli pokupiti virus, ili doznaju da nisu jedini iz istog društva zaraženi.
I najsavjesniji pitaju se što im je činiti, prepustiti savjesti prijatelja, kolege ili člana šire obitelji odluku o, kako i sama riječ kaže, samoizolaciji ili ga prijaviti kao kontakt premda znaju da zatajivanje može dovesti i do nečije smrti. Ljudski je nadati se kako se neće dogoditi najgore, pogotovo sada kad je smrtnost opala. Ali što ako se to ipak dogodi? Ništa, znat će to naša i savjest nekoliko zavjerenika i ostat će nam “utjeha” kako je zatajeni kontakt najodgovorniji. A on će se tješiti kako na pokojniku nema otisaka njegovih prstiju ni drugog dokaza počinjenog zločina. Dok netko društvo u tužbi ne pita što ste učinili da spriječite tragediju, a solidarno i državu o smislu preporuka.
VIDEO: Ovo je mladić koji je upucao policajca pred Vladom: Na Facebooku se fotografirao s oružjem