Kolumna

Isprika nedužnim žrtvama zločina počinjenih i u najpravednijem ratu pobjednika čini još boljim i većim

Foto: Duško Jaramaz/ PIXSELL
Isprika nedužnim žrtvama zločina počinjenih i u najpravednijem ratu pobjednika čini još boljim i većim
06.08.2017.
u 21:30
Na temu isprika krećem od sebe i davne uvrede koju sam nanio maestru Vladimiru Kranjčeviću.
Pogledaj originalni članak

O mrtvima samo dobro – poznata je i više od dvije i pol tisuće godine stara izreka. Starogrčki pisac Diogen Laertije u svom djelu o životima velikih filozofa pripisao ju je Hilonu, jednom od sedmorice spartanskih mudraca iz 5. stoljeća prije Krista.

U 15. stoljeću ta je izreka u europsku civilizacijsku baštinu ušla prevedena na latinski: De mortuis ni nisi bene.Nije to filozof izmislio, nego je zapisao ono što su već i njegovi suvremenici smatrali samorazumljivim ponašanjem. Na sprovodima se ne blati pokojnika, baš kao što ima prigoda u kojima se i o živima govori samo dobro. U zdravicama slavljenicima ne nabrajaju se, osim u šali, njihove mane i propusti. Na zlatnim pirovima ne govori se o bračnim nevjerama, u prigodama dodjela nagrada i proslava jubileja izgovaraju se samo hvalospjevi.

U Jutarnjem listu 1. listopada 2001. ogriješio sam se o to pravilo člankom pod naslovom “Jubilej obmane i prijevare”, a slavljenik kojeg sam uvrijedio tužio je sudu i mene i novine. Želim pisati o isprikama i oprostu pa krećem od sebe. Bio je to dirigent Vladimir Kranjčević, koji je tih dana na Varaždinskim baroknim večerima slavio 40. obljetnicu umjetničkog rada. Bio sam uvjeren da sam u pravu, da su sve okolnosti i namjere organizatora upravo onakvi kakvima sam ih ja vidio i nisam nimalo vodio računa o osjećajima slavljenika. Tako sam svjedočio i na sudu i nakon toga vremenom zaboravio taj proces o čijem tijeku i ishodu nikada nisam bio obaviješten. Sve donedavno, kada sam dobio presudu višestupanjskog suda donesenu 16. lipnja ove godine (koja brzina!) u kojoj sam proglašen krivim i obveznim tužitelju isplatiti poveću novčanu naknadu. I to samo ja jer novine su u međuvremenu dobile novog vlasnika koji s tim slučajem nema ništa.

Moj bivši dragi profesor s Muzičke akademije Vladimir Kranjčević i ja godinama nismo razgovarali niti smo se pozdravljali. Ali, u međuvremenu smo obnovili komunikaciju, sretali se i sve srdačnije razgovarali, nikada ne spomenuvši taj slučaj. Usprkos tipičnoj pravničkoj sumnjičavosti odvjetničkog ureda koji me zastupao, nas dvojica smo slučaj riješila jednim razgovorom. U duhu odnosa međusobnog poštovanja, koji smo u međuvremenu obnovili, maestro Kranjčević je učinio velikodušnu gestu: odrekao se svih u njegovu korist dosuđenih potraživanja.

Pišem o tome bez njegova znanja, na svoju ruku. Ni sud ni maestro Kranjčević od mene nisu tražili bilo kakvo javno očitovanje. Ipak, smatrajući to pravednim i potrebnim, upućujem na ovaj način profesoru Kranjčeviću svoju javnu ispriku. I zahvalnost. Kako na velikodušnoj gesti prema meni osobno tako i na svim njegovim godinama ustrajnog rada na polju hrvatske glazbene kulture, o kojima je lijepo govorila i intendantica zagrebačkog HNK kada se ondje proljetos maestro Kranjčević, dirigirajući Verdijev Requiem, oprostio od dirigentskog pulta.

Na žalost, okolnosti i događaji zbog kojih upravo danas, 5. kolovoza 2017., želim pisati o isprikama i oprostu mnogo su teže, ozbiljnije i diraju vrlo duboke osjećaje mnogo većeg broja ljudi nego jedan dirigentsko-kritičarski sudski spor. Danas Republika Hrvatska slavi veliki praznik koji za mnoge ljude znači povratak vlastitom domu nakon godina rata, okupacije, izgnanstva, razaranja i nesreće. Ovo je i dan sjećanja na sve poginule hrvatske branitelje. No, dio javnosti uzburkala je, mnoge i uvrijedila i razjarila Inicijativa mladih za ljudska prava Hrvatske da se naša država ispriča za sve civilne žrtve ratnih zločina i osvetničkog razaranja imovine počinjenih tijekom opravdane vojne akcije oslobađanja hrvatskog teritorija i nakon nje. Mladi ljudi koji stoje iza takve peticije u to vrijeme su bili djeca, ili još nisu bili ni rođeni. Njihove su pobude plemenite, oni od pobjednika traže velikodušnost, oni očekuju da se i u trenutku slavlja sjetimo svih, ama baš svih, a ne samo “naših” žrtava, poginulih i ubijenih. Inicijativa ima svoj ogranak i u Srbiji, koji od svoje države traži suočavanje sa zločinima počinjenima u njeno ime. I njihove istupe ondje, baš kao i ovih dana kod nas, mnogi nazivaju izdajničkima, pozivaju na njihov progon, strijeljanja i obasipaju ih sotonskim litanijama psovki i uvreda.

