HDZ upravo ubire danak izmjena Zakona o lokalnoj samoupravi, odnosno donošenja “lex šerif”. Vlastitog šerifa Alojza Tomaševića u Požeško-slavonskoj županiji tri mjeseca nisu uspjeli nagovoriti na ostavku (jer nemaju mogućnosti da ga sruše), da bi im se on naposljetku narugao – izišao iz stranke, ali ostao na poziciji župana.
HDZ je u izmjene zakona išao kako bi, tvrdili su, omogućili političku stabilnost i spriječili da se izravno izabrane lokalne čelnike olako ruši na proračunima, a realno su umjesto šerifa dobili faraone.
U to su se najbolje uvjerili na slučaju župana Tomaševića jer im je jedini alat u borbi s optuženim za obiteljsko nasilje bio kumiti ga i moliti. Politika se ne vodi po principu preklinjanja, nego zakoni moraju omogućiti alate da se i izravno izabrane lokalne čelnike može smijeniti ako su svojim postupcima izašli izvan svih okvira. Tomašević s formalnom optužbom za obiteljsko nasilje to svakako jest.
Do “lex šerif” gradonačelnike/načelnike/župane moglo se rušiti na proračunu, a iako to nije bilo najspretnije rješenje opoziva čelnika, ipak je bio instrument obuzdavanja lokalnog moćnika.
Sada, ako lokalni parlament ne usvoji proračun, onda predstavničko tijelo ide na izbore, a čelnik tek ako mu ni novoizabrani parlament ne usvoji proračun. Vrh HDZ-a ispao je i smiješan jer su nakon tri mjeseca promptno odlučili Tomaševića izbaciti iz stranke nakon što je on sam rekao da izlazi iz HDZ-a.
No poruka tog izbacivanja jest da za Tomaševića više nema povratka u HDZ jer se više ne radi o tome je li nevin u slučaju obiteljskog nasilja, nego o njegovoj opstrukciji stranačke odluke.
Jedina opcija koja je HDZ-ovim skupštinarima u ovoj godini preostala jest da dvije trećine zastupnika u Skupštini iniciraju refrendum za njegov opoziv. No na referendum, da bi bio valjan, mora izaći više od 50 posto upisanih birača, a to je iznimno teško.
Praktički neostvarivo jer gotovo nijedan lokalni referendum nije uspio. Tomašević će zahvaljujući HDZ-u na plaći župana i dalje lijepo živjeti...
Pošto članak ?