U 20 godina javni dug Hrvatske porastao je šest puta, s 50 na gotovo 300 milijardi kuna! Politički uspon Zorana Milanovića ponovo je podgrijao polemike da je Milanovićeva Vlada bila najrastrošnija. Podaci su ipak ponešto drukčiji. Lider po povećanju javnog duga bila je HDZ-ova Vlada iz mandata Ive Sanadera i njegove nasljednice Jadranke Kosor za čijeg je četverogodišnjeg razdoblja (2008.-2011.) javni dug skočio za 95 milijardi kuna, a u dva mandata se više nego udvostručio. Milanovićev pečat pokriva oko 73 milijarde kuna, Račanov oko 40 milijardi, a Plenkovićev oko 15 milijardi kuna.
Poluvojna ekonomija
Ekonomisti, međutim, upozoravaju da je puko prebrojavanje javnog duga poput zbrajanja krušaka i jabuka.
– Makroekonomski, riječ je o različitim ambijentima. Smislenije bi bilo ocjenjivati reforme i njihove domete na dugoročni rast – kaže analitičar Ekonomskog instituta Željko Lovrinčević.
– Razdoblje Ive Sanadera bilo je razdoblje zaduživanja za infrastrukturne projekte koje je financirala hrvatska država, bilo je i racionalnih i neracionalnih ulaganja – ističe Željko Lovrinčević. Milanovićeva je Vlada zemlju vodila u razdoblju izrazito duboke financijske krize, kada su se deficiti koristili za održavanje financijskog sustava i čuvanje zemlje od potpunog kaosa.
– Bilo je to razdoblje rekordno visokih kamatnih stopa, za razliku od sadašnje situacije kada su niske kamate umjetno stvorene. Ta su razdoblja gotovo neusporediva i po izvorima financiranja i po cijeni kapitala – kaže Lovrinčević. Sanader i Milanović nisu imali na raspolaganju europska sredstva kao što ih ima sadašnja Vlada, koja je makroekonomski najuspješnija jer javni dug pada mjereno udjelom u BDP-u, ako se ne računa kratko razdoblje Tihomira Oreškovića, No, nisu se iskazali po strukturnim reformama.
– Gleda li se operativni dio, najteže je bilo upravljati državom u Račanovo vrijeme, bila je to heterogena koalicija s kojom je tadašnja Vlada prešla iz poluvojnog modela funkcioniranja države na civilnu ekonomiju. Tad je bilo i najviše pomaka u strukturnom smislu – smatra Lovrinčević.
Lijeve vlade češće su ulazile u sukobe sa sindikatima jer su morale uvoditi restrikcije, za razliku od HDZ-ovih koje su bile ležernije u širenju javnog sektora.
Docent s Ekonomskog fakulteta Zagreb svojedobno je stope rasta u Hrvatskoj uspoređivao s rastom u ostalim tranzicijskim zemljama za kojima Hrvatska kaska oko 30 posto. Paradoksalno, ali najviše je Hrvatska zaostajala u prvom mandatu Sanaderove Vlade, od 2004. do 2007 godine, kada je naša ekonomija rasla oko 14 posto sporije od drugih, za razliku od najuspješnije Račanove Vlade gdje je to zaostajanje bilo oko dva posto. Račanova je Vlada u svom mandatu digla BDP oko 18 posto, te je tada Hrvatska rasla brže od Češke, Slovačke, Mađarske i Slovenije, što iz današnje perspektive zvuči kao znanstvena fantastika. Unatoč tome što je to razdoblje prve Sanaderove Vlade obilježeno stopama rasta od 4-5 posto godišnje i smatra se zlatnim godinama jer je BDP rastao oko 17 posto, gospodarstva ostalih deset zemalja digla su svoj BDP oko 31 posto. Zaostajanje u mandatu Milanovićeve Vlade produbilo se dodatnih devet postotnih poena.
Gorak okus
– Pojedine skupine koje su zacementirale svoj privilegirani položaj drže ga uspješno zadnjih dvadeset godina, pozicija umirovljenika relativno se pogoršava, nezaposlenost je smanjena zahvaljujući iseljavanju, a država je dospjela u suficit u međunarodnoj razmjeni zahvaljujući doznakama iz inozemstva – kaže Lovrinčević.
Gleda li se cjelina, posljednja dva desetljeća Hrvatska je prilično neuspješna ekonomska priča, s ozbiljnom stagnacijom u odnosu na prosječne razine razvijenosti Europske unije. Ostale tranzicijske zemlje popele su se na približno 80 posto prosječnog BDP-a EU, za razliku od Hrvatske koja pleše između 59 i 63 posto, masovno gubi stanovništvo, radi čega i smanjenje javnog duga u relativnim usporedbama, mjereno udjelom u BDP-u, ostavlja gorak okus u ustima. Ostaje za zabilježiti da je kratki mandat Tihomira Oreškovića obilježen smanjenjem javnog duga u apsolutnom iznosu za oko četiri milijarde kuna.
Sve vlade od samostalnosti Hrvatske rade i radile su na ekonomskom uništavanju Republike Hrvatske. Sve političare koji sjede i koji su sjedili u tim vladama treba osuditi zbog nesavjesnog poslovanja i poslati na 40 godina u Lepoglavu.