Iako nikada nije bila na nekom ministarskom ili sličnom mjestu, Vukovarka Sandra Zeljko (44) godinama je bila dio samoga vrha hrvatske vlasti. Dovoljno je reći da je radila na sudu u Zagrebu, a potom u Ministarstvu branitelja pa kao tajnica u Vladi RH, u kojoj je bila desna ruka čak četvero hrvatskih premijera.
Unatoč svemu tome samo mali broj Vukovaraca znao je da se jedna njihova sugrađanka uspjela tako visoko popeti u svojoj karijeri. Međutim, za Sandru Zeljko svi su doznali nakon izbijanja afere Dnevnice kada su svi mediji prenijeli informaciju da je riječ o Vukovarki odgovornoj za sumnjivu isplatu dnevnica tijekom više godina. Sandra Zeljko rođena je u srpnju 1973. i živjela je kao većina Vukovaraca.
Bila je kao i druga djeca. Sjećamo je se kao lijepe djevojke s plavom kosom. Koliko se sjećamo, njezin otac Ivan nekoliko godina prije rata odselio se u Split. Majka joj je radila u tvornici Borovo, a djed u Vupiku. Bila je to normalna obitelj, kao i velika većina drugih, rekli su nam neki od nekadašnjih susjeda Sandre Zeljko.
>>Velika rekonstrukcija: Cvitan nije sudjelovao u privođenju Sauche...
Život u Vukovaru
Sandra Zeljko tako je dočekala i rat 1991. S obitelji i brojnim susjedima sve vrijeme agresije na Vukovar bila je u gradu. Boravili su u svome stanu u vukovarskom naselju Olajnica.
– Sa svima nama i ona i njezina obitelj bili su u zgradi. Bilo nas je po i stotinjak u nekim stanovima koji su bili koliko-toliko zaštićeni od granatiranja. Sve je vrijeme bila s nama, a iz grada je izašla u koloni i s velikom većinom ostalih građana. Otišli su u Zagreb i nisu se nikada više vraćali u Vukovar. Koliko smo čuli, više se nisu željeli vratiti ovamo jer je sve to za njih bilo previše emotivno i stresno – kažu nam susjedi.
Kako god, u nekadašnjem stanu obitelji Zeljko danas živi obitelj Nujić. Kažu da su stan prije nekoliko godina dobili na korištenje te da su doznali da ga je do rata koristila obitelj Zeljko. Povremeno im i dalje dolazi pošta za obitelj Zeljko. Izlaskom iz Vukovara Sandra Zeljko ubrzo se zaposlila na jednom sudu u Zagrebu. Kasnije je napredovala te stigla i do tajnice premijera u Vladi RH.
– Sandru Zeljko ne poznajem otprije rata, upoznao sam je dok je radila u Ministarstvu branitelja. Tamo je, kako sam čuo, došla preko nekih vukovarskih veza. Pravo je čudo koliko je izdržala s obzirom na bezbroj teških sudbina koje je tamo mogla čuti. Kada je Jadranka Kosor postala premijerka, ona ju je, kao jednu od svojih suradnica, povukla u Vladu RH - rekao je bivši ministar branitelja u Vladi RH Predrag Matić.
Kaže i da se Zeljko sjeća kao prave radoholičarke koja je često znala dokasno ostajati na poslu. Kroz šalu joj je nekoliko puta rekao da se nikada neće udati jer stalno radi i tako nema slobodnog vremena da bi mogla naći dečka. Nekadašnje tajnice u Vladi RH dobro se sjeća i predsjednik Hrvatskog društva logoraša srpskih koncentracijskih logora Danijel Rehak. Kaže da je Zeljko bila osoba na koju se moglo osloniti i da se uvijek javljala na telefon.
