'Islamska država 
dosad nikada nije ušla u pravi rat sa sirijskim režimom'

Dr. Abdelbaset Sieda istaknuti je lider oporbene Sirijske nacionalne koalicije i svakako višestruko zanimljiva osoba kompetentna za procjenu dramatičnih događaja na Bliskom istoku. Osobito danas kad je fenomen islamskog radikalizma i tzv. Islamske države (ISIL) bitno promijenio kontekst cijele regije. Iako Kurd, jedno je vrijeme obnašao dužnost prvaka sirijske oporbe i predsjednika oporbene Koalicije. Razgovarali smo u trenutku kad su kurdske jedinice pod svaku cijenu nastojale obraniti strateški važan grad Kobane koji se nalazi na samoj granici Turske i Sirije i barem donekle zaustaviti jedinice ISIL-a.

Dr. Sieda je rođen u mjestu Amuda u sirijskom Kurdistanu. Doktorirao je filozofiju u Damasku 1991. te se bavi proučavanjem drevnih civilizacija, posebno asirologijom. Autor je više knjiga o Kurdima u Siriji. U sklopu sirijske političke oporbe predstavljao je nacionalni kurdski blok. Biran je za čelnog čovjeka odjela za ljudska prava.

:: Kako ocjenjujete najnovije prilike na području tursko-sirijske granice?

Otprilike 200.000 sirijskih državljana napustilo je svoje kuće u Kobaneu i ušlo u Tursku. S političkog stajališta stanje je vrlo komplicirano s obzirom na činjenicu da u tom pograničnom području živi kurdsko stanovništvo koje ima duboko korijenje u Turskoj. Riječ je o dijelu zemlje koji je pod kontrolom Demokratske unije (PYD), stranke koja se smatra dijelom Radničke stranke Kurdistana (PKK). Demokratska unija ima vrlo dobre odnose sa sirijskim režimom.

Premda zabranjena, Radnička stranka Kurdistana danas je u svojevrsnom političkom dijalogu s turskom vladom u nastojanju da se nađe koliko-toliko fer rješenje za Kurde u Turskoj dok u njoj istovremeno postoje grupacije s dubokim vezama sa sirijskim i iranskim režimom. Ovi odnosi dovode do konfuzije s obzirom na stranačke stavove o političkim procesima i odnosima s Kurdima u Iranu, Siriji i Iraku. PYD ne zauzima jednoznačnu poziciju prema sirijskom režimu. Ona varira od suradnje s režimom, ali i političkih sukoba i neprijateljstava. Na samom terenu PYD je u koordinaciji s režimom.

Turska je vlada u teškoj situaciji. Treba li intervenirati i spasiti Kobane od ISIL-a? To bi imalo neželjene unutrašnje političke posljedice i posljedice na odnose Turske i PKK. Druga je mogućnost da Turska ne intervenira i prepusti Kobane da padne u ruke ISIL-a. To bi značilo da Turska drukčije vidi zločinačke i kriminalne akcije ISIL-a. To bi imalo posljedice za arapsko-kurdske odnose. U trenutku pada Kobanea cijelo pogranično područje Turske i Sirije postaje ratna zona u kojoj djeluju ISIL na jednoj, Slobodna sirijska armija (FSA) na drugoj i jedinice režima na trećoj strani. Nedvojbeno je da ISIL napada isključivo slobodne zone koje kontrolira FSA, dok se istovremeno suzdržava od akcija prema jedinicama i području koje kontrolira režim.

Zaštićene zone kako ih predlaže Turska mogle bi biti jedna od solucija, no nisu još poznati parametri takvog prijedloga.

:: Pojava tzv. Islamske države promijenila je regionalni i globalni kontekst kakav je bio na početku sirijskih buna. Što te promjene znače za sirijsku oporbu i vas osobno?

