Večernjakova knjiga godine. Tako smo okarakterizirali knjigu "Cico – tak imam te rad", očaravajuću priču posvećenu nogometnom velikanu Zlatku Cici Kranjčaru, jer smo sigurni da je riječ o štivu koje nikoga neće ostaviti ravnodušnim.
Drama, smijeh i radost
Knjige o sportskim velikanima u pravilu se pišu zato da bi se ovjekovječila njihova veličanstvena postignuća, rekordi, način na koji su ostvarili vrhunske rezultate, da bi njihova karijera bila nadahnuće generacijama koje dolaze, no ova knjiga malo je drukčija. Ovo jest priča o Zlatku Cici Kranjčaru, legendarnom umjetniku s nogometnom loptom i vrhunskom treneru, ali je ponajprije priča o – Cici čovjeku.
Uz pomoć njegove obitelji, prijatelja, suigrača, suradnika, kojih je u ovoj knjizi više od 60, autori Tomislav Dasović i Mladen Miletić zavirili su u srce i dušu čovjeka koji nas je napustio prije dvije godine te nam donijeli nadahnjujuću priču o Zlatku Kranjčaru – suprugu, ocu, bratu, prijatelju, sa svim njegovim vrlinama i manama. Dakako, neizostavan su dio i igračka i trenerska karijera, jer nogomet je bio Cicin život, no ovo pitko štivo rasterećeno je nepotrebnih statističkih podataka te se čita s lakoćom i užitkom.
Oni koji su ga istinski poznavali, kažu da je Kranjčar bio čestit i dobar čovjek s izraženom karizmom, otvoren i društven, gospodin koji je kroz život kročio na svoj način, ali uvijek uspravno, da je ljude osvajao prirodnim šarmom i zaraznim osmijehom, a da je njegova najveća tajna – jednostavnost. Možda to najbolje ilustriraju riječi nogometnog trenera Mile Petkovića, koji je svojedobno s Cicom bio na trenerskom usavršavanju: "Uvijek je bio nasmijan, raspoložen, širom dječački otvorenih očiju, ispunjavao je prostor svojom karizmom. Svoju ljudsku veličinu pokazivao je na najjednostavniji način – nosio je na predavanja, kao prvoškolac, olovku i bilježnicu, baš kao i svi mi ostali, a za sve eventualne nejasnoće u predavaonici ili na terenu nije se libio pitati predavače za pojašnjenje. Bio je jedan od nas i sve nas je 'kupio' time, svi smo se ponašali isto, bili smo ravnopravni, neovisno o godinama i karijerama. Ne bih to posebno naglašavao da u daljnjem školovanju za Uefa Pro licencu nisam imao priliku vidjeti i neke naše brončane iz Francuske, koji su se ponašali drugačije, kao da sve znaju i da im sve pripada", napisao je Petković nakon Kranjčarove smrti.
Cico Kranjčar mnogima je prirastao srcu zbog svoje nogometne vještine i trenerskog umijeća, no oni koji su ga poznavali u dušu najprije će naglasiti njegove kreposti zbog kojih je poput magneta privlačio i znane i neznane. U čemu je tajna njegove nedvojbene karizme? Zašto tu karizmu nisu okrnjile ni njegove mane, kojih je imao kao i svaki čovjek? Kakva je osoba bio izvan nogometnog igrališta? Otkud mu onaj zarazni optimizam? Ta i druga pitanja u ovoj knjizi rasvjetljavaju nam Cicina supruga Elvira, sin Niko, njegovi najbolji prijatelji Nino Škrabe i Jure Burić, trener svih trenera Ćiro Blažević (koji, nažalost, nije dočekao izlazak ove knjige), dinamovci Marko Mlinarić, Velimir Zajec, Petar Bručić, Snješko Cerin, Robert Prosinečki, Zvonimir Boban, Mark Viduka, Luka Modrić, Joško Jeličić, Ivica Olić, hajdukovci Igor Štimac, Darijo Srna, Slaven Bilić, Stipe Pletikosa, pa Niko Kovač, Dado Pršo, Bečanin Hans Krankl i mnogi drugi.
Opisujući kako je bilo živjeti s Cicom, supruga Elvira otkriva da je u njihovu braku, osim ljubavi, "bilo puno drame, ali i smijeha i radosti". Između njih dvoje, kaže, postojala je posebna i neobična povezanost, koja je počela rano i trajala dugo, ali "mi smo pojedinačno bili svatko svijet za sebe, različiti u svojoj kreaciji i misaonoj protočnosti". Duboko emotivna ispovijest sina Nike, napisana vlastoručno i lišena svake patetike, posebna je vrijednost ove knjige. Još nikad nitko nije tako dobro opisao Cicu Kranjčara kao njegov sin! Promatrajući ga najprije dječjim očima, pa očima odrasloga muškarca, donio nam je nevjerojatno dojmljiv portret ne samo svoga oca s kojim je bio blisko povezan nego i pogled na Zlatka Kranjčara kakav još nigdje niste pročitali.
"Možda čudno zvuči kad kažem da mi je tata bio najbolji prijatelj, ali on je to uistinu bio. Kad smo se vratili u Zagreb, u početku nisam imao prijatelje i on kao da je uzeo na sebe obavezu da mi olakša povratak pa me opet, kao u Beču, svuda vodio sa sobom", piše Niko o svom odrastanju i kaže kako je gledajući oca upijao životne vrijednosti i njegove manire zbog kojih su ga ljudi obožavali. "Tatina škola", ističe Niko, "nisu bile riječi, nego djela." Cicin vjenčani kum Velimir Zajec smatra da je Kranjčar bio predodređen da bude vođa slavne Dinamove generacije i da je on taj status opravdao. Bio je Dinamova maskota, ali nije glumio zvijezdu, nego je prema ljudima uvijek bio normalan, otvoren, ljubazan.
Od 1. ožujka na kioscima
Robert Prosinečki pak sjeća se Kranjčara kao pravoga gospodina: "Cico je bio specifičan kao igrač, trener i kao čovjek. Gospodin koji je s tobom razgovarao na drugačiji način od drugih. Kod njega sam najbolje igrao. Razdoblje u kojemu mi je bio trener bilo je izvanredno, i zato sam možda kod Cice davao dvostruko više nego što bih davao nekome drugom", priznaje Žuti. Cicu, naravno, nije zanimao samo nogomet. Njegov bliski prijatelj Nino Škrabe kaže da je bio i ljubitelj knjige, glazbe, filma i kazališta, da je redovito odlazio u HNK i Komediju. Volio je opere, operete, mjuzikle, histrionske predstave. Mnogo mu je značila i katolička vjera. "Rado je išao u crkvu, ali činio je to kad je bila prazna. Bio je vjernik i domoljub, ali ne domoljub koji se slika i maše zastavama", svjedoči Škrabe.
Ovih nekoliko vinjeta samo su djelić bogatog mozaika što nam ga donosi knjiga "Cico – tak imam te rad", čiji naziv snažno povezuje Kranjčara i njegov voljeni Zagreb. U njoj su na 333 stranice opisani lik i djelo rasnog napadača koji je ostavio dubok trag u hrvatskom nogometu. Nova Večernjakova knjiga, obogaćena desecima fotografija iz arhive obitelji Kranjčar, Večernjeg lista i Pixsella, u prodaji je od 1. ožujka na kioscima, a od 2. ožujka u svim knjižarama.
>> VIDEO Pogledajte stare fotografije iz doba kad je Cico Kranjčar igrao za Dinamo, ali i trenutke iz njegova djetinjstva