Sportskim zaljubljenicima u doba ove pandemije sve više nedostaju utakmice Premiershipa, Primere, Prve HNL, ma ustvari, utakmice svih tih natjecanja. No, iako bismo možda pomislili drukčije, svijet sporta ipak nije do kraja stao, u nekim zemljama još se uvijek igra. Tako ovih dana možete pratiti utakmice nogometnih liga Nikaragve, Butana, Tanzanije, Haitija, Burundija, Gambije te lige Svetog Kristofora i Nevisa. Još jedno prvenstvo, i to u Europi, još je uvijek aktivno. Bjeloruska liga igra se, i to pred gledateljima, iako se koronavirus već nalazi u toj zemlji.
U Švedskoj bez gledatelja
Bjelorusi prkose svim zabranama i ograničenjima, a predsjednik Aleksandr Lukašenko, kojeg se često naziva “posljednjim diktatorom u Europi”, naredio je da se nogomet u Bjelorusiji mora igrati. On u pandemiji koronavirusa vidi tek još jednu psihozu.
– Od toga će neki ljudi patiti, a neki profitirati. Svijet luduje, a mislim da je apsolutna ludost zatvoriti granice. Panika nam može naštetiti više od samog virusa.
Predsjednikovi savjeti dosta su neobični. Umjesto da paničari, građankama i građanima naredio je da popiju bar jednu votku svaki dan, idu u rusku kupku nekoliko dana u tjednu te da rade na selu. I to će ih, prema njegovu mišljenju, zaštiti od koronavirusa.
U toj ligi su i dva Hrvata – bivši igrač Dinama i Lokomotive Karlo Bručić od siječnja je u Dinamu iz Minska, a Tin Vukmanić igra u Šahtjoru Soligorsk.
– Ovdje nema neke panike, a mediji čak i ne objavljuju svakodnevne izvještaje o broju zaraženih. Ne mogu baš reći da sam ponosan na to što među zadnjima igramo baš mi, ali čuvam se koliko mogu, ne idem u centar grada, u šoping-centre. Veći dio vremena provodimo u klupskom kampu, koji je izvan grada, tako da smo rizik od zaraze sveli na najmanju moguću mjeru – kaže Bručić.
Bjelorusi su igrali i jučer, a nogometna lopta kotrljala se i travnjacima Švedske. Doduše, oni su ipak malo pametniji jer igraju se samo prijateljske utakmice i to bez gledatelja.
Igra se još uvijek i u Butanu, zemlji tišine, budizma i kraljeva. Mala je to zemlja u brdima Himalaje u kojoj okruženi Indijom i Kinom i relativno odsječeno od svijeta, živi oko 700.000 ljudi. Da se Butan razlikuje od ostalih zemalja, primjećuje se ako se zaviri u Ustav ove zemlje u kojem stoji: “Svaki građanin ima pravo na sreću...” A sreća im je sigurno i uživanje u nogometu.
Ako ste veliki nogometni zaljubljenik, ovih ćete dana uspjeti domoći se nekog streama Gambijske nogometne lige. U Prvoj ligi igra 14 klubova. Najviše osvojenih naslova, 16, ima Wallidan, klub iz grada Banjul. Aktualni prvak je Brikama United. Inače, Gambija je glavna destinacija za ženski seks-turizam. Pretežno sredovječne gospođe iz Europe i Amerike dolaze u gambijska odmarališta u potrazi za “romantičnim” odmorom, na kojem lokalni mladići – poznati kao “bumsters” – razmjenjuju seks za novac, darove ili vize.
Igra se i u Nikaragvi
Ako ste veliki kladioničarski fanatik, ovih ste se dana mogli kladiti i na nogometnu ligu Burundija, zemlje u kojoj su najpopularniji sportovi košarka i atletika, a tek onda nogomet. Prema nekim podacima, Burundi je najsiromašnija zemlja na svijetu. Opterećuju ga, kao i susjednu Ruandu, etnički sukobi većinskih Hutua i manjinskih, ali povijesno dominantnih Tutsija. Glavni izvozni proizvodi su kava i čaj.
Koronavirus se pojavio i u Nikaragvi, no njihove vlasti to nije nagnalo da prekinu sportska natjecanja pa su se tamo i jučer odigrale dvije utakmice nogometne lige.
No bojimo se da su navedene zemlje samo izuzetak i da to neće još dugo trajati...
>>> Pogledajte kako s djecom razgovarati o koronavirusu
a nabesplatno lječenje če doći doma