ISIL se pojavio u ljeto 2013., nakon što su se ujedinile brojne ekstremističke grupe. Vojni i financijski potencijal ISIL-a osobito je osnažen nakon što je zauzet Mosul. Jasno je da ISIL nikada nije ušao u pravi rat sa sirijskim režimom, iako je bilo nekih manjih incidenata koji su vjerojatno bili način da se zavara javnost. Strategija ISIL-a temelji se na stjecanju kontrole nad zauzetim područjima, koristeći se slabostima umjerene sirijske oporbe. Isto tako čineći zločine šire paniku i strah prisiljavajući stanovništvo na masovni bijeg.

Još prije tri godine upozoravali smo na opasnost od ekstremizma. Režim je u to vrijeme koristio radikalne skupine, koordinirao ih i pustio njihove vođe iz zatvora! Režim nikada nije napao područja tih skupina, već ih je koristio kako bi unosio pomutnju u redove umjerene oporbe na terenu. Režim je također koristio ove ekstremističke skupine da kompromitira i okalja ugled sirijske revolucije.

:: Kako ocjenjujete ovisnost Sirijske nacionalne koalicije o zemljama koje vas u krugu tzv. prijatelja Sirije podržavaju?

Civilna demokratska politička oporba koju predstavlja Sirijsko nacionalno vijeće i Sirijska nacionalna koalicija nema dovoljno vlastitih izvora financiranja kojima bi ispunila svoje dužnosti prema našem narodu. Ti ljudi sada neizmjerno pate, a imali su nekoliko sličnih događaja u povijesti. U susjednoj je regiji i unutar Sirije oko 10 milijuna izbjeglica i raseljenih osoba. Više od dva milijuna sirijske djece lišeno je škole. Što se odnosa između nas i turske vlade tiče, on je dobar. Turska je pretrpjela jako puno zbog svoje odluke da podrži naš narod. Uvijek ćemo to cijeniti.

:: Jedan od najčešćih prigovora relevantnosti sirijske oporbe nedostatna je prisutnost na terenu u Siriji. Kako iz današnje perspektive ocjenjujete suradnju sa Slobodnom sirijskom armijom?

Sirijska oporba na terenu postoji i vodi vrlo teške borbe protiv režima na sjeveru, pogotovo u Alepu. Također na jugu, u mjestima Daraa, Quneitra, oko Damaska​​, pa čak i unutar Damaska. Valja uzeti u obzir naša ograničenja s obzirom na činjenicu da egzistiramo u inozemstvu i da sigurne zone unutar Sirije nema. To stvara dojam o našoj slabosti ili dojam da umjerena opozicija ne postoji na terenu. Mi smo međutim prisutni i djelujemo. Podrška prijatelja oporbi nije dovoljna, katkad stiže pod određenim uvjetima, što znači da zemlje koje nas podržavaju preferiraju neke od frakcija oporbe te ne dopuštaju oporbenom vodstvu da donosi autonomne odluke.

:: Mislite li da države kao što su Irak i Sirija imaju budućnost ili smo svjedoci novog međunarodnog preustroja u regiji?

Sirija, Irak i Libanon su multietničke i multivjerske države. Što se tiče kurdske situacije, Kurdi su svojim brojem i teritorijem na kojem žive u Siriji i Iraku važni te imaju jasnu regionalnu dimenziju. Režimi koji su se smjenjivali u regiji, osobito u Siriji i Iraku, nisu uspjeli uspostaviti nacionalne projekte koji bi dali garancije za sve grupacije i pojedince. Stranka Al-Baath pokušala je dapače silom i u Siriji i u Iraku instalirati jedinstveni koncept nacije.

U Kobaneu žive Kurdi koji su duboko ukorijenjeni u Turskoj, a grad kontrolira stranka 
s odličnim vezama 
u Damasku

Shvatili smo važnost tog pitanja od početka revolucije te smo ponudili naš autentični nacionalni sirijski projekt koji je od Sirijaca za Sirijce; projekt koji poštuje svačiju privatnost i pristaje te garantira prava svih bez diskriminacije.

