Ivo Sanader: Od siromaštva i erotskih fotografija do skupih satova i politike

Nakon što je bivši premijer Ivo Sanader nedavno na suđenju otkrio kako je zarađivao velik novac, među ostalim i prodajom erotskih fotografija, o tome se oglasio i Dario Juričan. On je objavio uz status i fotografiju vidno mlađeg Sanadera u tramvaju. Kako je naveo, priložio je fotografiju koja potvrđuje navode Ive Sanadera da je prije devedesetih zarađivao znatan novac. 

Tom prilikom prokopali smo po bogatoj i nevjerojatnoj biografiji bivšeg hrvatskog premijera.

Porijeklom Talijan

Ivo Sanader bio je intendant HNK u Splitu, ministar znanosti, predstojnik Ureda predsjednika Republike, zamjenik ministra vanjskih poslova, međunarodni tajnik HDZ-a, predsjednik HDZ-a, vođa oporbe i predsjednik Vlade RH punih šest godina. Gotovo cijelo desetljeće dominirao je hrvatskom političkom scenom ili kao vođa oporbe ili kao najmoćniji čovjek u državi, a o njegovu privatnom životu znalo se vrlo malo. 

Rođen je 8. lipnja 1953. u Splitu. Njegova obitelj porijeklom je iz mjesta Dugobabe ispod planine Kozjak. Sanaderi se prvi put spominju u Dugobabama, malom i siromašnom selu na krševitim obroncima sjevernog Kozjaka. Bili su “contadini”, seljaci, koji su se bavili poljodjelstvom i stočarstvom. Prema obiteljskoj legendi, podrijetlom su iz Italije. Ne zna se kad su se doselili u Dugobabe, ali se u povijesnim vrelima prvi put spominju u katastru Dugobaba iz 1830., kad su rađeni upisnici za kuće i zemljišne čestice. U dokumentima se u to vrijeme spominje devet “komšiluka” u Dugobabama, među kojima su Veliki Sanaderi i Mali Sanaderi. Budući da su genski bili niski, preci bivšeg hrvatskog premijera podrijetlom su iz Malih Sanadera.

Njegov djed Jure je bio „likar“. Liječio je mještane pripravcima od kore drveća i ljekovitim travama. Oženio se sa sestrom Ante Topića Mimare. Imali su osmero djece. Njegov otac Ante se kao 17-godišnjak nakon pada NDH našao na Križnom putu. Bio je u logoru Šentvid pokraj Ljubljane.  Početkom pedesetih oženio se s Ivankom Vučicom. Dobili su petero djece. Njegov otac najprije je bio soboslikar a potom samouki vodoinstalater. S obitelji se preselio u Plinarsku ulicu u Velom Varošu, u središtu Splita. 

Prema svjedočenju bivših susjeda, živjeli su prilično siromašno, na samom socijalnom dnu. Problem je bio i u tome što je njihov otac Ante volio popiti i bio pomalo “rabijatan”. No, bogobojazna Ivanka potražila je i dobila pomoć Crkve, posebno časnih sestara klarisa. Zbog neimaštine Ante Sanader okušao je sreću u Njemačkoj, kamo je otišao na rad. Zbog toga se njegova obitelj, k tome još i vjernička, našla na udaru ideoloških komunističkih čistunaca u Splitu. Život u težačkom i radničkom kvartu Veli Varoš imao je i svojih prednosti. Osnovna škola, koju je Ivo Sanader upisao 1960., bila je udaljena samo dvjestotinjak metara, a Hajdukov Stari plac 500-tinjak metara.

Nadaren mladić

Ivo Sanader bio je odličan učenik u osnovnoj školi, ali, prema pričanju njegovih nastavnika, zatajan. Nakon završetka osnovne škole, pobožna majka Ive Sanadera zamolila je svećenike da joj sina prime u crkveni internat (sjemenište). Razlog je bio siromaštvo, a ne ideologija. Ivanka Sanader je, posredovanjem crkvenih krugova, svu svoju djecu poslala u sjemenište, gdje su imali besplatan stan i hranu. Nije bilo drugog načina da ih školuje. Svi su joj sinovi završili Nadbiskupijsku klasičnu gimnaziju i bili u sjemeništu. Ivo Sanader se u gimnaziji, koju je upisao školske godine 1968./1969., istaknuo kao odlikaš. Njegovi školski kolege pamte ga i kao odličnog nogometaša, nadarenog jezičara i vrsnog i prepotentnog polemičara. Sanaderu su pomalo na živce išli ostali dječaci u sjemeništu, koji su uglavnom bili sa sela i kojima je socijalizacija u gradu teško išla.  Profesori u gimnaziji protežirali su, na neki način, Ivu Sanadera i polagali u njega velike nade.

U generaciji Ive Sanadera od poznatih osoba u hrvatskom društvu bili su don Anđelko Kaćunko, Radoslav Dodig, prof. klasičnih jezika i poznati pobjednik na kvizovima, Augustin Bašić, urednik na HRT-u, te poznati svećenici Splitsko-makarske biskupije. U gimnaziji se razvio intelektualni potencijal Ive Sanadera, što je primijetio i njegov duhovnik don Ante Jurić, koji je poslije postao biskup. No, crkvenoj hijerarhiji smetalo je Sanaderovo buntovništvo i liberalizam. Usto, Sanader je bio jedan od pokretača i urednika “Navještenja”, mjesečnika Nadbiskupijskog sjemeništa, u kojem je objavio zapažene članke i intervjue. U to vrijeme, među sjemeništarcima u svojoj generaciji, samo Ivo Sanader nije imao komplekse djevojaka. Za vrijeme gimnazije, vjerojatno u 4. razredu, upoznao je i godinu dana mlađu Mirjanu Šarić, kojom će se poslije oženiti. Završivši gimnaziju, samo je nekoliko sjemeništaraca iz Sanaderove generacije upisalo studij bogoslovije. Sanader je s don Anđelkom Kaćunkom proveo godinu dana na splitskoj bogosloviji, a onda otišao u vojsku, u Pulu.

