‘Ispituju me, bune se, viču na mene, ali ne bojim se, ja kaznu pišem’

Poljoprivredna redarka Općine Bedekovčina već godinu dana obilazi teren, komunicira s vlasnicima zemljišta i šalje opomene zbog neodržavanja. Onima koji ne reagiraju na opomene i ne provode agrotehničke mjere počele su stizati i prve kazne. Pokrenuti su i prekršajni postupci protiv neodgovornih vlasnika parcela te su donesene i presude u korist Općine Bedekovčina.

“Vlasnike, posjednike ili ovlaštenike poljoprivrednih parcela pozivamo da čiste svoje zapušteno zemljište i drže ih urednima kako ne bi došlo do zarastanja korovom i višegodišnjim raslinjem te ometanja susjednih parcela”, obavijest je koja je osvanula na internetskoj stranici općine Bedekovčina netom što je Prekršajni sud u Zlataru presudio da je vlasnica jedne parcele bila dužna očistiti svoju njivu od korova, a nije. Izvukla se neposlušna mještanka ovoga puta samo s opomenom, no ne dovede li zemlju u red, sigurno će opet biti prijavljena pa je teško vjerovati da će joj sud dva puta progledati kroz prste.

Tko se žali, ide na sud

Da prekontrolira je li njiva uzorana, za neko će vrijeme ponovno obići magistra agroekologije, 29-godišnja Ivana Tkalec iz Bedekovčine, poljoprivredna redarka za pet zagorskih općina – svoju rodnu, Mače, Lobor, Mihovljan i Novi Golubovec, koje se prostiru na ukupno 166 četvorna kilometra. U opisu Ivanina posla je i kontrola održavanja živica i međa, poljskih putova, uređivanje i održavanje kanala, sprečavanje zasjenjivanja susjednih čestica, sadnja i održavanje vjetrobranih pojasa te ispisivanje kazni. No, primarna joj je zadaća vlasnike poljoprivrednih zemljišta koja su preoteli korov, drač i šuma vratiti na njive i brege, da ih urede. Pritom joj problem stvara to što je na selu ostalo mahom staro stanovništvo, koje više gotovo da i nije kadro brinuti se ni samo o sebi, te kaos u zemljišnim knjigama u kojima se kao vlasnici još uvijek vode oni čije generacije to već godinama nisu. Ipak, Ivana Tkalec ne posustaje već revno obilazi svoj teren, ispisuje opomene, šalje kazne, a otrpi i teške riječi nezadovoljnih vlasnika kojima nije jasno zašto baš sada moraju očistiti zemlju na kojoj toliko godina nisu ni bili. Svjesna je redarka da su neobrađena poljoprivredna zemljišta zapravo problem cijele države, no ona je naumila zaraditi svoju plaću. A potvrda da je na dobrom putu stigla je i sa sudskom presudom pa se Ivana samo zadovoljno smijulji kada joj kažemo da bi se njezin način rada mogao preslikati na ostatak države, ako uistinu ima volje da zapuštene njive budu ponovno obradive, što bi valjda pomoglo i da selo oživi.

Otkako je lanjskog kolovoza u sklopu pilot-projekta koji je pokrenulo spomenutih pet zagorskih općina dobila ovaj posao, marljiva je Ivana otvorila 220 predmeta, a u svakom od njih nalaze se podaci o desetak neuređenih čestica, potkrijepljenih fotografijama koje je snimila, i s imenima njihovih vlasnika i posjednika do kojih je došla koristeći se podacima iz katastra i gruntovnice. Usporedbe radi – objašnjava redarka – poljoprivredni inspektori Ministarstva imaju obvezu godišnje se u koštac uhvatiti sa samo deset predmeta. A ona ih je, gleda li se sadržaj svakog njezina spisa pojedinačno, “načela” više od dvije tisuće. I imalo je smisla, pogotovo kad su vlasnici osvijestili da ih se zbog zarasle njive vrlo lako može “opaliti po džepu”.

– Vlasnicima najprije šaljem opomene u kojima im dajem rok, najčešće je to 15 dana, da urede zemlju. Ako to ne naprave, ide opomena pred kaznu, a onda i kazna. Od neplatiša općina globu bude naplatila ovrhom. Onaj tko se žali, ide na sud – objašnjava Ivana Tkalec proceduru.