Očito je međutim da je režim imao svoje planove za početak napetosti i otvorenih sukoba između Arapa i Kurda, sunita i alavita, muslimana i kršćana. Režim koristi svoje veze s pojedincima unutar svih sekti. Danas smo suočeni s općim nepovjerenjem, a postoji i koncept da sunitski Arapi koji žive u neposrednoj blizini kurdskih područja budu orijentirani prema ISIL-u. Ili točnije, da priznaju ISIL i njegovu radikalnu ideologiju, dok istovremeno postoji zabluda i uvjerenje da svi Kurdi stoje uz PYD. To je dovelo do ostrašćenih reakcija i tvrdih stavova s obje strane.

:: Kad se govori o ISIL-u i tzv. Islamskoj državi, kakva i kolika je odgovornost režima u Damasku i Bashara al-Assada osobno?

Vjerujem da sam na ovo pitanje već djelomično odgovorio. Režim koristi ekstremizam kao dio svoje strategije – od početka pokušava žudnju prema promjenama i revoluciju prikazati kao terorizam i ekstremizam, a sebe ​​kao umjereno sekularnu snagu koja štiti manjine i stabilnost!? To mu danas više naravno ne može uspijevati. On je bitan dio problema i nikako rješenje.

:: Kako komentirate mišljenja na zapadu o potrebi preispitivanja odnosa s režimom u Damasku s obzirom na to da se ISIL doživljava većom prijetnjom?

To je ono što je režim planirao od samoga početka. Pojavile su se i naše pogreške. Ove pogreške utvrdile su ovaj u suštini posve nerealan dojam. Terorizam proizlazi iz totalitarizma, pogotovo totalitarizma režima koji je nasilje pretvorio u način svoje borbe za opstanak na vlasti. Ono što mi želimo u Siriji, i ono za što su se naši ljudi žrtvovali, jest riješiti se i takvog totalitarizma i danas sveprisutnog terorizma. Želimo da se sirijska zajednica razvije kao mjesto i prostor suživota i umjerenosti.

:: Jeste li iznenađeni snagom ISIL-a? Što bi trebalo učiniti da se odnosi na terenu promijene?

Mnogi su se žalili kako naoružavanje umjerene opozicije može uključivati ​​rizik da to oružje padne u ruke ekstremističkih skupina poput ISIL-a. No glavninu svog oružja jedinice ISIL-a nisu priskrbile od nas, već u Iraku. Danas postoji snažna međunarodna alijansa koja se suočava s ISIL-om, a tu su i programi za obučavanje umjerene oporbe kako bi se omogućilo da se ona suoči s ISIL-ovim ekstremizmom i režimom. Pitanje je: Nismo li to mogli učiniti prije tri godine, uz manje truda, manje troškova i manje žrtava? Da smo to učinili, ekstremizam ne bi postao problem kakav je danas. Je li to posljedica pogrešaka u procjeni? Ili je to bilo na temelju strateških planova kojih mi nismo svjesni? Mnogi bivši i sadašnji američki dužnosnici priznali su neke od pogrešaka koje su se dogodile, ali ono što mi slušamo, a mediji ponavljaju, jest činjenica da smo platili strašnu cijenu u krvi, patnjama naroda i neopisivim teškoćama.

Nadamo se da će međunarodna zajednica izvući zaključke iz svojih pogrešaka, nastaviti i osnažiti svoju misiju protiv ekstremizma, podržati Sirijsku nacionalnu koaliciju i podržati sirijski narod u njegovoj borbi da se oslobodi nedvojbeno totalitarnog režima Bashara al-Assada. Opstane li ova vlast, ekstremizam i terorizam i dalje će postojati, čak će se javiti u novim oblicima.

:: Kako ocjenjujete spremnost međunarodne zajednice i njezinu odlučnost da odgovori izazovu kakav je ISIL?

ISIL je rezultat totalitarizma, korupcije i terorizma. Za rješenje problema nužno je usredotočiti se na uzroke i stvoriti potrebne preduvjete za rješenje. Suočavanje samo s rezultatima bilo bi nalik lokalnoj anesteziji koja neće omogućiti Sirijcima da postignu svoje ciljeve. Ti su ciljevi oni koje je naša revolucija prihvatila na samom početku: sloboda, dostojanstvo i socijalna pravda. Sirijci neće pristati ni na što manje od toga. Oni ne mogu pristati na manje od onog za što su se toliki žrtvovali.