Uz posljednje investicije i akvizicije ponosno možemo reći da imamo domaći IT startup ekosustav. Inženjerski talent nismo dobili slučajno, nego kao rezultat višedesetljetnih investiranja u informatizaciju društva. Sada smo već na drugoj ili trećoj generaciji IT startupa koji rastu brzinom usporedivom s miljenicima ne samo Berlinske ili Londonske IT scene, nego i usporedive s jačim kohortama u Silicijskoj dolini.
Da stvorimo održivi ekosustav, potrebni su nam menadžerski veterani koji su prošli iskustvo u tvrtkama koje su strelovito rasle u prihodima i zaposlenima. S obzirom na našu povijest i ekonomsku strukturu, ne možemo takav kadar naći u Hrvatskoj, a izazov je na odgovarajuće iskustvo naići i bilo gdje izvan Silicijske doline.
No imamo prednosti s kojima ih možemo privući: zavidnu razinu IT investicija i predivnu i jako sigurnu zemlju za odmor i život, smještenu u atraktivnom dijelu Europe. Hrvatski startup ekosustav se uistinu može ponositi nedavnom razinom investicijske aktivnosti u tehnološku scenu. Za zemlju od četiri milijuna ljudi, na zaleđu po BDP-u u EU, domaća IT scena je uistinu fenomen. Deveteroznamenkasti dolarski iznosi međunarodnih investicija u tehnološke tvrtke kao što su Rimac i Infobip, te akvizicije Nanobita i Fivea bile bi glavne vijesti i u Njemačkoj da su to njihove tvrtke.
Cijela Europska unija danas ima oko 60 startupova koji su dosegli valuacije od oko milijardu dolara, a u to društvo “jednoroga” odnedavno spadaju i dvije domaće nade. Za poseban je članak osvrt na to kako to da su se baš u Hrvatskoj umijesili ključni sastojci da ipak proklija jedan ekosustav IT startupova. Ni približno sličnu razinu aktivnosti ne vidimo u Mađarskoj, Češkoj, itd. Dapače, nijednu tvrtku jednoroga vrijednu više od milijardu dolara nisu iznjedrile zemlje poput Norveške i Italije, ekonomski divovi u usporedbi s Hrvatskom, a mi, uza sve naše izazove – ipak jesmo. Duboko vjerujem da to nije slučajnost, a jedan od glavnih sastojaka je nevjerojatna brojnost inženjerskog talenta po glavi stanovnika.
Da imamo toliko uspješnih informatičara opet je posljedica sustava koji se formirao kroz više desetljeća. U Hrvatskoj se desetljećima intenzivno ulagalo u informatiku na akademskoj razini, ali i na općoj informatizaciji društva još od ranih 1970-ih. Današnje vrhunske programere istesao je i iznimno rasprostranjen sustav natjecanja iz informatike već od osnovne škole.
Izvorni naziv Venture Capital govori nam o onome što je teško presaditi. Venture je riječ koja znači “pothvat” i počela se koristiti u ovom značenju kad su veliki investitori financirali rizične ekspedicije u neotkrivene zemlje. Rizik od brodoloma je velik, putovanje iznimno opasno, a puno važnije od broda bilo je uvjeriti se da ulažete u dobar tim koji će izdržati izazove putovanja. Startup je pothvat enormnog rizika, to je jasno svim najjačim investitorima, a oni žele vodstvo i rukovodioce koji se s rizikom znaju nositi. Kao startup, ne možete igrati na sigurno, jer bi iste poteze jednostavno povukle IT tvrtke sa 100 puta više resursa. To je kocka jake partije preferansa ili bridža. Ako dobro ne procijenite rizik i igrate na presigurno, nećete biti zadnji igrač, ali nikad nećete biti prvak. Startupovi isprva nose rizik veći od 90 posto za potpuni neuspjeh. No, tu šansu od 10 posto treba maksimalno dobro proigrati, te se rizik vremenom smanjuje, ali ostaje iznimno velik dobitak. Tom su se idejom vodili investitori iz Silicijske doline koji su ulagali u našu tvrtku OptimoRoute: da su htjeli sigurnu investiciju, investirali bi u nekretnine ili obveznice. No, poput davnih investitora u prekooceanske podvige, kladili su se na tehnologiju i tim. Ako oklada uspije, povrat je ogroman za sve uključene. U Silicijskoj dolini i u pojedinim kutevima Europe i Azije postoje menadžeri koji su stasali kroz nekoliko tvrtki koje su počele s 2-3 zaposlena i u par godina narasli na stotine zaposlenih i promete od stotine milijuna. Takav rast zahtijevao je kontinuirano proračunati, ali visoki rizik kod zapošljavanja, odabira tržišta, marketinga i naravno prije svega razvoja tehnologije. Ljudi koji su kroz to iskustvo već prošli su od neprocjenjive vrijednosti za domaći ekosustav. Ako uspijemo u tome da bitnu količinu takvih rukovodioca preselimo u Hrvatsku, pa makar igrajući na kartu prirodnih ljepota, kulturnog bogatstva, blizine Beča i Venecije, uspjet ćemo dodatno učvrstiti Hrvatsku IT scenu i možda jednog dana napraviti Silicijsku dolinu na Mediteranu.