Odluke o visinama kazne propisale su općine. U Maču, na primjer, kazna iznosi od 500 do 1000 kuna, u Bedekovčini je od 500 do 2000 kuna:

– Tko plati u roku od osam dana, plaća samo dvije trećine kazne – kaže pravnica Sandra Vorih, pročelnica Jedinstvenog upravnog odjela općine Bedekovčina iz koje još nekoliko pokrenutih prekršajnih postupaka čeka odluku suda, a ima i onih za koje će uskoro biti pokrenuti postupci ovrhe.

Red je Ivana Tkalec počela uvoditi najprije na zakorovljenom zemljištu koje se nalazi uz kuće i glavne prometnice, kao što je tu bio slučaj u Maču. Na teren izlazi po službenoj dužnosti, ali i prema prijavama mještana. Naime, ovdje teoriju da je “se bum vas tužili” tek stereotip o Zagorcima opovrgava praksa:

– Međuljudski odnosi znaju biti toliko loši da jedni druge prijavljuju i kad je na njivi trava iznikla samo dva centimetra. A ja moram tići, provjeriti, poslikati... Najviše volim kad njiva koju slikam nije blizu kuću, da me ne izlaze gledati, ispitivati, galamiti... Nakon nekog vremena ljudi koji su prijavili dolaze vidjet kaj sam napravila s njihovom prijavom – govori poljoprivredna redarka.

Prošle godine od 24. kolovoza do posljednjeg dana 2016. dobila je 56 prijava mještana - najviše u Bedkovčini i Loboru, po 23, najmanje u Maču - samo tri. Još je 58 predmeta u istom razdoblju Ivana otvorila po službenoj dužnosti pa je ispalo da 259 zapuštenih zemljišta ukupne površine od 388.920 četvornih metara ima 377 vlasnika i suvlasnika kojima je poslala opomene. Više od polovice zemljišta bilo je očišćeno u roku, ostali su tražili da im se on produlji do proljeća. Koliko je opomena poslala nakon toga, još nije stigla zbrojiti. Uglavnom, izgleda da pošta zbog nje ima posla.

Kad je lanjskog ljeta počela raditi, Ivana Tkalec kaže da je imala “fobiju od mobitela” jer zvonjava nije prestajala. Zvali su i oni koji su htjeli nekoga prijaviti, ali i oni kojima je na kućnu adresu stigla opomena buneći se da zemlja koju trebaju očistiti zapravo i nije njihova.

– Problem je što su zemljišne knjige nesređene, a ja drukčije nemrem doći do podataka o vlasnicima i posjednicima. I žena koja se žalila na opomenu pa izgubila na sudu tvrdi da zemlja nije njezina i da je zato i ne čisti, a u knjigama piše da je ona vlasnica – kaže Ivana.

Spas ona vidi u Programu katastarske izmjere za 2018. kojom bi se zemljišne knjige napokon trebale srediti i uistinu znati što je čije. Za taj je projekt aplicirala i općina Bedekovčina, ovih dana doznali su da su prošli i da su u postupku potpisivanja sporazuma o katastarskoj izmjeri. Čeka se još samo suglasnost ministra pravosuđa Dražena Bošnjakovića. Dio će troškova za sređivanje knjiga snositi država, većina će pasti na teret općine, no nešto će morati platiti i građani. Uglavnom, puno manje nego što bi to bilo da sami pokušaju ispraviti netočne podatke.

– Trošak će za socijalne slučajeve platiti općina – kaže pročelnica Sandra Vorih.

– Općina postupa s načelom povjerenja u zemljišne knjige i smatra da su upisi u zemljišnim knjigama istiniti. Pitanje vlasništva predstavlja nam velik problem jer se počinitelji prekršaja iz Odluke o agrotehničkim mjerama žale da nisu vlasnici iako su upisani da jesu. Ali, da mi nadzor nad provođenjem Odluke radimo dobro potvrđuje i presuda prekršajnog suda koji je utvrdio da je osoba upisna kao vlasnik u zemljišnim knjigama dužna održavati to poljoprivredno zemljište i proglasio je krivom radi neodržavanja. Zato i apeliramo na građane da provjere na kojim su česticama u zemljišnim knjigama upisani kao vlasnici i da postanu svjesni da je odgovornost svakog pojedinca da riješi svoje imovinskopravne odnose i da općina za to nije nadležna. Nama nije u interesu izreći što veći broj novčanih kazni, već osvijestiti građane da imaju zakonsku obvezu održavati svoja poljoprivredna zemljišta prikladnima za poljoprivrednu proizvodnju – tumači Darko Ban, općinski načelnik Bedekovčine.

