Borimir Perković, trener zaprešićkog Intera, ove zime prvoj momčadi priključio je sedam mladih igrača – Harisa Hajradijnovića (19 godina, došao iz sarajevskog Olimpika), Irfana Hadžića (20, došao iz nizozemskog Vitessea), Marija Šimića (21, došao iz makarskog Zmaja), Mateja Delača (21, posuđen iz Chelseaja), Josipa Filipovića (17, priključen iz juniorske momčadi), te Nikolu Radojičića (21) i Milana Rundića (21) koji su došli iz Kolubare iz Lazarevca.
– Čuli smo da je Inter klub u kojem se može dobro napredovati i nismo dvojili ni trenutka kada smo dobili poziv – rekao je Milan Rundić koji je dva mjeseca stariji od Nikole.
Obojica su bili članovi srpske reprezentacije do 19 godina, a sada se nadaju pozivu za juniorsku vrstu. Obojica igraju na mjestu stopera, a prvi je priliku u prvoj momčadi Intera dobio mlađi, Nikola. Debitirao je u Koprivnici na mjestu lijevog bočnog i trener Perković imao je samo riječi pohvale za igrača rođenog u Ubu, gradiću u kojem je rođen i Dragan Džajić.
– Svuda mi piše da sam rođen u Valjevu, ali ja sam iz 40 kilometara udaljenog Uba – ispravio nas je Nikola.
– Kao i većina klinaca iz Beograda, i ja sam počeo igrati nogomet. Sa sedam godina upisao sam se u Radnički iz Beograda. To je mali klub koji ima igralište pored Save. Iz Radničkog sam prešao u Rad gdje sam proveo jednu sezonu – počeo je svoju priču Milan.
A tu jednu sezonu u Radu bio je toliko dobar da je dobio pozivnicu ni manje ni više nego engleskog prvoligaša Boltona u kojem je tada igrao i hrvatski reprezentativac Ivan Klasnić.
S Klasnićem se i danas čujem
– Ivan mi je puno pomogao kada sam došao u kamp Boltona. Ostali smo dobri i danas. Čujemo se svako malo i trenutačno razmišljam da za sezonu, dvije, dođem kod njega u Mainz. Inače, u Boltonu su svi bili zadovoljni kako treniram, a i zadovoljio sam na nekim trening-utakmicama – istaknuo je Milan.
Kako je došlo do odlaska u Bolton?
– Primijetio me jedan menadžer u Grčkoj kada sam igrao za srpsku reprezentaciju – rekao je Milan.
U Boltonu nije ostao.
– Nisam dobio radnu dozvolu. Znao sam da će biti problem s radnom dozvolom, ali me menadžer uvjeravao da će sve biti u redu. Proveo sam u Boltonu ukupno 45 dana. Bilo mi je super. Sjajno su me prihvatili, upoznao sam vrhunske igrače poput Klasnića, Cahilla, Laskainena – rekao je Milan.
Boltonov stadion zamijenio je stadionom Kolubare u Lazarevcu.
– U Rad se nisam htio vratiti jer je bilo nekih problema. Nisam mogao igrati nigdje drugdje nego u srpskoj ligi. Ispalo je da sam se skrasio u Kolubari, klubu koji je igrao u Drugoj ligi – istaknuo je Milan.
U Kolubari je upoznao Nikolu.
– Kao i svako muško dijete u Ubu, krenuo sam na nogomet. Počeo sam sa šest godina, a već sam kao pionir otišao u Zemun. Tamo sam prošao sve mlađe selekcije i onda sam došao u Kolubaru. Upoznao sam Milana i od tada smo nerazdvojni – rekao je Nikola.
Kada im je menadžer ponudio opciju da dođu u Zaprešić, nisu se uplašili.
– Daleko od toga. Čuli smo i prije za Inter. Hrvatska liga je dosta jaka, a kada smo čuli da idemo obojica, odmah nam je bilo lakše – rekao je Nikola, a Milan je dodao:
– Prvi put smo čuli za Inter kada je igrao protiv Crvene zvezde u Kupu Uefe.
West Gate druga kuća
U Zaprešić su stigli odmah poslije Nove godine.
– Ovdje nam je odlično. Trebalo je malo vremena da se naviknemo, ali sada je u redu. Dobili smo automobil, živimo u istoj kući, stadion nam nije daleko – rekao je Nikola.
Kada su bili slobodni, skoknuli su i do Zagreba. Nisu zalutali.
– S GPS-om se ne može nigdje zalutati – rekao je Milan koji je prvi put u Hrvatskoj, dok je Nikola bio ranije.
– Bio sam s mladom reprezentacijom Srbije u Umagu. Ali nikad u Zagrebu – istaknuo je.
U slobodno vrijeme vole obilaziti dućane. Malo netipično za nogometaše...
– Volimo otići do šoping centra West Gate. Malo pogledamo dućane, popijemo kavu i tako brzo prođe vrijeme – rekao je Nikola.
Momčad Intera dobro ih je prihvatila.
– Dečki su sjajni i većina ih je naše godište, pa je lakša komunikacija – rekli su uglas.
Uskoro će utakmica između Hrvatske i Srbije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo. Hoće li na utakmicu?
– Nećemo. Riskantno je. Zamislite da se, primjerice, počnemo radovati kada Srbije postigne pogodak. Ako ga postigne. Hrvatska je bolja, Hrvatska je favorit, ali se nikad ne zna – zaključio je Milan.