Sumnjiva diploma
– Pomogla je svima koliko god je to mogla. Ništa joj nije bilo teško napraviti, uvijek je bila dostupna i spremna za razgovor. Znali smo je kontaktirati i u devet sati navečer, a i tada je često bila na poslu. Za nju imam samo riječi hvale iako će i sada, kao što to i bude često, nastradati samo zato što je iz Vukovara – rekao je Rehak.
Vukovarci su podijeljenoga mišljenja o njezinu radu i svemu onome za što je se tereti. Jedni je osuđuju, a drugi kao najviše odgovorne smatraju one koji su je držali sve te godine na takvome mjestu.
– Ona je radila, ali valjda postoji i netko iznad nje. Uostalom, dovoljno je vidjeti i što su sve neki od naših dosadašnjih ministara i premijera radili. Valjda je netko nadgledao taj njezin rad, postupke, što potpisuje, kolika joj je plaća... Nije mi jasno da je jedna tajnica mogla sve to raditi za što je se optužuje, a da to nitko nije znao. I to sve pokazuje kolika je zapravo trulost našeg sustava i da sve moramo mijenjati, i to što prije – rekli su nam susjedi Sandre Zeljko.
S izbijanjem afere Dnevnice pojavila se i sumnja u rješenje koje je izdao Općinski sud Vukovar s privremenim sjedištem u Zagrebu po kojem je Zeljko priznato školsko zvanje ekonomskoga stručnog radnika. Rješenje je izdano 18. studenoga 1992. u svrhu zapošljavanja, a izdao ga je sudac Miroslav Šovanj koji je poslije postao i sudac Vrhovnoga suda RH.
Ta školska sprema omogućila joj je da se zaposli prvo na sudu, a ostalo je sada već povijest. U izjavi Sandre Zeljko piše da ona pod moralnom, materijalnom i kaznenom odgovornošću navodi da je 1990./1991. godine završila četvrti razred srednje Ekonomske škole pri COUO Edvard Kardelj u Vukovaru. Kao svjedoci koji to potvrđuju navedeni su profesori iz Vukovara Jasna Ambrinac i Zdravko Pehar. Danas, gotovo 25 godina kasnije, Ambrinac kaže da se ona zapravo Sandre Zeljko ne sjeća.
– Ne sjećam se da sam joj uopće predavala, a imam dobru memoriju. Nije mi drago da se moje ime na taj način povlači po novinama. Ja na sud po tom pitanju nisam išla iz jednostavnog razloga jer nisam dobila poziv. Činjenica jest da je poslije pada Vukovara mnogim učenicima priznavana škola. To se radilo uz potpise dvoje profesora od kojih je barem jedan morao poznavati učenika i znati ga iz škole – objašnjava Ambrinac.
Na tim poslovima ona je sve do početka škole u rujnu 1992. bila angažirana u Gradskom poglavarstvu Vukovar s privremenim sjedištem u Zagrebu. Kaže i da bi voljela da se cijeli slučaj izvede na čistac, a da bi bilo dobro angažirati i grafologa koji bi usporedio sve potpise. U Ekonomskoj školi ne mogu se dobiti na uvid školske knjige kako bi se sve to provjerilo i utvrdilo, no zato nam je neslužbeno rečeno da je Zeljko pohađala Ekonomsku školu, ali i da nije maturirala. Profesori objašnjavaju i da godina rođenja Zeljko to potvrđuje. Naime, ona je rođena u srpnju 1973. tako da je u lipnju 1991. mogla završiti tek treći razred srednje škole.
Kada govore o Sandri Zeljko, Vukovarci je prije svega povezuju s nekadašnjim predsjednikom Županijskoga suda Vukovar Antom Zeljkom koji joj je stric. Zeljko se nakon smjene s mjesta predsjednika suda u Vukovaru preselio u Veliku Goricu i počeo raditi na tamošnjem sudu.
>>Na lažnim putnim nalozima potpisi Zelića i Božinovića, tajnica Zeljko u USKOK-u
Bitno je imati strica na pravom mjestu.