No, bez obzira na taj nered u katastru i gruntovnici, onime što je naoko krhka i tiha Ivana postigla u posljednjih petnaest mjeseci zadovoljni su i redarka i općinski načelnici jer je dio zemljišta uređen već nakon prvih opomena pa je pilot-projekt prerastao u stalni posao za Tkalčevu, a lokalnim se političarima njezin rad pokazao toliko korisnim da će zaposliti još jednog poljoprivrednog redara. Bila je to odluka oko koje su se odmah usuglasili načelnici iz suprotnih političkih stranaka – Mihovljana i Novog Golubovca iz HDZ-a te Bedekovčine i Mača iz SDP-a, a priklonila im se i nestranačka načelnica općine Lobor.

– Ne muči nas politička obojenost. Sve smo opcije tu zajedno – kaže Darko Ban.

Svjesni su lokalni čelnici da brege preotima korov i da je zapuštenog zemljišta na žalost i previše da bi jedna osoba – koja je svaki dan na području druge općine – stigla obići i pokušati dovesti u red sve. Stoga je plan da Ivana ostane redarkom za Bedekovčinu i Mače, a da preostale tri općine u borbi protiv korova preuzme drugi redar. Ivana je sada na plaći u općini Bedekovčina, u kojoj za obilazak terena na raspolaganju ima službeni caddy, a ostale četiri općine – koje Bedekovčini sufinanciraju trošak njezine plaće – obilazi svojom hondom jazz, za što dobije naknadu u iznosu od dvije kune po prijeđenom kilometru.

– Mi smo najveća od ovih pet općina i logično bi bilo da poljoprivredni redar kod nas bude tri dana tjedno, a u Maču dva – govori načelnik Ban.

– Zemljište je nekoć imalo vrijednost, a sad ima slučajeva da je veći trošak njegova dovođenja u red nego iznos za koji ga se može prodati. Oranice i livade prešle su u šume, malo tko još ima stoku na ispaši. Da se zemlja uredi, sigurno bi tu moglo raditi nekoliko obiteljskih poljoprivrednih gospodarstava – kaže Mladenka Mikulec, načelnica općine Mače.

Osim nesređenih zemljišnih knjiga, problem je Zagorja i što su ovdje zemljišta rascjepkana na puno malih čestica pa za neku ozbiljnu poljoprivredu zapravo i nema nikakvih uvjeta.

– Prije se na bregu radilo ručno, s konjima, kravicama. Kad su stigli kombajni i trakotori, mladi su sišli s brega u grad, smanjen je broj radne snage na selu, a država nije napravila nikakvu strategiju kak dalje. Trebalo bi provesti komasaciju i okrupniti parcele pa bi sigurno bilo onih koji bi se htjeli baviti stočarstvom i mljekarstvom. Nismo mi ništa manje vrijedni od Slovenaca i Austrijanaca, a poglete kak kod njih zemlja zgleda, kak se dela – govori Darko Ban pokazujući nam jedan od zapuštenih brega, tog simbola Zagorja, koji se nalazi nedaleko od općinskog središta.

– Naši su bregi pogodni za vinogradarstvo, plodne doline za povrtlarstvo, kuruzu, uzgoj stoke. Potencijala ima. Treba ljudi – kaže načelnica Mikulec.

Problem je i u zakonu

Naime, otkako je devedesetih općina Mače osnovana, broj se stanovnika prepolovio i sad ih je po službenim podacima na području općine oko 2500 tisuće, no valja uzeti u obzir da ih sigurno petstotinjak ovdje stanuje samo na papiru. U mjestu se malo u šali, a više u zbilji, govori kako se pola ovdašnjeg članstva dobrovoljnog vatrogasnog društva odselilo u jedan grad u Njemačkoj.

Načelnica Mikulec problem vidi i u Zakonu o nasljeđivanju kojim je zapravo omogućeno da se to zemljište još više cijepa, a upozorava i na nemoć općine da išta poduzme ako je, na primjer, Centar za socijalnu skrb uknjižen kao vlasnik zemlje koja se ne obrađuje, a koja je nekoć bila u vlasništvu štićenika smještenog u ustanovi. Naime, Centar za socijalnu skrb zemlju nije dužan urediti. I nitko tu, izgleda ne može ništa. Pa ni Ivana Tkalec, marljiva poljoprivredna redarka za pet zagorskih općina u kojima već dugo teku suze za zapuštene zagorske brege.