Na žalost, mnogi koji ih kod nas zdušno brane i staju uz njihov humanizam, nisu dosljedni. Ako se od Republike Hrvatske i njenih građana traži i očekuje da se na svoj Dan pobjede i domovinske zahvalnosti sjete ispričaju ili barem s trunkom sućutnog pijeteta spomenu na nepravedno i zločinački oduzete živote i razorenu imovinu nedužnih ljudi, onda isto treba činiti i u prigodi obilježavanja nekih drugih obljetnica, recimo Dana antifašističke borbe u šumi Brezovica ili antifašističkog ustanka u Srbu, ili kada se govori o Josipu Brozu Titu.

“Ne, nije u redu doprinos partizana u oslobođenju Europe od fašizma dovoditi u pitanje zbog ustaša koji su stradali kao žrtve poraća”, rekla je ove godine u Brezovici sisačka gradonačelnica. Ne, nije u redu tako govoriti i sve ubijene u komunističkim zločinima, koji su bili nesagledivo većih razmjera nego oni počinjeni na pobjedničkoj strani Domovinskog rata, proglašavati ustašama i svoditi na fusnotu jedne velike pobjede. Ne, nije u redu na proslavi antifašističkog i protuustaškog ustanka u Srbu sve nedužne ljude ubijene u susjednom Borićevcu svesti pod “neke greške”. Isto tako nije u redu delegaciju antifašista koja želi položiti vijenac na spomenik u Borićevcu otjerati nesnošljivošću i mržnjom.

Sagledavanje vlastitih pogrešaka ljude, narode i države čine većima. Nedavno je francuski predsjednik Macron održao antologijski govor na komemoraciji židovskim žrtvama višijevskog režima ne otklanjajući naslijeđe odgovornosti svoje države i naroda. Rekao je da preispitivanje vlastite savjesti, pokajanje i pružanje ruke nije poniženje. Naprotiv: “To znači da stojimo uspravno i da smo snažni.” I da smo ljudi, jednako u svojim porazima, zabludama i pobjedama.

JAMES GANDOLFINI

Bivša supruga je pomahnitala nakon razvoda! Nabrajala starlete s kojima ju je varao i seksualne devijacije u kojima je uživao

Sit javnog pranja prljava obiteljskog rublja, Gandolfini je samo kratko komentirao da u njenim navodima nema istine te da su braku presudili psihički problemi s kojima se odbijala suočiti. Ljubavnu sreću pronašao je u zagrljaju bivše manekenke Deborah Lin. Vjenčali su se u ljeto 2008. u njezinu rodnom Honoluluu, a kum im je bio glumčev sin. Nakon što su postali ponosni roditelji djevojčice Liliane Ruth, činilo se kako su se Gandolfiniju sve kockice posložile. Sudbina je, međutim, za njega imala drukčiji plan.

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 6

KA
kamišar
07:06 07.08.2017.

Istina je da su u Domovinskom ratu pobunjeni Srbi iz Hrvatske, Srbi osvajači iz Srbije i JNA počinili 98% zločina i ubojstava i porušili četvrtinu Hrvatske. Pofuk uporno u svojim tekstovima želi između 2% i 98% staviti znak =. Ne bu išlo...

AP
ante_pustinjak
08:15 07.08.2017.

nevjerojatno je koliko drug pofuk ima sućuti i suosjećanja u svakoj svojoj kolumni za ekstremne ljevičare i ekstremne srbe! uvijek pokušava izjednačiti nemoguće, krivicu "pravedno podijeliti" svejedno što je ona u omjeru 1 naspram 99. da je do kraja odstudirao teologiju valjda bi nešto drugačije rezonirao?! a možda i ne bi, to leži u ljudskoj naravi! nešto je načuo o teologiji oslobođenja pa valjda misli da je to neka vrst ljevičarke, komunjarske teologije i da je i sam krist bio ljevičar a možda čak i gey... zanimljivo je, od druge poražene i agresorske strane ne traži nikakvu ispriku, ne predbacuje im da su prouzročili patnju dijela svoga naroda, jer da nisu započeli rat, ne bi bilo nikakvih žrtava! ništa ne govori o godinama prije oluje kad se pred očima unprofora tamanilo nedužne hrvate i hrvatice (njih oko 600!) i svejedno što je kazao haški tribunal, o 40 i nešto civilnih žrtava, oni su zbroj nabili već na 2.000 (kako kažu starčadi i nejači - vole se razbacivati tim izrazima jer to izaziva zgražanje čitatelja i slušatelja!), broj izbjeglih na preko 400.000 i to će iz godine u godinu samo rasti a što su oni ranijih godina sa svojih ognjišta protjerali isto toliko hrvata i hrvatica, nikom ništa, ujo vuk magare! a pofuče, pofuče, ako je i od tebe, previše je!

MI
mirluk
08:48 07.08.2017.

Hocete li mora jos ? Nema odbi bagro.