Ostali smo konzervativni, držimo se tradicije. Daj dite materi, kako bi se reklo. Mislimo da je to ispravno, mrtav-hladan izjavio je to organizator imotske karnevalske fešte, izvjesni Milivoj Đuka, pravdajući svoju sramotnu odluku da ovogodišnji krnjo bude u liku istospolne obitelji s malim djetetom.
U nedjelju je u Imotskom, naime, u organizaciji društva “Bakove svečanosti”, uz uzvike odobravanja, pljesak i razdragan dječji smijeh, zapaljena golema lutka u liku gay para s malom bebom u naručju. Izravna je to reakcija na slučaj odbijanja gay para koji je htio udomiti dijete te odluku Ustavnog suda kojom je Centru za socijalnu skrb naloženo da ponovno provede postupak po njihovu zahtjevu za udomljavanje. Valjda radi snažnijeg dojma, lutki bebe na licu bila je zalijepljena slika Nenada Stazića s petokrakom na čelu.
Paljenje političara i političkih kao i raznih ideoloških simbola regularni je folklor fašničkih svečanosti pa Stazićeva slika s petokrakom ovdje nije sporna. Štoviše, to su uobičajene teme ovih pučkih veselica začinjenih često inteligentnom političkom satirom s oštrim porukama moćnicima na vlasti i britkom kritikom njihovih odluka. Međutim, simbolika lomače za neku manjinsku skupinu, a homoseksualni parovi u našem društvu jesu manjina, jednostavno nisu prihvatljivi u civiliziranom svijetu.
Lomača za ikoga tko drži dijete u naručju, kao i lomača za lik djeteta, izaziva jedino gađenje i prijezir. Spaliti jednu obitelj u fašničkom veselju govori o ozbiljno pomaknutim granicama ljudskosti i poimanja međuljudskih odnosa. Osim što duboko posramljuje gledatelja, taj groteskni čin i lakoća njegovih aktera ulijeva nelagodu i osjećaj straha za sve koji se s idejom palitelja ne slažu.
A širenje mržnje i poticanje na nasilje opisano je člankom 325. Kaznenog zakona pa su podignute najmanje dvije kaznene prijave protiv organizatora ovog odvratnog čina. Imotske institucije o svemu će se očitovati pravobraniteljici za djecu, a čin su osudili i Vlada i predsjednik RH kao i brojni stručnjaci. Nakon svega ostaje pitanje o kakvoj to tradiciji govorimo?!, ali i ona narodna: Čega se pametan stidi, budala se ponosi!
Dobro, a što ćemo s antifašističkom frljićevskom kulturom ljubavi i progresa, koja uključuje: vađenje zastava iz vagina, stavljanja križeva u anuse, scena silovanja, "strijeljanja" političkih neistomišljenika, stavljanja slika ljudi na gaće, i sve to u Hrvatskom narodnom kazalištu, i sve to financirano iz proračuna, dakle poticano od strane države? Dodajmo tome i druge antifašističke kulturne domete, i to od strane eminentnih antifašističkih umjetnika, kao što je mokrenje po ulici. Kako je to usporedivo s kulturom obične pučke karnevalske zabave?