Ženi se 1978. s Mirjanom Šarić. Nakon toga oboje odlaze na studij u Innsbruck. Ona upisuje arheologiju a on upisuje komparativnu književnost i romanistiku. Diplomirao je 1982. na temu „Nazor u djelu kazališnog redatelja Jeana Anouilha“. Tada se oboje vraćaju u Split. Sanader prvi posao dobiva  u marketinškom odjelu Dalmacijaturista. Potom 1983. prelazi u izdavačku kuću Logos gdje postaje programski urednik. Godine 1988. glavni je i odgovorni urednik. Tada dobiva otkaz. Potom odlazi u Austriju gdje osniva dvije privatne tvrtke. 

Biznis s erotikom

Radi u agenciji Meyer press koja je  dostavljala erotske fotografije zagrebačkom magazinu „Start“. Nadalje, 1990. u Innsbrucku osniva ogranak HDZ-a. Tako ostvaruje kontakt s predsjednikom Franjom Tuđmanom. U Split se vraća 1991. gdje je imenovan za intendanta Hrvatskog narodnog kazališta. Na izborima 1992. izabran je za saborskog zastupnika. Ulazi u Vladu Hrvoja Šarinića kao ministar znanosti. 

Početkom siječnja 1993. prelazi u Ministarstvo vanjskih poslova gdje postaje zamjenik ministra. Od 1995. do 1996. obnašao je dužnost predstojnika Ureda predsjednika RH. Istovremeno je bio i glavni tajnik Vijeća obrane i nacionalne sigurnosti (VONS). Međutim,Tuđman ga smjenjuje s te dužnosti i vraća u MVP na staru funkciju. 

Na splitskoj Rivi 2001. održao je žestok govor braneći generala Mirka Norca protiv kojeg je bila podignuta optužnica zbog ratnog zločina. Na VII. općem saboru HDZ-a 2002. pobijedio je svog protukandidata Ivića Pašalića i došao ne čelo te stranke. Poslije su Branimir Glavaš i Ivo Drmić tvrdili kako su oni ukrali nekoliko stotina glasova i tako osigurali pobjedu Sanaderu. Na parlamentarnim izborima 2003. HDZ ostvaruje pobjedu i Sanader postaje predsjednik hrvatske Vlade. Surađivao je bespogovorno s Haaškim sudom. Na izborima 2007. osvaja novi mandat. Iznenada se povlači 1. srpnja 2009. Za svoju nasljednicu predložio je Jadranku Kosor. 

Kada su se protiv njega počele voditi istražne radnje, pokušao je početkom siječnja 2010. ponovno preuzeli vlast u stranci. Izbačen je 4. siječnja 2010. U listopadu te godine ponovno je aktivirao saborski mandat kako bi bio zaštićen zastupničkim imunitetom od  kaznenog progona. Kada mu je u Saboru skinut imunitet, pobjegao je najprije u Austriju, a potom u Njemačku. Uhićen je u Austriji, priveden u Salzburgu, a potom prebačen u Remetinec. Bio je dugo vremena u pritvoru, a potom je pušten da se brani sa slobode nakon što su njegovi prijatelji svojom imovinom jamčili da će se pojaviti na sudu. 

Protiv njega je podignuto pet optužnica. Nepravomoćno je osuđen na 10 godina zatvora zbog primanja mita od mađarske kompanije Mol u zamjenu za predaju upravljačkih prava u Ini. U tijeku je suđenje u slučaju Fimi Media, izvlačenja novca iz državnih tvrtki za financiranje HDZ-a.  

Život na visokoj nozi i optužnice

Objavio je dvije knjige: "I ružičasto je crno" te "Fenomen parfema". Zajedno s Antom Stamaćem sastavio je antologiju hrvatske ratne lirike „U ovom strašnom času“. Član je Društva hrvatskih književnika i hrvatskog P.E.N. centra. Govori četiri strana jezika: njemački, talijanski, engleski i francuski. 

Volio je skupe satove, skupljao je vrijedne umjetničke slike. U Zagrebu je najprije kupio jedan stan u zgradi u Kozarčevoj ulici a potom je kupio sve stanove. Godine 2007. odlikovan je medaljom Slobodne države Bavarske (Bayerischer Verdienstorden). Predsjednik Stjepan Mesić 2008. ga je odlikovao Veleredom kraljice Jelene s lentom i Danicom. 

Njegova supruga Mirjana radi na Odjelu za arheologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Jedan brat mu je svećenik, jedan je prosvjetni radnik, a sestra je redovnica. Sa suprugom ima dvije kćeri, Petru i Brunu. Petra je završila Dramsku akademiju i bavi se glumom, a Bruna je diplomirala medicinu s prosjekom ocjena 4,9. Volontirala je u Keniji pomažući siromašnima.