Ministarstvo uprave na svojoj je web-stranici likovalo što je Ustavni sud odbio zahtjev Grada Vrgorca za ocjenu ustavnosti “lex šerif” objavivši kako je i jedan od naših vodećih stručnjaka za lokalnu samoupravu i predstojnik Katedre za upravnu znanost pravnog fakulteta u Zagrebu prof. dr. sc. Ivan Koprić “fulao temu”.
I to govori da se politika prema znanosti odnosi kao prema suparniku!?
Riječ je zloupotrebi internetske stranice državne institucije za politički obračun sa znanošću i strukom. Tako se ne njeguje javna demokratska rasprava temeljem argumenata znanosti i struke. Nije to dobro za kvalitetu javne i političke komunikacije i razvoj demokracije.
Je li pretjerano reći da ste persona non grata od kada Ministarstvo uprave vodi Lovro Kuščević? Je li vam se to događalo i u vrijeme drugih ministara?
U Ministarstvu uprave tijekom radnog vijeka proveo sam puno svojeg vremena, popodneva i večeri, pomažući oko raznih pitanja. Surađivao sam i još surađujem i s drugim ministarstvima, državnim i javnim tijelima. Kad god su me zvali oko stručnih stvari odazvao sam se, a to ću i dalje činiti. Možda u ovih desetak mjeseci nije bilo potrebe da me zovu u Ministarstvo uprave.
Jeste li zbog te nesvakidašnje objave formalno tražili objašnjenje od premijera Andreja Plenkovića, ili poduzimali što drugo?
Nisam tražio formalno objašnjenje, ali mislim da je premijer upoznat s tim slučajem. Bilo bi dobro da pokaže da je dijalog znanosti i politike moguć i poželjan.
Inače, vi nemate ništa sa zahtjevom o ocjeni ustavnosti?
Ne. Surađivao sam s g. Kovačićem dok je bio ministar, ali s Mostom ne. Pitali su me iz Vrgorca smiju li koristiti moj rad kao prilog zahtjevu, to sam dopustio. Inače, sporno je do kada i kako načelnik smije povući prijedlog proračuna. Ustavni sud krajnje je formalistički „zaboravio“ da načelnik sam odlučuje o svemu što radi i da može reagirati trenutačno, dok je vijeće ograničeno pravilima o radu radnih tijela, sazivanju sjednica, slanju poziva, i sl. kojih se mora pridržavati, a zbog kojih ne može reagirati na načelnikove radnje ni približno istom brzinom. Ne vjerujem da sucima Ustavnog suda to nije jasno. Zakonom je zato trebalo propisati do kad najkasnije načelnik smije povući proračun i kako, da bi vijeće imalo vremena reagirati. Trebalo je spriječiti i druge zloupotrebe kao što je ona u općini Muć, u kojoj je načelnik predložio proračun, ali predsjednik vijeća, koji je s njim u političkoj vezi, nije sazvao sjednicu vijeća. To će se morati regulirati. U protivnom će biti sve više zloupotreba.
Čini se da ni argumentacija neustavnosti tzv. vacatio legis iz vašeg znanstvenog rada ne bi promijenila zaključak Ustavnog suda o tome. Vaše obrazloženje neustavnosti Ustavnom sudu je “osobito opravdan razlog” da zakon stupa na snagu dan nakon objave, odnosno argument za njegovu ustavnost?
Ustavni sud time tvrdi da vacatio legis nije potreban. To proturječi njihovom važnom zahtjevu Hrvatskom saboru iz izvješća iz lipnja 2006. godine. Osim toga, sam tzv. lex šerif propisuje rok od 60 dana, koji je istekao tek 12. veljače 2018., u kojem se lokalni statuti moraju uskladiti s njim, što znači da su vijeća bila prisiljena donositi proračune za 2018. na način koji nije usklađen ili sa statutom ili sa zakonom. I na kraju, ako se vijeće po tom istom zakonu treba sastati najmanje jedanput u tri mjeseca, onda se vacatio legis nije smio odrediti kraće od tri mjeseca jer kako će inače vijeće izmijeniti statut nego na sjednici? Tek bi to značilo da se poštuje standarde vladavine prava i pravne sigurnosti.
Bi li onda i izborna pravila bilo moguće promijeniti u započetom izbornom procesu?
Analogija koju spominjete je ispravna. Čini mi se da malo tko kod nas razumije važnost lokalne demokracije za kvalitetu demokracije uopće. Kamo idemo ako Ustavni sud štiti promjenu pravila utakmice u drugom poluvremenu? Ne zaboravimo, postupak donošenja lokalnih proračuna počeo je 15. studenoga, mjesec dana prije stupanja na snagu zakona.
U vašem se radu i zabranjena retroaktivnost “lex šerif” ističe kao razlog neustavnosti, ali kako predlagatelj to nije zahtijevao, ni Ustavni sud time se nije bavio. Znate li je li netko drugi iskoristio vaše znanstvene teze i zašto vi niste tražili ocjenu ustavnosti?
Znam za dva prijedloga, ali ne znam tko je što koristio. Poznato je da sam čitavo vrijeme javno kritizirao namjeru, razloge, a na kraju način i sadržaj izmjena zakona. Činio sam to ozbiljno, argumentima, brojkama i utemeljenim predviđanjima. Kad je izmjena donesena, ponukan brojnim upitima te osjećajući obavezu prema znanstvenoj, stručnoj, političkoj i općoj javnosti, prema svim građanima, napisao sam rad koji je recenziran i objavljen. Svima je sada na raspolaganju. Time je moja uloga znanstvenika ispunjena. Možda sam čak radio i više nego što se u Hrvatskoj očekuje od znanstvenika. No to ne uključuje podnošenje prijedloga za ocjenu ustavnosti zakona. Zašto? Zato što je riječ o ustavnom pravu građana na lokalnu samoupravu, za koji interes moraju pokazati sami građani, njihove udruge, politički akteri, lokalna vijeća. Kvaliteta demokracije ovisi o njihovu angažmanu.
U svakom slučaju i to što je neki zakon ustavan ne znači i da je dobar?
Ustavni sud zasad smatra da dvije osporene odredbe izmjena zakona nisu neustavne. Što je s prigovorom retroaktivnosti u donošenju lokalnih proračuna za 2018. (daljnje godine nisu sporne) i drugim prigovorima, to nije ocjenjivao. Ustavni sud uz drugačiju argumentaciju može ponovno odlučivati i o istim odredbama. Vidjet ćemo. Uz to, nerijetko se zaboravlja da Ustavni sud nije tijelo koje utvrđuje istinu, rezultate znanstvenog rada i istraživanja, svrhovitost i primjerenost zakona te njihovu kvalitetu za postizanje dugoročnih ciljeva. On je specifično pravno-političko tijelo s ulogom određenom Ustavom. Tako ga treba i doživljavati.
Stručan i neovisan kao Zelić