Širenje zaraze koronavirusom brojne je u samo nekoliko dana pretvorilo u suce i porotu oboljelih, a društvene mreže postale su prijeki sud gdje se zaraženi javno linčuju. Umjesto suosjećanja i zajedništva u borbi protiv globalnog problema, vlada golema stigmatizacija i okrivljavanje oboljelih.
U nedjelju je Glas Slavonije razgovarao s dvije Osječanke oboljele od Covida-19 koje su otpuštene iz KBC-a Osijek u kućnu izolaciju jer imaju blagi oblik bolesti, uz stroge upute liječnika što trebaju činiti i kako se trebaju ponašati da ne bi zarazile i druge osobe.
Priča prve žene je posebno uznemirujuća. Vrativši se s putovanja izvan zemlje nakon kojega nije imala kontakte sa svojim susjedima i pojavom prvih simptoma zaraze obratila se liječnicima telefonski. Pred njezinu je zgradu stigla hitna pomoć i odvezla ju u bolnicu. Zgrada s 36 stanova u velikom osječkom naselju je nakon toga dezinficirana. Nakon povratka iz bolnice doživljava, kaže, pravi progon svojih susjeda.
"Živim u ovoj zgradi već nekoliko godina i prije su to bili susretljivi i ugodni susjedi, no ovo kao da je probudilo ono najgore u njima", priča ona i navodi kako su preko Viber grupe osnovali "stožer za obranu zgrade" od nje, traže da se pred njezin stan postavi policajac, da joj se postavi oznaka "koronazaraza" i slično.
"Nekolicina razumnih susjeda ih je pozvala da se smire, ali ništa ne pomaže. Želim svima da budu dobro, ne želim nikome ovo što ja prolazim", zaključuje.
Druga sugovornica kaže kako je bila među prvim pozitivnima na koronavirus u Osijeku i ima sreću da nema temperaturu ni respiratorne poteškoće.
"Svakako imam virus i osjećam ga u organizmu, umorna sam, bole me mišići, nemam njuha, neki simptomi poput žarenja u plućima u predjelu lopatica, glavobolje u predjelu sinusa i sl. već su prošli. Puštena sam iz bolnice zato što mi ne treba nikakav oblik stručne medicinske pomoći i sigurna sam da udobnost vlastitog doma pridonosi mom brzom ozdravljenju. Već prvu večer bila mi je policija u kontroli kako bi se uvjerila da sam na prijavljenoj lokaciji".
Dodaje kako su joj prvi susjedi pružili veliku potporu: "Nekoliko minuta nakon što sam došla kući susjeda mi je pred vratima ostavila skuhan obrok, pa sam mogla odmah ići spavati. Također, ponudili su se pomoći mi u svim danima samoizolacije. Nemam nikakve potrebe izići iz stana jer imam oko sebe osobe koje se brinu imam li sve što mi je potrebno, iskreno, ne znam kako bih bez tuđe pomoći u ovim okolnostima. Komuniciram i s drugim oboljelima i čujem puno ružnih priča, uvjerljivo mi je najteža priča mog kolege koji ima nepokretnu bolesnu majku u samoizolaciji, koja iako je testirana i negativna na virus te je do testiranja bila u sustavu patronaže, više nikakvu skrb ne prima dok ne iziđe iz samoizolacije, a moj kolega je pozitivan i ne može joj pomoći", kazala je ova Osječanka za Glas Slavonije dodavši kako su u manjini oni susjedi koji je stigamtiziraju.
Došlo je vrijeme kada svi pokazuju svoje pravo lice i kakvi smo mi ljudi. Ustanovio sam da nismo ništa bolji od životinja, a koliko sam vidio u krdu slonova ostali slonovi tuguju za onime koji je bolestan ili se bori za život. Danas ljudi gledaju jedni druge kao najvećeg neprijatelja.