Pakistanac Wasal Kamal (41) doselio se u Zagorje zbog – ljubavi. Rodni grad Lahore, koji ima tri puta više stanovnika nego cijela Hrvatska, taj je kompjutorski programer, instruktor fitnessa, dizajner interijera, igrač kriketa, model i glumac ostavio i zbog Danijele Pavić, profesorice geografije i povijesti iz Krapine, doselio se u Oroslavje.
Kockasti dres s brojem 81
– Zbog ljubavi sam ostavio sve što sam imao, posao, prijatelje, obitelj, roditelje... Mi kažemo "zapalio sve svoje brodove iza sebe", odlučio otići u Hrvatsku i početi od nule – govori Wasal. Danas igra kriket za hrvatsku kriketsku reprezentaciju, nosi kockasti dres s brojem 81, u džepu mu je hrvatska putovnica, njihov sin Jakob ide u školu u Oroslavju, a Wasal govori "kaj"...
– I alergiju na ambroziju sam ovdje dobio, to u Pakistanu nikad nisam imao – smije se Kamal i nastavlja svoju priču:
– Zagorje je prekrasno, lijepo, zeleno, čisto, ljudi su tako dragi. Susjed Slaven iz Oroslavja vozač je kamiona, odličan tip. Pomažemo jedan drugome kad god stignemo, tu je i susjeda, doktorica Jadranka Pešt, koja ima Pub 1829. u centru Oroslavja, i ona mi pomaže. Nju sam prvu i upoznao kad sam došao u grad. Kad sam sa sinom Jakobom gledao WRC utrke, u kafiću sam mu uzeo sok od naranče, no nisam mogao do bankomata jer su automobili jurili, nije se moglo preko ceste. Odmah su mi rekli. 'Nije problem, susjed, platit ćete sutra'. Prihvatili su me – govori Wasal.
A zagorska hrana?
– Danijela sjajno kuha, jedem i bažul, varivo, mlince, bučnicu... A ja pripremam pakistansku hranu.
Otac vam je poznati pakistanski glumac?
– Jest, zove se Khurshid Kamal, zaista je hodajuća legenda u mojoj zemlji. Počeo je s glumom na televiziji, zatim u kazalištu i u filmovima. Nakon godina karijere, napustio je šoubiznis i počeo pisati poeziju, izdao je 14 knjiga. Poznat je u cijelom Pakistanu.
Što ste radili u Pakistanu prije nego što ste došli u Hrvatsku?
– Završio sam programiranje, no okrenuo sam se dizajnu interijera, uredio sam interijere 25 kuća, bio je to odličan, uhodan posao. Ovdje je problem – novac. Rijetko tko plaća, toliko sam puta u Hrvatskoj radio a da nisam dobio plaću da se već skupilo 65 tisuća kuna koje mi poslodavci nisu isplatili. Radio sam 16 različitih poslova. Od kuhara, konobara, što god se moglo. No, plaće su bile rijetke. To nije u redu.
Kako ste navukli kockasti dres kriketske reprezentacije?
– Igram kriket od 15. godine. Bio sam fitness trener pakistanske reprezentacije. Na prvom spoju s današnjom suprugom Danijelom, otišli smo na utakmicu kriketa pakistanske reprezentacije. Devet godina već igram kriket u Sesvetama, u klubu Zagreb Sokol, a osim što igram za hrvatsku reprezentaciju, imam i trenersku licencu druge kategorije, što znači da mogu trenirati bilo koji klub na svijetu. Jedan sam od dvojice ICC-ovih instruktora za buduće trenere kriketa, danas ja drugima dodjeljujem licence. Volio bih da više Hrvata igra kriket, da mladi u tom sportu stasaju, bit ćemo još i jači. Puno nas danas za Hrvatsku igra iz Indije, Pakistana, Bangladeša, Afganistana, JAR-a... Moja je misija u Hrvatskoj promovirati kriket, da klinci igraju u nacionalnoj momčadi, a ne mi rođeni u tuđini.
Glavni glumac i za Netflix
Uskoro biste trebali glumiti i u Netflixovoj seriji. O čemu se radi?
– Riječ je o hororu, trebao bi se na proljeće početi snimati u Lici, a jedna od glavnih uloga bit će moja.
Što vam nedostaje u Hrvatskoj?
– Ambasada Pakistana. Barem konzulat. Moja obitelj želi doći u Hrvatsku, no za vizu oni moraju u Iran, a mi u Sarajevo. Ako hoćete iz Pakistana doći u Zagorje, treba vam najmanje 4000 eura. I tjedni papirologije. To se mora promijeniti. Mogu i ja, ako treba, biti konzul. Samo da se nešto pokrene. Uostalom, Pakistan je zemlja od 225 milijuna stanovnika!
Baš vam je simpatičan ovaj propagandni pamflet.