Istina o telepatiji

Već se više od stoljeća znanstvenici prepiru oko toga mogu li ljudi komunicirati mislima. Jednima je pomisao da ljudi posjeduju takve psihičke moći smiješna, dok je drugima toliko normalna da uopće ne nalaze vrijednim o tome raspravljati. Eksperimenti se na vodećim svjetskim sveučilištima provode od 1970-ih godina, no rezultati nisu riješili dilemu, već su posvadili i znanstvenike koji su došli do njih. Jedan od pokušaja bili su eksperimenti "ganzfeld".

Opušteno stanje
Taj njemački izraz znači "cijelo polje", nastao je sredinom 1970-ih, kada su istraživače psihičkih fenomena zainteresirali izvještaji o telepatskim iskustvima tijekom meditacije. Drevne istočne religije poput budizma takve događaje smatraju rutinskima i čak upozoravaju svoje učenike da ne budu zbunjeni kad naiđu na njih. Parapsiholozi su zato posumnjali kako je moguće da su kod telepatije "signali" možda vrlo slabi te ih normalna moždana aktivnost zagušuje.

Zato te signale lakše prepoznaju oni koji se nalaze u vrlo opuštenom stanju. Tako je nastala ideja o testovima telepatije na ljudima koji se nalaze u relaksirajućem tzv. cijelom polju ("ganzfeld") svjetla, zvuka i topline.

Ispitanici provedu oko 45 minuta u posebnoj izoliranoj sobi zavaljeni u meki naslonjač sa slušalicama na ušima. Puštaju im se relaksirajući zvukovi valova koji se razbijaju o obalu, a oči su im pokrivene posebnim filtrima koji propuštaju samo meko ružičasto svjetlo.

U ranim ganzfeld-eksperimentima u testovima telepatije ispitanik je trebao pogoditi koju sliku (od četiri nasumce uzete iz velike baze slika) "pošiljatelj" pokušava emitirati mislima. Statistički, nasumičnim pogađanjem, trebao bi imati 25 posto pogodaka, a ako telepatija postoji, onda bi pogođenih slika trebalo biti više.

Američki parapsiholog Charles Honorton, jedan od pionira ganzfeld-metode, 1982. godine analizirao je rezultate prvih istraživanja.

Telepatija postoji
Postotak pogođenih slika nadmašio je 30 posto. Nije to bio velik efekt, ali statistika je govorila da nije riječ o slučajnosti. Zaključio je da je telepatija dokazana. Nisu svi dijelili njegovo mišljenje. Upozoravali su na tzv. osjetilnu propusnost  tj. neki ključ po kojem bi primatelj mogao zaključiti koje mu slike pošiljatelj šalje - ili čak otvorenu prijevaru.

Honorton je na optužbe odgovorio udruživanjem s glavnim skeptikom, psihologom profesorom Rayom Hymanom sa Sveučilišta Oregon. Njih su dvojica 1985. pregledali sve dotad provedene ganzfeld-studije i ustanovili da se u čak 80 posto njih dogodio "statistički značajan dokaz" te da su mnogi ispitanici pogađali u 37 posto pokušaja. Bio je to impresivan dokaz.

Honorton i Hyman dali su zajedničku izjavu u kojoj su potvrdili da, ukupno gledano, postoji neobičan efekt za koji ne postoji razumno objašnjenje. Izjavili su i to da buduća istraživanja telepatije trebaju biti još stroža jer u dotadašnjim oblicima ganzfeld-eksperimenata još ima previše rupa.

Ovakva suradnja skeptika i istraživača bez presedana dala je poticaj novim kriterijima u eksperimentima. Istraživači su se počeli koristiti automatizmom kompjutora, koji je nasumce birao slike - sve kako bi se što više smanjio ljudski utjecaj.

Novi testovi
Godine 1987. Honorton se opet bacio na posao i metaanalizom (statističkom tehnikom za otkrivanje iznatprosječnih rezultata na velikom broju studija) proučio rezultate stotinu autoganzfeld-testova. Rezultat je bio slabiji nego prije pet godina ali je bio tu - ljudi su pogađali 34 posto slika i tu nije moglo biti riječi o sreći.

Kasnih devedesetih mnogi parapsiholozi i znanstvenici još su tvrdili da telepatija nije dokazana. Julie Milton i Richard Wiseman proučili su rezultate tridesetak novih autoganzefeld-testova i zaključili da oni zajedno ne dokazuju telepatiju.

No, pregled tih studija, koji je napravio profesor Daryl Bem sa Sveučilišta Cornell (u kojemu je bilo uključeno i novih 10 autoganzfeld-eksperimenata) u kombinaciji s prvih trideset pokazao je isti rezultat kao i prije - da postoji statistički pomak više od 30 posto, koji dokazuje postojanje telepatije.

Branitelji telepatije objašnjavaju da se tek na velikom uzorku dokazuje postojanje malog efekta pa nema smisla proučavati pojedine studije odvojeno. Postoci veći od 25 posto ne mogu se očekivati na skupini ispitanika koju čini samo četrdeset ljudi. Tek kad se u metaanalizi prouči puno studija, slabi signal telepatije postaje vidljiv.

I dalje nevjerica
Neki istraživači došli su do zaključka da budućnost parapsihologije leži u otkrivanju ljudi koji su se u autoganzfeld-testovima pokazali posebno uspješnima. Takve treba tražiti među kreativnim i umjetnički orijentiranim ljudima. Tijekom istraživanja edinburškog Sveučilišta glazbenici su postigli čak 56 posto pogodaka.

U isto vrijeme, na Sveučilištu u Northamptonu metodom autoganzfeld znanstvenicima nije uspjelo dokazati postojanje telepatske veze između parova.
Zaključiti se može sljedeće: prema standardima konvencionalne znanosti, dokazi koji govore u korist telepatije su iznenađujuće jaki.

Usprkos tome, telepatija je još daleko od toga da postane dijelom "prave" znanosti. Jer, iznimne tvrdnje zahtijevaju i iznimne dokaze.